UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ŠTO DONOSE IZMJENE OVRŠNOG ZAKONA

Nitko se ne usudi taknuti u javne bilježnike

 

     Početkom kolovoza stupile su na snagu izmjene i dopune Ovršnog zakona kojima se, prema tvrdnja­ma Ministarstva pravosuđa, želi uspo­staviti pravednija ravnoteža između svrhe mjera koje su ovrhovoditeljima na raspolaganju i interesa ovršenika u čija se vlasnička prava zadire. Glavne novi­ne odnose se na povećanje zaštićenog dijela plaće, zaštitu jedine nekretnine od ovrhe, te zbrinjavanje onih kojima je nekretnina već ovršena i prodana.

     Prema podacima Fine krajem lipnja u blokadi je bilo 325.009 građana s du­gom nešto većim od 42 milijarde kuna, od čega čak 40-tak tisuća umirovljenika, međutim ostaje upitno koliko će ove mjere pomoći blokiranima.

 

Zaštita od ovrhe na jedinoj nekretnini

 

     Prema izmjenama zakona uvedena je zabrana ovrhe na jedinoj nekretnini za ovršenika koji ne obavlja registrira­nu djelatnost i ima samo nekretninu u kojoj živi. No, jedina nekretnina će se moći ovršiti nakon sudske presude ako je stečena kaznenim djelom, ili je ovrše­na radi plaćanja alimentacije ili uzdrža­vanja djeteta.

     Nadalje, ovrha nad nekretninom neće se pokrenuti ako zbroj glavnica tražbina s već pokrenutim ovrhama na toj nekretnini ne prelazi 20.000 kuna, a čak i u tom slučaju sud može odbiti pri­jedlog za ovrhu na nekretnini ako ocije­ni kako bi provedbom ovrhe bila naru­šena pravična ravnoteža između intere­sa ovršenika i ovrhovoditelja. Sud će od­lučivati je li vrijednost imovine vrijedna razmjernosti dugu, a ovrhovoditelj će morati dokazati da se pokušao naplatiti iz druge imovine. Prva nekretnina će se moći izgubiti samo ako vlasnik potpiše prije, primjerice, dizanja kredita, da je s tim suglasan.

 

Stambeno zbrinjavanje ovršenika na godinu i pol

 

     Ukoliko osoba ipak mora iseliti iz ne­kretnine u kojoj stanuje jer je prodana u ovrsi, a nužna je za zadovoljenje njenih osnovnih stambenih potreba ili osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati, ima pravo na stambeno zbrinjavanje u trajanju od 18 mjeseci isplatom nov­čane naknade za troškove smještaja. O priznanju prava na smještaj, na zahtjev ovršenika, odlučivati će centar za soci­jalnu skrb koji će naknadu za troškove smještaja mjesečno isplaćivati izrav­no na račun najmodavca iz sredstava državnog proračuna, a ukupna visina novčane naknade za troškove smještaja neće moći prelaziti iznos od devet pro­sječnih neto plaća u Republici Hrvat­skoj, tj. oko 35.000 kuna.

     Izmjenama Zakona također se pro­pisuje i da ovršenik prethodno mora dobiti obavijest na kućnu adresu čim je Fina zaprimi, čime će se spriječiti pro­vođenje ovrhe a da ovršeni ne zna ni tko, ni zašto mu je uzeo novac s računa ili ga blokirao. To je osobito važno zbog umirovljenika, kojih većina do sada nije uspijevala dobiti nikakve podatke o ovrsi zbog toga što velike banke i dalje prolongiraju uključivanje detalja o ovrsi u bankovnu obavijest o ovrsi nad miro­vinom. Također, više neće biti automat­ske ovrhe po bilo kojoj osnovi, već će kad ovrha sjedne, novac još 60 dana biti na računu, iako blokiran. U tom roku će ovršeni imati pravo na žalbu i poduzi­manje svih pravnih radnji.

 

Zaštita 3/4 primanja

 

     Još jedna novina odnosi se i na slu­čaj kada se ovrha provodi na plaći, mi­rovini ili drugom stalnom novčanom primanju ovršenika manjem od pro­sječne neto plaće u Hrvatskoj. Prema izmjenama Zakona povećava se iznos koji je izuzet od ovrhe, s dvije trećine na tri četvrtine plaće ovršenika, ali ne više od dvije trećine prosječne neto plaće u Hrvatskoj. Kod ovrhe na temelju zaduž­nice ili bjanko zadužnice omogućava se ovršenicima korištenje pravnih sredsta­va poput odgode prijenosa sredstava i/ ili proglašenje pljenidbe i prijenosa ne­dopuštenim. Međutim, ostaje upitno da li će ova mjera pomoći umirovljenicima čije su mirovine izuzetno male.

     Izmjenama zakona uvodi se i poseb­na vrsta sankcije u iznosu od 400 kuna za ovrhovoditelje koji su se tijekom sudske ili izvansudske ovrhe dvostruko namirili kako bi ih se prisililo da pravo­vremeno povuku prijedlog za ovrhu u slučaju kada im je ovršenik dobrovoljno ispunio svoju obvezu. Prema dosadaš­njem zakonu za povrat su se morale pi­sati posebne zamolbe, a prakticiran je i rok zastare.

     Mnogo toga značajnog nije riješeno. Nije prihvaćen prijedlog da nekretnina bude zaštićena od ovrhe za dug u izno­su do 50.000 kuna, čime bi bilo obuhva­ćeno još 48.142 građana. Također, nije riješen jedan od gorućih problema ve­zan uz ovrhe, a to je uloga javnih biljež­nika u cijelom procesu, te visina njiho­vih troškova. Ovu kiselu jabuku morat će zagristi, unatoč svom otporu javno- bilježničkog i odvjetničkog lobija, novi Ovršni zakon u čiju bi se izradu trebalo krenuti na jesen. Naravno, bez jamstva koliko će pisanje tog zakona trajati i bez procjene koliko će građana izgubiti svo­je jedine domove.

Marina Bubalo