UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

DODATNI ZDRAVSTVENI DOPRINOS:

Konačno taj namet ukinite!

 

     Jedan od zahtjeva s liste umirov­ljeničkih prosvjeda održanih 10. listopada 2017. godine u pet gra­dova je i ukidanje dodatnog zdrav­stvenog doprinosa za umirovljenike. Zašto tražimo ukidanje tog dvostru­kog doprinosa na mirovine? To bi trebalo pitati nekadašnju premijer- ku Kosor, koju umirovljenici nemaju ni po čemu dobrome za spominjati. Osim što je 2010. na dvije godine za­mrznula mirovine, pa time direktno dala svoj nemali doprinos siroma- šenju umirovljenika i starijih osoba u Hrvatskoj, uvela je 2009. i dodatni zdravstveni doprinos.

     Sindikat umirovljenika Hrvatske odmah je podnio prijedlog Ustav­nom sudu za pokretanje ocjene ustavnosti, s tvrdnjom da se njime narušava jednakost pred zakonom, socijalna pravda, poštovanje prava čovjeka i druge vrednote iz članka 3. Ustava. Udruga Hrvatski umirovlje­nik je pak zatražia osporavanje tog nameta zato jer je doprinos za zdrav­stveno osiguranje uvijek bio odre­đivan u jednakim postotcima za sve osiguranike, koji su ga plaćali cijelo­ga radnog vijeka. No, Ustavni sud je rješenjem od 18. veljače 2014. odbio i zahtjev SUH-a i Hrvatskog umirov­ljenika, pa u tom trenutku tim novim doprinosom obvezalo na plaćanje za­pravo sve umirovljenike.

     Naime, u Hrvatskoj svi umirov­ljenici, suprotno europskoj praksi, trebaju plaćati dodatni zdravstveni doprinos i to po čudnim kriterijima i načinima obračuna. Oni s mirovina­ma u visini do prosječne neto plaće od siječnja do kolovoza prethodne godine i branitelji trebaju plaćati 1 (jedan) posto, a s mirovinama viši­ma od prosjeka 3 (tri) posto.

     To je bio konačni ishod 50-tak prezentacija u rodeo kampanji tadaš­njeg ministra zdravstva Milinovića, koji je pod pritiskom javnosti odu­stao od nametanja jednakog dopri­nosa svim umirovljenicima, kako mu je bila prvotna ideja, te odlučio uvesti ga samo za bogatije umirovljenike. U finišu je napravljen kompromis pa se uveo spomenuti jedan posto za siro­mašnije, ali za koje trošak snosi drža­va, te bi ga HZMO trebao redovito uplaćivati u zdravstvenu riznicu.

     Zanimljiv je i detalj da se novi Zakon o doprinosima selektivno pri­mjenjivao, npr. nije primjenjivan za branitelje, iako je to retroaktivno le­galizirano tek početkom 2011.!

I tako je krenuo novi namet koji se u početku skidao s mirovina gotovo 60.000 umirovljenika, koji su imali mi­rovine više od prosječne plaće. Danas je takvih s mirovinama iznad 5.664 kune bitno manje, pa je riječ o oko 25 umirovljenika. Bilo je to prvi put u povijesti zdravstvenog osiguranja da su korisnici mirovina trebali plaćati dodatni zdravstveni doprinos.

     Uskoro je Kukuriku koalicija čvrsto obećala da će ukinuti taj dvostruki namet na umirovljenike, Rajko Osto- jić i Siniša Varga su ipak „prevarili".

     Nije ukinut, jer im nisu dali njihovi ministri financija Linić i Lalovac.

Istina, sličan doprinos postoji npr. u Njemačkoj, dok u Sloveniji nomi­nalno postoji obvezatni zdravstveni doprinos za umirovljenike, koji se u cijelosti i baš za sve pokriva prora­čunom. Našla bi se još pokoja zemlja koja ima neku vrstu doprinosa za du­goročnu skrb, no to su posve druge vrste davanja.

     Logično je očekivati da se ko­načno ukine taj doprinos, koji nema utemeljenja, a osobito stoga što se obračunava na dvojbeni i porezno neskladan način, u potpunosti supro­tan načinu kako se obračunava porez na dohodak.

     Naime, ako već postoje „ra­zredi" u kojima se nešto plaća ili ne plaća, onda je nevjeroja­tan način obračuna dodatnog zdravstvenog doprinosa na na­čin da se do visine prosječne plaće ne plaća ništa, a ako i za jednu kunu korisnik mirovine prelazi iznos od prosječne plaće, dodatni zdravstveni doprinos od čak 3 posto obračunava se na cjelokupni iznos mirovine. Tako se zapravo nešto što je u sušti­ni dohodak (mirovina) ne tretira po poreznoj logici za dohodak, već po poreznoj logici za dobit. Nelogično, zar ne?!

     Ministru Zdravku Mariću SUH je već nekoliko puta slao inicijative za izmjene Zakona o doprinosima, no on se oglušio. Čak nije bio dovoljno pristojan da odgovori, što je dužnost svakog javnog službenika i političara. Stoga, idemo ponovo sa zahtjevom, iz posve principijelnih zakona, jer ovakvog nereda je dosta.

Piše: Jasna A. Petrović