UVODNA RIJEČ
Pandemijska škola etike
Piše: Jasna A. Petrović
Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jednoobrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shvaćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, nastoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?
Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.
No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriterije društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice zadužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.
Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vrijednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživljavanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu izazvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?
Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na granice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.
Web stranice naših podružnica
VRGORAC: 9. SPORTSKI SUSRETI SUH-A SPLITSKO DALMATINSKE ŽUPANIJE
Koga briga za rezultate!
U Vrgorcu su 30. rujna 2017. godine održani tradicionalni 9. Sportski susreti Sindikata umirovljenika Hrvatske za Splitsko-dalmatinsku županiju na koje je organizirano stiglo 240 sudionika iz Splita, Trogira, Žrnovnice, Omiša i naravno, domaćina Vrgorca. Umirovljeni domaćini i gosti omjerili su snage u više sportskih disciplina - boćanju, pikadu, kartanju i potezanju konopa. Rezultatima se nitko nije zamarao, već je bilo najvažnije sudjelovati i dobro se zabaviti. Sigurno je nezabavniji bio trenutak igara kad su žene pobijedile u povlačenju konopa!
Kako biti sretniji
Na početku manifestacije okupljene je na Trgu branitelja u Vrgorcu pozdravio gradonačelnik Ante Pra- nić i kratkim obraćanjem im zaželio dobrodošlicu. „Ponosni smo na rad SUH-a u Vrgorcu kao jedne od naših najaktivnijih udruga. Financijski pomažemo njihovo djelovanje koliko možemo, subvencioniramo toplice, a od sljedeće godine će dobiti svoju stavku u Gradskom proračunu kako bi na takav način potakli na druženje i aktivnost naše sugrađane treće životne dobi", rekao je Pranić.
Na druženju u Vrgorcu bila je i predsjednica SUH-a Jasna A. Petro- vić, koja je iskoristila tu priliku da informira sudionike o umirovljeničkim prosvjedima u Zagrebu, Splitu, Puli, Slavonskom Brodu, Osijeku i Zadru u utorak, 10. listopada.
„Mi smo se danas družili i radovali na sportskim susretima, ali i dalje ostaje činjenica da 50% umirovljenika Hrvatske živi ispod linije siromaštva koji iznosi 2.085 kuna. Umirovljenicima je dosta ovakvog tretmana. Dosta im je loših zakona i politika te političkih elita koje ne pokazuju interes za njih", rekla je Petrović i dodala da joj je drago što je imala prilike razgovarati s gradonačelnikom Vrgorca koji joj je obećao da će snažnije pomoći aktivnosti SUH-a u svome gradu jer se time društveni život starijih osoba čini sretnijim.
Druženje prije rezultata
SUH-ov glavni koordinator ovih sportskih susreta bio je predsjednik vrgorske podružnice Miro Jović. Cijeli dan se uz pomoć svojih suradnika brinuo da sve prođe u najboljem redu. „Ovo su drugi sportski susreti koji se u posljednjih devet godina organiziraju u Vrgorcu. Nismo ovdje došli zbog rezultata, već da bi se družili, povezali i međusobno dobro upoznali. Vjerujem da smo u tome uspjeli", kratko nam je poručio Jović.
U popodnevnom dijelu programa umirovljenici iz brojnih gradova županiji uživali su u koncertu makarske pjevačice Zorice Andrijašević na okupljanju na Ravči.