UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

VRGORAC: 9. SPORTSKI SUSRETI SUH-A SPLITSKO DALMATINSKE ŽUPANIJE

Koga briga za rezultate!

     U Vrgorcu su 30. rujna 2017. go­dine održani tradicionalni 9. Sportski susreti Sindikata umi­rovljenika Hrvatske za Splitsko-dalmatinsku županiju na koje je organi­zirano stiglo 240 sudionika iz Splita, Trogira, Žrnovnice, Omiša i naravno, domaćina Vrgorca. Umirovljeni do­maćini i gosti omjerili su snage u više sportskih disciplina - boćanju, pika­du, kartanju i potezanju konopa. Re­zultatima se nitko nije zamarao, već je bilo najvažnije sudjelovati i dobro se zabaviti. Sigurno je nezabavniji bio trenutak igara kad su žene pobi­jedile u povlačenju konopa!

Kako biti sretniji

     Na početku manifestacije oku­pljene je na Trgu branitelja u Vrgorcu pozdravio gradonačelnik Ante Pra- nić i kratkim obraćanjem im zaželio dobrodošlicu. „Ponosni smo na rad SUH-a u Vrgorcu kao jedne od naših najaktivnijih udruga. Financijski po­mažemo njihovo djelovanje koliko možemo, subvencioniramo toplice, a od sljedeće godine će dobiti svoju stavku u Gradskom proračunu kako bi na takav način potakli na druženje i aktivnost naše sugrađane treće ži­votne dobi", rekao je Pranić.

     Na druženju u Vrgorcu bila je i predsjednica SUH-a Jasna A. Petro- vić, koja je iskoristila tu priliku da in­formira sudionike o umirovljeničkim prosvjedima u Zagrebu, Splitu, Puli, Slavonskom Brodu, Osijeku i Zadru u utorak, 10. listopada.

„Mi smo se danas družili i rado­vali na sportskim susretima, ali i dalje ostaje či­njenica da 50% umirovljenika Hrvatske živi is­pod linije siro­maštva koji izno­si 2.085 kuna.      Umirovljenicima je dosta ovakvog tretmana. Dosta im je loših zako­na i politika te političkih elita koje ne pokazuju interes za njih", rekla je Petrović i dodala da joj je drago što je ima­la prilike razgo­varati s gradona­čelnikom Vrgorca koji joj je obećao da će snažnije pomoći aktivnosti SUH-a u svome gradu jer se time društveni život starijih osoba čini sretnijim.

Druženje prije rezultata

     SUH-ov glavni koordinator ovih sportskih susreta bio je predsjednik vrgorske podružnice Miro Jović. Ci­jeli dan se uz pomoć svojih suradni­ka brinuo da sve prođe u najboljem redu. „Ovo su drugi sportski susreti koji se u posljednjih devet godina organiziraju u Vrgorcu. Nismo ov­dje došli zbog rezultata, već da bi se družili, povezali i međusobno dobro upoznali. Vjerujem da smo u tome uspjeli", kratko nam je poručio Jović.

     U popodnevnom dijelu progra­ma umirovljenici iz brojnih gradova županiji uživali su u koncertu makar­ske pjevačice Zorice Andrijašević na okupljanju na Ravči.