UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ŠTO DONOSE IZMJENE OVRŠNOG ZAKONA

Nitko se ne usudi taknuti u javne bilježnike

 

     Početkom kolovoza stupile su na snagu izmjene i dopune Ovršnog zakona kojima se, prema tvrdnja­ma Ministarstva pravosuđa, želi uspo­staviti pravednija ravnoteža između svrhe mjera koje su ovrhovoditeljima na raspolaganju i interesa ovršenika u čija se vlasnička prava zadire. Glavne novi­ne odnose se na povećanje zaštićenog dijela plaće, zaštitu jedine nekretnine od ovrhe, te zbrinjavanje onih kojima je nekretnina već ovršena i prodana.

     Prema podacima Fine krajem lipnja u blokadi je bilo 325.009 građana s du­gom nešto većim od 42 milijarde kuna, od čega čak 40-tak tisuća umirovljenika, međutim ostaje upitno koliko će ove mjere pomoći blokiranima.

 

Zaštita od ovrhe na jedinoj nekretnini

 

     Prema izmjenama zakona uvedena je zabrana ovrhe na jedinoj nekretnini za ovršenika koji ne obavlja registrira­nu djelatnost i ima samo nekretninu u kojoj živi. No, jedina nekretnina će se moći ovršiti nakon sudske presude ako je stečena kaznenim djelom, ili je ovrše­na radi plaćanja alimentacije ili uzdrža­vanja djeteta.

     Nadalje, ovrha nad nekretninom neće se pokrenuti ako zbroj glavnica tražbina s već pokrenutim ovrhama na toj nekretnini ne prelazi 20.000 kuna, a čak i u tom slučaju sud može odbiti pri­jedlog za ovrhu na nekretnini ako ocije­ni kako bi provedbom ovrhe bila naru­šena pravična ravnoteža između intere­sa ovršenika i ovrhovoditelja. Sud će od­lučivati je li vrijednost imovine vrijedna razmjernosti dugu, a ovrhovoditelj će morati dokazati da se pokušao naplatiti iz druge imovine. Prva nekretnina će se moći izgubiti samo ako vlasnik potpiše prije, primjerice, dizanja kredita, da je s tim suglasan.

 

Stambeno zbrinjavanje ovršenika na godinu i pol

 

     Ukoliko osoba ipak mora iseliti iz ne­kretnine u kojoj stanuje jer je prodana u ovrsi, a nužna je za zadovoljenje njenih osnovnih stambenih potreba ili osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati, ima pravo na stambeno zbrinjavanje u trajanju od 18 mjeseci isplatom nov­čane naknade za troškove smještaja. O priznanju prava na smještaj, na zahtjev ovršenika, odlučivati će centar za soci­jalnu skrb koji će naknadu za troškove smještaja mjesečno isplaćivati izrav­no na račun najmodavca iz sredstava državnog proračuna, a ukupna visina novčane naknade za troškove smještaja neće moći prelaziti iznos od devet pro­sječnih neto plaća u Republici Hrvat­skoj, tj. oko 35.000 kuna.

     Izmjenama Zakona također se pro­pisuje i da ovršenik prethodno mora dobiti obavijest na kućnu adresu čim je Fina zaprimi, čime će se spriječiti pro­vođenje ovrhe a da ovršeni ne zna ni tko, ni zašto mu je uzeo novac s računa ili ga blokirao. To je osobito važno zbog umirovljenika, kojih većina do sada nije uspijevala dobiti nikakve podatke o ovrsi zbog toga što velike banke i dalje prolongiraju uključivanje detalja o ovrsi u bankovnu obavijest o ovrsi nad miro­vinom. Također, više neće biti automat­ske ovrhe po bilo kojoj osnovi, već će kad ovrha sjedne, novac još 60 dana biti na računu, iako blokiran. U tom roku će ovršeni imati pravo na žalbu i poduzi­manje svih pravnih radnji.

 

Zaštita 3/4 primanja

 

     Još jedna novina odnosi se i na slu­čaj kada se ovrha provodi na plaći, mi­rovini ili drugom stalnom novčanom primanju ovršenika manjem od pro­sječne neto plaće u Hrvatskoj. Prema izmjenama Zakona povećava se iznos koji je izuzet od ovrhe, s dvije trećine na tri četvrtine plaće ovršenika, ali ne više od dvije trećine prosječne neto plaće u Hrvatskoj. Kod ovrhe na temelju zaduž­nice ili bjanko zadužnice omogućava se ovršenicima korištenje pravnih sredsta­va poput odgode prijenosa sredstava i/ ili proglašenje pljenidbe i prijenosa ne­dopuštenim. Međutim, ostaje upitno da li će ova mjera pomoći umirovljenicima čije su mirovine izuzetno male.

     Izmjenama zakona uvodi se i poseb­na vrsta sankcije u iznosu od 400 kuna za ovrhovoditelje koji su se tijekom sudske ili izvansudske ovrhe dvostruko namirili kako bi ih se prisililo da pravo­vremeno povuku prijedlog za ovrhu u slučaju kada im je ovršenik dobrovoljno ispunio svoju obvezu. Prema dosadaš­njem zakonu za povrat su se morale pi­sati posebne zamolbe, a prakticiran je i rok zastare.

     Mnogo toga značajnog nije riješeno. Nije prihvaćen prijedlog da nekretnina bude zaštićena od ovrhe za dug u izno­su do 50.000 kuna, čime bi bilo obuhva­ćeno još 48.142 građana. Također, nije riješen jedan od gorućih problema ve­zan uz ovrhe, a to je uloga javnih biljež­nika u cijelom procesu, te visina njiho­vih troškova. Ovu kiselu jabuku morat će zagristi, unatoč svom otporu javno- bilježničkog i odvjetničkog lobija, novi Ovršni zakon u čiju bi se izradu trebalo krenuti na jesen. Naravno, bez jamstva koliko će pisanje tog zakona trajati i bez procjene koliko će građana izgubiti svo­je jedine domove.

Marina Bubalo