UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

DODATNI ZDRAVSTVENI DOPRINOS:

Konačno taj namet ukinite!

 

     Jedan od zahtjeva s liste umirov­ljeničkih prosvjeda održanih 10. listopada 2017. godine u pet gra­dova je i ukidanje dodatnog zdrav­stvenog doprinosa za umirovljenike. Zašto tražimo ukidanje tog dvostru­kog doprinosa na mirovine? To bi trebalo pitati nekadašnju premijer- ku Kosor, koju umirovljenici nemaju ni po čemu dobrome za spominjati. Osim što je 2010. na dvije godine za­mrznula mirovine, pa time direktno dala svoj nemali doprinos siroma- šenju umirovljenika i starijih osoba u Hrvatskoj, uvela je 2009. i dodatni zdravstveni doprinos.

     Sindikat umirovljenika Hrvatske odmah je podnio prijedlog Ustav­nom sudu za pokretanje ocjene ustavnosti, s tvrdnjom da se njime narušava jednakost pred zakonom, socijalna pravda, poštovanje prava čovjeka i druge vrednote iz članka 3. Ustava. Udruga Hrvatski umirovlje­nik je pak zatražia osporavanje tog nameta zato jer je doprinos za zdrav­stveno osiguranje uvijek bio odre­đivan u jednakim postotcima za sve osiguranike, koji su ga plaćali cijelo­ga radnog vijeka. No, Ustavni sud je rješenjem od 18. veljače 2014. odbio i zahtjev SUH-a i Hrvatskog umirov­ljenika, pa u tom trenutku tim novim doprinosom obvezalo na plaćanje za­pravo sve umirovljenike.

     Naime, u Hrvatskoj svi umirov­ljenici, suprotno europskoj praksi, trebaju plaćati dodatni zdravstveni doprinos i to po čudnim kriterijima i načinima obračuna. Oni s mirovina­ma u visini do prosječne neto plaće od siječnja do kolovoza prethodne godine i branitelji trebaju plaćati 1 (jedan) posto, a s mirovinama viši­ma od prosjeka 3 (tri) posto.

     To je bio konačni ishod 50-tak prezentacija u rodeo kampanji tadaš­njeg ministra zdravstva Milinovića, koji je pod pritiskom javnosti odu­stao od nametanja jednakog dopri­nosa svim umirovljenicima, kako mu je bila prvotna ideja, te odlučio uvesti ga samo za bogatije umirovljenike. U finišu je napravljen kompromis pa se uveo spomenuti jedan posto za siro­mašnije, ali za koje trošak snosi drža­va, te bi ga HZMO trebao redovito uplaćivati u zdravstvenu riznicu.

     Zanimljiv je i detalj da se novi Zakon o doprinosima selektivno pri­mjenjivao, npr. nije primjenjivan za branitelje, iako je to retroaktivno le­galizirano tek početkom 2011.!

I tako je krenuo novi namet koji se u početku skidao s mirovina gotovo 60.000 umirovljenika, koji su imali mi­rovine više od prosječne plaće. Danas je takvih s mirovinama iznad 5.664 kune bitno manje, pa je riječ o oko 25 umirovljenika. Bilo je to prvi put u povijesti zdravstvenog osiguranja da su korisnici mirovina trebali plaćati dodatni zdravstveni doprinos.

     Uskoro je Kukuriku koalicija čvrsto obećala da će ukinuti taj dvostruki namet na umirovljenike, Rajko Osto- jić i Siniša Varga su ipak „prevarili".

     Nije ukinut, jer im nisu dali njihovi ministri financija Linić i Lalovac.

Istina, sličan doprinos postoji npr. u Njemačkoj, dok u Sloveniji nomi­nalno postoji obvezatni zdravstveni doprinos za umirovljenike, koji se u cijelosti i baš za sve pokriva prora­čunom. Našla bi se još pokoja zemlja koja ima neku vrstu doprinosa za du­goročnu skrb, no to su posve druge vrste davanja.

     Logično je očekivati da se ko­načno ukine taj doprinos, koji nema utemeljenja, a osobito stoga što se obračunava na dvojbeni i porezno neskladan način, u potpunosti supro­tan načinu kako se obračunava porez na dohodak.

     Naime, ako već postoje „ra­zredi" u kojima se nešto plaća ili ne plaća, onda je nevjeroja­tan način obračuna dodatnog zdravstvenog doprinosa na na­čin da se do visine prosječne plaće ne plaća ništa, a ako i za jednu kunu korisnik mirovine prelazi iznos od prosječne plaće, dodatni zdravstveni doprinos od čak 3 posto obračunava se na cjelokupni iznos mirovine. Tako se zapravo nešto što je u sušti­ni dohodak (mirovina) ne tretira po poreznoj logici za dohodak, već po poreznoj logici za dobit. Nelogično, zar ne?!

     Ministru Zdravku Mariću SUH je već nekoliko puta slao inicijative za izmjene Zakona o doprinosima, no on se oglušio. Čak nije bio dovoljno pristojan da odgovori, što je dužnost svakog javnog službenika i političara. Stoga, idemo ponovo sa zahtjevom, iz posve principijelnih zakona, jer ovakvog nereda je dosta.

Piše: Jasna A. Petrović