UVODNA RIJEČ

„Sitnica" kao Golijat

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad 86-godišnja umirovljenica iz Istre pokuša doći do informacije kako kao invalidna osoba dođe do svoje mirovine, nema nikoga tko bi joj odgovorio na kontakt telefonu OTP banke. Kada, pak, novinari po­kušaju pribaviti pojašnjenje od bankarske aristokracije, odgovaraju im u maniri Marije Antoanete koja je glad­nom narodu preporučila da, ako nemaju kruha, jedu kolače.

     OTP je ljubazno odgovorio: „Kontakt telefon je u potpunosti besplatan i klijenti nemaju nikakve do­datne troškove zbog čekanja. Ukoliko klijentica nije u mogućnosti čekati, postoji mogućnost i slanja upita na mail This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. .  Nadam se da smo pomo­gli”, vele bankari. Kakav beskrupulozan savjet Golijata 86-godišnjakinji!

     Već četiri godine Sindikat umirovljenika inzistira da se onima koji to žele mirovina dostavlja besplatno i pu­tem pošte. Oni koji je hoće dobivati preko banke, neka čekaju jednom mjesečno u korona redovima. No, kako s onima koji su prestari, prebolesni ili prenemoćni da bi odlazili u banke, ili banke nema na dohvatu pješice - a javnog prijevoza nema, ili žive na planini ili u udalje­nom gradu? Ništa, odgovara vlast. To je sitnica.

     Zanimljivo kako je to pravo ukinuo još ministar Mirando Mrsić, a stari-novi ministar Aladrović nije taj ne­humani propis ispravio, unatoč stalnim inicijativama Sindikata umirovljenika. Jedan je poslušao banke da se mirovine umirovljenima nakon 1. siječnja 2014. dostav­ljaju samo putem banaka, a drugi se ne bi htio bosti s rogatima. Jer to je, valjda, sitnica.

     Sada u doba korone još je više umirovljenika koji ne mogu doći do svojih mirovina. Katkad i samo zbog stra­ha da stoje u redovima, jer ih bole kukovi i koljena, jer nemaju nikoga od povjerenja tko bi im podizao mirovi­nu, jer se njihov glas ne čuje. I taj problem je ministru sitnica, a umirovljenicima Golijat, Filistejac visok 292,5 cm u oklopu od 60 kg. To je teret bankarske premoći, podložnosti političke vlasti i umirovljeničke nemoći.

     Kroz sitnice vidiš koliko je nekome stalo do tebe. Vladajuća ekipa je pokazala, kao i dvije prethodne, da im nije stalo do umirovljenika. Jer, najbolja je vlast ona koja je učinila svoj narod sretnim i u sitnicama, a osobi­to one koji su najslabiji. Vlast koja nije filistarska i ogra­ničena vlastitom moći.


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

25 GODINA SUH-a

Zašto smo osnovali SUH

"Borba za prava umirovljenika je i radnička borba"

 

     Iako SUH-ovcima nije potrebno po­sebno predstavljati Juraja Ivankovića, jednog od osnivača Sindikata umirovljenika Hrvatske te prvog i danas počasnog predsjednika, važno je svakako napomenuti kako je upra­vo Ivanković udario borbene temelje sindikata, koji se od svog osnutka gor­ljivo zalaže za poboljšanje prava umi­rovljena i starijih osoba, te ga ujedno i uveo u „europsku obitelj", točnije u članstvo FERPA-e (Europske federaci­je umirovljenika i starijih osoba).

     Povodom 25. godišnjice osnut­ka SUH-a razgovarali smo s Jurajem Ivankovićem o razlozima osnivanja, zbivanjima prvih godina djelovanja SUH-a, ali i o današnjem  položaju umirovljenika i starijih osoba.

     Prvi dani sindikata započeli su i prije njegovog osnutka 18. kolovoza 1992. godine jer, kako nam Ivanković govori, samim odlaskom u mirovi­nu osjetio je razočarenje jer unatoč postojanju umirovljeničkih udruga, imao je osjećaj da se ne radi sve po­trebno za poboljšanje položaja umi­rovljenika i starijih osoba. Vjerovao je da i on sam može još puno doprinijeti svojim iskustvom i radom.

 

Vratiti čovjeka u središte vrijednosti

 

     „Zbog nezadovoljstva položajem umirovljenika, apatije koja je tada vla­dala, odlučili smo osnovati Sindikat umirovljenika 18. kolovoza 1992. godi­ne. Iako smo osnivali sindikat u ratno vrijeme, držali smo kako je važno po­novno u središte svega staviti čovjeka i njegov boljitak", govori nam Ivanković o razlozima osnivanja SUH-a.

     Niti jedan početak nije lagan, a da je tome tako svjedoči Ivanković kojeg su brojni na početku djelovanja pro­zivali i nazivali raznim imenima. No, to njega i njegove kolege nije poko­lebalo da nastave s borbom za prava umirovljenika i starijih osoba.

     „Velika podrška, možda najve­ća, bila mi je supruga, sada nažalost preminula. Jednog dana kada sam se vratio kući rekla mi je u šali kako zahtjeva honorar za obavljeni tajnič­ki posao. Bez njene podrške te ostale obitelji, prijatelja i kolega doista bi bilo teško nastaviti s tako intenzivnim radom. Posebni vjetar u leđa nam je te davne 1993. godine bilo pu­nopravno primanje u članstvo SSSH", objašnjava Ivanković.

     Sindikat umirovljenika Hrvatske svakog dana je privlačio sve više sim­patizera, kako od strane javnosti tako i od istaknutih članova društva, a kru­na podrške je dolazak više od 15 ti­suća umirovljenika i starijih osoba na prosvjed na Trgu sportova u Zagrebu u studenom 1996. godine zbog po­vrata duga starim umirovljenicima.

 

Umirovljenici su budućnost radnika

 

     „Doista nisam očekivao toliko lju­di te sam na prosvjed došao s velikim strahom kako će se odviti čitav dan. Velika podrška u organizaciji je bila naša današnja predsjednica Jasna Pe­trović, koja je tada vodila Međunarod­ni odjel SSSH-a, ali i radnici već tada propale Željezare Sisak. Povezivanje umirovljenika s aktivnim radnicima upravo je odgovor na svačije pitanje zašto sindikat, a ne bilo kakva udru­ga umirovljenika. Umirovljenici su budućnost radnika i borba za prava umirovljenika je i radnička borba", prisjeća se Ivanković velikog prosvje­da ispred Doma sportova.

     Na pitanje smatra li da će se po­noviti tako veliki prosvjed u listopa­du ove godine, Ivanković odgovara s dvojbom jer drži da su danas umirov­ljenici podijeljeni više nego ikad. Za to ne krivi umirovljenike, već čelnike umirovljeničkih stranaka i udruga koji zbog vlastitih interesa dodatno produ­bljuju podjele među umirovljenicima.

     „Mnogi umirovljenici su saborski zastupnici, branitelji, dio njih je ste­kao mirovine beneficiranim putem i sumnjam da će oni izaći na prosvjed za prava starijih. No, nadam se da će ipak prevagnuti socijalna osjetljivost te da će se oni koji imaju više ipak so­lidarizirati s ostalim i time prekinuti podjele", govori nam.

Ivanković se proteklih godina pri­sjeća s velikim ponosom, ali i tugom jer, nažalost, mali broj njegovih kole­ga suosnivača i prvih članova Glav­nog odbora SUH-a je još uvijek na životu.

     „Unatoč svemu, osjećam veliki ponos i zadovoljstvo jer vidim novu snagu koja nastavlja tamo gdje smo mi stali, novu generaciju koja se s jed­nakim žarom bori za naša prava, kao i mi na početku", zaključio je Ivanković i svim SUH-ovcima čestitao 25 godina uspješnog rada.

Ana Kuzmanić