UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

POREZ NA NEKRETNINE SAMO NA ODGODI

Zemlja sretnih bogataša i tužnih kmetova

     Sindikat i Matica umirovljenika su u studenom prošle godine uputili Vladi svoje inicijative u vezi porezne reforme, gdje su upozorili kako bi uvođenje bilo kojeg oblika poreza na nekretnine bilo opasno u vrijeme kad je većina malih vlasnika nekretnina iz skupine osiromašenih starica i staraca, pa bi oni bili izloženi gubitku jedinog doma, a čak 88 posto hrvatskih građa­na živi u nekretnini u svojem vlasništvu. Nitko nije reagirao, pa umjesto da sroče jasnu strategiju i zakon za oporezivanje imovi­ne, te srede upis svih nekretnina u zemljišne i katastarske knjige, usvojen je bez ikakvog obzira zakon kojim se uvodi porez samo na nekretnine, i to s „kaznenim" tarifama za one koji imaju više od one u kojoj žive.

     Krenula je građanska pobuna po društvenim mrežama i me­dijima, a Sindikat umirovljenika je kroz svoju Facebook stranicu podržao peticiju udruge Lipa, te pozivao umirovljenike da dignu svoj glas. Od svega toga, nažalost, samo je stigla javna objava premijera Plenkovića kojom najavljuje privremenu odgodu pri­mjene zakona, dok se ne provede medijska i ina pedagoška kam­panja. Čak i oni koji su naivno vjerovali u početku da je riječ o pukom preimenovanju komunalne naknade u novi porez, sada shvaćaju da bi žrtve bile siromašniji, a ne bogati.

     Sadašnji porezni sustav je, naime, duboko nepravedan jer se putem PDV-a najviše pelješe oni najugroženiji i nestajući sred­nji sloj. A sada će se dotući i siromašne. Ako su zbog duga za TV pretplatu ili neplaćeni parking gubili stanove, što će tek sada biti? Imate neki dio kuće na starini koja nema niti poljski WC i nesređe­nog je vlasništva, imate livadu koju nitko neće kupiti, a sad ćete ju morati budzašto prepustiti bogatom susjedu da ne plaćate po­rez ili odete u ovrhu. Imate malu vikendicu koju ljeti legalno i pri­javljeno iznajmljujete, a sada ćete na nju plaćati i taj porez, iako nije napuštena, niti luksuzna, već sluzi za preživljavanje. Prvo su rekli da će takve nekretnine u funkciji biti oslobođene dodatnog nameta, ali sada se vidi da će i po tome opaučiti.

     Sjećate se kada ste dobili prvo rješenje o stanarskom pravu ili povoljan kredit za gradnju kuće, nakon što ste godinama "pli­vali" po stambenoj listi u firmi? Tada niste čekali da vam najmiliji roditelji odapnu kako biste zasnovali obitelj, jer i vi ste bili na svo­joj stambenoj listi. Naravno, to je priča većine. Neki su i tada bili diskriminirani.

     Uostalom, kredit ste mogli dobiti za svadbeno odijelo, zimni­cu, ali i za stan. Mogu li to vaša djeca danas? Ako koje od njih radi u državnoj ili javnoj službi na ugovor na neodređeno vrijeme, može. Preostali, njih čak 95 posto svih novozaposlenih, dobivaju ugovore na određeno; na mjesec, dva, kao igra s produžecima dok te sudac ne izbaci iz igre... zbog trudnoće, jer si slomila ruku, odbila usluge gazdi ili naprosto dok ne nađe novu očajnu budalu koja će raditi i više, a za manju plaću. Vaši potomci takve sudbine nastane se u vašem dnevnom boravku s obitelji - zauvijek.

     A sada vam se svima, vama s mizernom mirovinom i njima bez posla ili na besplatnoj tlaki, i taj krov nad glavom ljulja. Ja­sno je da će ova Vlada uzeti siromašnima i dati bogatima. I sada su odlučili provesti konačno rješenje, oduzeti siromašnima i po­sljednju imovinu, kako bi je u bescjenje prodali bogatima. Prvo su samo dilali s ovrhama, pa s ugovorima o doživotnom i dosmrt- nom uzdržavanju, a sada je na red došao porez na nekretnine.

     Veliki transfer je započeo. Hrvatska će biti zemlja sretnih bo­gataša i tužnih kmetova.