UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

POREZ NA NEKRETNINE SAMO NA ODGODI

Zemlja sretnih bogataša i tužnih kmetova

     Sindikat i Matica umirovljenika su u studenom prošle godine uputili Vladi svoje inicijative u vezi porezne reforme, gdje su upozorili kako bi uvođenje bilo kojeg oblika poreza na nekretnine bilo opasno u vrijeme kad je većina malih vlasnika nekretnina iz skupine osiromašenih starica i staraca, pa bi oni bili izloženi gubitku jedinog doma, a čak 88 posto hrvatskih građa­na živi u nekretnini u svojem vlasništvu. Nitko nije reagirao, pa umjesto da sroče jasnu strategiju i zakon za oporezivanje imovi­ne, te srede upis svih nekretnina u zemljišne i katastarske knjige, usvojen je bez ikakvog obzira zakon kojim se uvodi porez samo na nekretnine, i to s „kaznenim" tarifama za one koji imaju više od one u kojoj žive.

     Krenula je građanska pobuna po društvenim mrežama i me­dijima, a Sindikat umirovljenika je kroz svoju Facebook stranicu podržao peticiju udruge Lipa, te pozivao umirovljenike da dignu svoj glas. Od svega toga, nažalost, samo je stigla javna objava premijera Plenkovića kojom najavljuje privremenu odgodu pri­mjene zakona, dok se ne provede medijska i ina pedagoška kam­panja. Čak i oni koji su naivno vjerovali u početku da je riječ o pukom preimenovanju komunalne naknade u novi porez, sada shvaćaju da bi žrtve bile siromašniji, a ne bogati.

     Sadašnji porezni sustav je, naime, duboko nepravedan jer se putem PDV-a najviše pelješe oni najugroženiji i nestajući sred­nji sloj. A sada će se dotući i siromašne. Ako su zbog duga za TV pretplatu ili neplaćeni parking gubili stanove, što će tek sada biti? Imate neki dio kuće na starini koja nema niti poljski WC i nesređe­nog je vlasništva, imate livadu koju nitko neće kupiti, a sad ćete ju morati budzašto prepustiti bogatom susjedu da ne plaćate po­rez ili odete u ovrhu. Imate malu vikendicu koju ljeti legalno i pri­javljeno iznajmljujete, a sada ćete na nju plaćati i taj porez, iako nije napuštena, niti luksuzna, već sluzi za preživljavanje. Prvo su rekli da će takve nekretnine u funkciji biti oslobođene dodatnog nameta, ali sada se vidi da će i po tome opaučiti.

     Sjećate se kada ste dobili prvo rješenje o stanarskom pravu ili povoljan kredit za gradnju kuće, nakon što ste godinama "pli­vali" po stambenoj listi u firmi? Tada niste čekali da vam najmiliji roditelji odapnu kako biste zasnovali obitelj, jer i vi ste bili na svo­joj stambenoj listi. Naravno, to je priča većine. Neki su i tada bili diskriminirani.

     Uostalom, kredit ste mogli dobiti za svadbeno odijelo, zimni­cu, ali i za stan. Mogu li to vaša djeca danas? Ako koje od njih radi u državnoj ili javnoj službi na ugovor na neodređeno vrijeme, može. Preostali, njih čak 95 posto svih novozaposlenih, dobivaju ugovore na određeno; na mjesec, dva, kao igra s produžecima dok te sudac ne izbaci iz igre... zbog trudnoće, jer si slomila ruku, odbila usluge gazdi ili naprosto dok ne nađe novu očajnu budalu koja će raditi i više, a za manju plaću. Vaši potomci takve sudbine nastane se u vašem dnevnom boravku s obitelji - zauvijek.

     A sada vam se svima, vama s mizernom mirovinom i njima bez posla ili na besplatnoj tlaki, i taj krov nad glavom ljulja. Ja­sno je da će ova Vlada uzeti siromašnima i dati bogatima. I sada su odlučili provesti konačno rješenje, oduzeti siromašnima i po­sljednju imovinu, kako bi je u bescjenje prodali bogatima. Prvo su samo dilali s ovrhama, pa s ugovorima o doživotnom i dosmrt- nom uzdržavanju, a sada je na red došao porez na nekretnine.

     Veliki transfer je započeo. Hrvatska će biti zemlja sretnih bo­gataša i tužnih kmetova.