UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ZAGREB: 5. SPORTSKI SUSRETI SUH ZAGREB I ZAGREBAČKE ŽUPANIJE

Podsljeme na tronu

     Podružnica Studentski grad je u subotu 7. listopada 2017. godine bila domaćin 5. sportskih susreta Povjereništva SUH-a Za­greb i Zagrebačke županije, na kojima su natje­catelji iz 13 podružnica omjerili snage u zabav­nim sportskim disciplinama, kao što su pikado i nošenje jaja na žlici.

Već od 9 sati počele su se okupljati ekipe sindikalnih podružnica iz svih dijelova grada Zagreba, ali uskoro se pridružila i ekipa iz Samo­bora, koja je „probila led" iz   Zagrebačke župa­nije. Nakon prijava uz svježa peciva, krenulo se s postrojavanjem.    Ukupno se prijavilo 12 timo­va sa po 8 natjecatelja, dok su se iz podružnice Centra prijavila samo tri najhrabrija natjecate­lja, koji su zbog tako malog broja morali sudje­lovati u svim igrama.

Od treme do ushićenja

     Sportske susrete je, prema običaju, otvori­la predsjednica Povjereništva SUH Zagreb, Bi­serka Budigam i tom prilikom svima zaželjela sreću u natjecanju. Na igrama je bila prisutna i predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović, koja je prilikom obraćanja prisutnima podsjetila na skorašnji prosvjed umirovljenika u šest hrvat­skim gradova.

     Ekipe su nastojale što bolje odraditi zadatke koji se od njih traže, ali bilo je tu i treme i nerviranja, kao i ushićenja kada se ubace svi krugovi na čunj ili kada je puno loptica u obruču ili u košu, kada su strelice pikada što bliže centru, kad se postigne veliki broj golova ili kada ne padne jaje sa žlice. Na kraju se odigrala i igra guranja šibica bocom privezanom oko pojasa, koja je razveselila sve prisutne.

Važno je sudjelovati

     Natjecatelji i gosti su se nakon igara uputili u Mjesni odbor Studentski grad, gdje ih je doče­kao grah s domaćim kobasicama, koje je spravio kuhar Antun Grgić. Grah je bio odličan, pa se če­sto tražilo repete.

     Nakon jela i kratkog odmora, došlo je vrije­me da se proglase pobjednici. Treće mjesto pri­palo je domaćinu Studentskom gradu, druga je bila ekipa iz susjednog Oporovca, dok je prvo mjesto osvojila ekipa iz Podružnice Podsljeme. Bez obzira na uspješnost, preciznost, a pogoto­vo sreću, čestitke svima koji su prisustvovali na ovim igrama jer su one samo jedan mali dopri­nos kako bi se ljudi upoznali i družili, a potom i zapjevali.

     Hvala ravnatelju OŠ V. Novaka koji je omogu­ćio korištenje dvorane bez naknade, zatim Ma­rijanu Jardasu koji je omogućio korištenje kaza­na. Karolini Muža na posudbi rekvizita, Antunu Grgiću na dobrom ručku. I na kraju veliko hva­la domaćicama, sucima i svima koji su na bilo koji način pripomogli kako bi se ove sindikalne sportske igre održale u ugodnoj atmosferi.

Snježana Živčić