UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ŠTO DONOSE IZMJENE OVRŠNOG ZAKONA

Nitko se ne usudi taknuti u javne bilježnike

 

     Početkom kolovoza stupile su na snagu izmjene i dopune Ovršnog zakona kojima se, prema tvrdnja­ma Ministarstva pravosuđa, želi uspo­staviti pravednija ravnoteža između svrhe mjera koje su ovrhovoditeljima na raspolaganju i interesa ovršenika u čija se vlasnička prava zadire. Glavne novi­ne odnose se na povećanje zaštićenog dijela plaće, zaštitu jedine nekretnine od ovrhe, te zbrinjavanje onih kojima je nekretnina već ovršena i prodana.

     Prema podacima Fine krajem lipnja u blokadi je bilo 325.009 građana s du­gom nešto većim od 42 milijarde kuna, od čega čak 40-tak tisuća umirovljenika, međutim ostaje upitno koliko će ove mjere pomoći blokiranima.

 

Zaštita od ovrhe na jedinoj nekretnini

 

     Prema izmjenama zakona uvedena je zabrana ovrhe na jedinoj nekretnini za ovršenika koji ne obavlja registrira­nu djelatnost i ima samo nekretninu u kojoj živi. No, jedina nekretnina će se moći ovršiti nakon sudske presude ako je stečena kaznenim djelom, ili je ovrše­na radi plaćanja alimentacije ili uzdrža­vanja djeteta.

     Nadalje, ovrha nad nekretninom neće se pokrenuti ako zbroj glavnica tražbina s već pokrenutim ovrhama na toj nekretnini ne prelazi 20.000 kuna, a čak i u tom slučaju sud može odbiti pri­jedlog za ovrhu na nekretnini ako ocije­ni kako bi provedbom ovrhe bila naru­šena pravična ravnoteža između intere­sa ovršenika i ovrhovoditelja. Sud će od­lučivati je li vrijednost imovine vrijedna razmjernosti dugu, a ovrhovoditelj će morati dokazati da se pokušao naplatiti iz druge imovine. Prva nekretnina će se moći izgubiti samo ako vlasnik potpiše prije, primjerice, dizanja kredita, da je s tim suglasan.

 

Stambeno zbrinjavanje ovršenika na godinu i pol

 

     Ukoliko osoba ipak mora iseliti iz ne­kretnine u kojoj stanuje jer je prodana u ovrsi, a nužna je za zadovoljenje njenih osnovnih stambenih potreba ili osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati, ima pravo na stambeno zbrinjavanje u trajanju od 18 mjeseci isplatom nov­čane naknade za troškove smještaja. O priznanju prava na smještaj, na zahtjev ovršenika, odlučivati će centar za soci­jalnu skrb koji će naknadu za troškove smještaja mjesečno isplaćivati izrav­no na račun najmodavca iz sredstava državnog proračuna, a ukupna visina novčane naknade za troškove smještaja neće moći prelaziti iznos od devet pro­sječnih neto plaća u Republici Hrvat­skoj, tj. oko 35.000 kuna.

     Izmjenama Zakona također se pro­pisuje i da ovršenik prethodno mora dobiti obavijest na kućnu adresu čim je Fina zaprimi, čime će se spriječiti pro­vođenje ovrhe a da ovršeni ne zna ni tko, ni zašto mu je uzeo novac s računa ili ga blokirao. To je osobito važno zbog umirovljenika, kojih većina do sada nije uspijevala dobiti nikakve podatke o ovrsi zbog toga što velike banke i dalje prolongiraju uključivanje detalja o ovrsi u bankovnu obavijest o ovrsi nad miro­vinom. Također, više neće biti automat­ske ovrhe po bilo kojoj osnovi, već će kad ovrha sjedne, novac još 60 dana biti na računu, iako blokiran. U tom roku će ovršeni imati pravo na žalbu i poduzi­manje svih pravnih radnji.

 

Zaštita 3/4 primanja

 

     Još jedna novina odnosi se i na slu­čaj kada se ovrha provodi na plaći, mi­rovini ili drugom stalnom novčanom primanju ovršenika manjem od pro­sječne neto plaće u Hrvatskoj. Prema izmjenama Zakona povećava se iznos koji je izuzet od ovrhe, s dvije trećine na tri četvrtine plaće ovršenika, ali ne više od dvije trećine prosječne neto plaće u Hrvatskoj. Kod ovrhe na temelju zaduž­nice ili bjanko zadužnice omogućava se ovršenicima korištenje pravnih sredsta­va poput odgode prijenosa sredstava i/ ili proglašenje pljenidbe i prijenosa ne­dopuštenim. Međutim, ostaje upitno da li će ova mjera pomoći umirovljenicima čije su mirovine izuzetno male.

     Izmjenama zakona uvodi se i poseb­na vrsta sankcije u iznosu od 400 kuna za ovrhovoditelje koji su se tijekom sudske ili izvansudske ovrhe dvostruko namirili kako bi ih se prisililo da pravo­vremeno povuku prijedlog za ovrhu u slučaju kada im je ovršenik dobrovoljno ispunio svoju obvezu. Prema dosadaš­njem zakonu za povrat su se morale pi­sati posebne zamolbe, a prakticiran je i rok zastare.

     Mnogo toga značajnog nije riješeno. Nije prihvaćen prijedlog da nekretnina bude zaštićena od ovrhe za dug u izno­su do 50.000 kuna, čime bi bilo obuhva­ćeno još 48.142 građana. Također, nije riješen jedan od gorućih problema ve­zan uz ovrhe, a to je uloga javnih biljež­nika u cijelom procesu, te visina njiho­vih troškova. Ovu kiselu jabuku morat će zagristi, unatoč svom otporu javno- bilježničkog i odvjetničkog lobija, novi Ovršni zakon u čiju bi se izradu trebalo krenuti na jesen. Naravno, bez jamstva koliko će pisanje tog zakona trajati i bez procjene koliko će građana izgubiti svo­je jedine domove.

Marina Bubalo