UVODNA RIJEČ
Nemam za kilo breskvi
Piše: Igor Knežević
Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.
No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromašnima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.
Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna mirovine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.
Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.
Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često donositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.
U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...
Web stranice naših podružnica
DODATNI ZDRAVSTVENI DOPRINOS:
Konačno taj namet ukinite!
Jedan od zahtjeva s liste umirovljeničkih prosvjeda održanih 10. listopada 2017. godine u pet gradova je i ukidanje dodatnog zdravstvenog doprinosa za umirovljenike. Zašto tražimo ukidanje tog dvostrukog doprinosa na mirovine? To bi trebalo pitati nekadašnju premijer- ku Kosor, koju umirovljenici nemaju ni po čemu dobrome za spominjati. Osim što je 2010. na dvije godine zamrznula mirovine, pa time direktno dala svoj nemali doprinos siroma- šenju umirovljenika i starijih osoba u Hrvatskoj, uvela je 2009. i dodatni zdravstveni doprinos.
Sindikat umirovljenika Hrvatske odmah je podnio prijedlog Ustavnom sudu za pokretanje ocjene ustavnosti, s tvrdnjom da se njime narušava jednakost pred zakonom, socijalna pravda, poštovanje prava čovjeka i druge vrednote iz članka 3. Ustava. Udruga Hrvatski umirovljenik je pak zatražia osporavanje tog nameta zato jer je doprinos za zdravstveno osiguranje uvijek bio određivan u jednakim postotcima za sve osiguranike, koji su ga plaćali cijeloga radnog vijeka. No, Ustavni sud je rješenjem od 18. veljače 2014. odbio i zahtjev SUH-a i Hrvatskog umirovljenika, pa u tom trenutku tim novim doprinosom obvezalo na plaćanje zapravo sve umirovljenike.
Naime, u Hrvatskoj svi umirovljenici, suprotno europskoj praksi, trebaju plaćati dodatni zdravstveni doprinos i to po čudnim kriterijima i načinima obračuna. Oni s mirovinama u visini do prosječne neto plaće od siječnja do kolovoza prethodne godine i branitelji trebaju plaćati 1 (jedan) posto, a s mirovinama višima od prosjeka 3 (tri) posto.
To je bio konačni ishod 50-tak prezentacija u rodeo kampanji tadašnjeg ministra zdravstva Milinovića, koji je pod pritiskom javnosti odustao od nametanja jednakog doprinosa svim umirovljenicima, kako mu je bila prvotna ideja, te odlučio uvesti ga samo za bogatije umirovljenike. U finišu je napravljen kompromis pa se uveo spomenuti jedan posto za siromašnije, ali za koje trošak snosi država, te bi ga HZMO trebao redovito uplaćivati u zdravstvenu riznicu.
Zanimljiv je i detalj da se novi Zakon o doprinosima selektivno primjenjivao, npr. nije primjenjivan za branitelje, iako je to retroaktivno legalizirano tek početkom 2011.!
I tako je krenuo novi namet koji se u početku skidao s mirovina gotovo 60.000 umirovljenika, koji su imali mirovine više od prosječne plaće. Danas je takvih s mirovinama iznad 5.664 kune bitno manje, pa je riječ o oko 25 umirovljenika. Bilo je to prvi put u povijesti zdravstvenog osiguranja da su korisnici mirovina trebali plaćati dodatni zdravstveni doprinos.
Uskoro je Kukuriku koalicija čvrsto obećala da će ukinuti taj dvostruki namet na umirovljenike, Rajko Osto- jić i Siniša Varga su ipak „prevarili".
Nije ukinut, jer im nisu dali njihovi ministri financija Linić i Lalovac.
Istina, sličan doprinos postoji npr. u Njemačkoj, dok u Sloveniji nominalno postoji obvezatni zdravstveni doprinos za umirovljenike, koji se u cijelosti i baš za sve pokriva proračunom. Našla bi se još pokoja zemlja koja ima neku vrstu doprinosa za dugoročnu skrb, no to su posve druge vrste davanja.
Logično je očekivati da se konačno ukine taj doprinos, koji nema utemeljenja, a osobito stoga što se obračunava na dvojbeni i porezno neskladan način, u potpunosti suprotan načinu kako se obračunava porez na dohodak.
Naime, ako već postoje „razredi" u kojima se nešto plaća ili ne plaća, onda je nevjerojatan način obračuna dodatnog zdravstvenog doprinosa na način da se do visine prosječne plaće ne plaća ništa, a ako i za jednu kunu korisnik mirovine prelazi iznos od prosječne plaće, dodatni zdravstveni doprinos od čak 3 posto obračunava se na cjelokupni iznos mirovine. Tako se zapravo nešto što je u suštini dohodak (mirovina) ne tretira po poreznoj logici za dohodak, već po poreznoj logici za dobit. Nelogično, zar ne?!
Ministru Zdravku Mariću SUH je već nekoliko puta slao inicijative za izmjene Zakona o doprinosima, no on se oglušio. Čak nije bio dovoljno pristojan da odgovori, što je dužnost svakog javnog službenika i političara. Stoga, idemo ponovo sa zahtjevom, iz posve principijelnih zakona, jer ovakvog nereda je dosta.
Piše: Jasna A. Petrović