UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

Ministre, zaustavite ponižavanje i diskriminaciju umirovljenika!

Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) zahtijeva od ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića zaštitu od izrazito ponižavajućih i napadačkih istupa spram umirovljenih radnika od strane brojnih uglednih gospodarstvenika i po njima angažiranih znanstvenika. Šokira u kojoj se mjeri tolerira neprimjereno i uvredljivo etiketiranje umirovljenika kao utega, balasta, tereta, opterećenja, i to k tome u Europskoj godini aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti. Neupućeni medijski djelatnici nerijetko prihvaćaju takve argumente i rječnik, a oni koji bi trebali spriječiti, suzbiti i  sankcionirati diskriminaciju s osnova dobi, također šute.

Hrvatski umirovljenici itekako su povrijeđeni svojedobnim istupom medijski uglednog znanstvenika koji je predložio da se starijima od 75 godina zakonom zapriječi glasanje na parlamentarnim i inim izborima. SUH je prijavio rečeni slučaj Pravobranitelju za ljudska prava, no nije bilo javne, a vjerojatno i nikakve, reakcije. Nije primijećeno da je Pravobranitelj zaštitio umirovljenike od recentnih napada i poniženja izrečenih od strane uglednih menadžera o tome kako 80 posto umirovljenika nije zaslužilo svoje mirovine ili da svaki radnik treba posvojiti po jednog umirovljenika. Zabrinjavaju i politički govori u kojima se naglašava kako je u Hrvatskoj previše umirovljenika, jer nije previše starijih ljudi, već je premalo zaposlenih svih generacija.

K tome, poznato je da su stariji stanovnici umirovljivani sukladno zakonima koje su donosili političari, u suglasju s naravi gospodarskog i socijalnog sustava, odnosno da su umirovljivani i „ispod žita“ temeljem posebnih dogovora poduzeća koja su se tako rješavala viškova radnika (prijevremeno i invalidsko prinudno umirovljenje).

Također, ministar bi trebao zaštiti umirovljenike od objeda kako se zadržavanjem starijih radnika na poslu (odnosno produljivanjem starosne dobi za umirovljenje) nanosi šteta mlađoj generaciji i povećava broj nezaposlenih, čime se indirektno insinuira međugeneracijski sukob. Očekujemo da će ministar objaviti kako upravo  u zemljama u kojima su evidentirane visoke stope radne aktivnosti starijih radnika, postoje i vrlo visoke stope zaposlenosti mladih, odnosno niska nezaposlenost. Ne shvati li javnost važnost i opravdanost strateškog cilja Europske unije o povećanju stope aktivnosti zaposlenih u dobi višoj od 55 godina na barem 50 posto (što je velik dio europskih zemalja dosegnuo do 2010), Hrvatska će sa svojih trenutnih samo oko 33 posto starijih koji su još uvijek radno aktivni, pasti na još niži udjel, pa će ionako zabrinjavajući odnos od jednog umirovljenika na tek 1,20 zaposlenih kliznuti ka izjednačenju.

Sindikat umirovljenika Hrvatske obraća se ministru Mrsiću i s molbom da se zaustavi trend ponižavanja i diskriminacije umirovljenika i starijih osoba, te da ih se tretira s poštovanjem koje zaslužuju, a ne samo kao prepreku oporavku javnih financija.

 

Sindikat umirovljenika Hrvatske:

                                                                      

Kontakt:095/9251667                                            Jasna A. Petrović, v.d. predsjednica