UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UMIROVLJENICI BRANE JAVNO ZDRAVSTVO

Protiv krpanja državnih dugova zdravstvenom kunom

- I protiv poskupljenja dopunskog osiguranja

     Sindikat umirovljenika Hrvatske je 12. srpnja javnim priop­ćenjem izrazio zabrinutost zbog najave ministra financija Zdravka Marića kako postoji mogućnost povrata zdravstvene riznice u državni proračun, s obrazloženjem kako se dvogodišnje razdoblje odvojenog djelovanja nije pokazalo učinkovitim. Za­pravo, gospodin ministar bi sada želio utopiti zdravstvenu kunu u opći „čušpajz" državnog proračuna, kako bi se još manje transparentno njime upravljalo.

     Tek je izdvajanjem postalo jasno da država godinama ne upla­ćuje svoje obveze zdravstvu, a s druge strane šakom i kapom dijeli zdravstvena prava. Sada se barem transparentno zna koliko je dr­žava obvezna uplatiti i koliko njena velikodušnost košta.

     Također, konačno se spriječilo državu da u zdravstvenu blagaj­nu poseže nenamjenski, za potrebe drugih ministarstava i druge prohtjeve. Zdravstvo je u minusu koji je zabrinjavajući, ali rješenje nije u zakopavanju glave u pijesak, već u stvarnoj reformi zdrav­stvenog sustava, osobito sustava javne nabave, u kojem je korup­cija evidentna. Povratak na takvu matricu vratio bi zdravstveni novac u potpunu netransparentnost, i to na štetu pacijenata.

     Umirovljenici su prije tri godine javno podržali izdvajanje zdravstvene riznice, te opstanak državnog dopunskog i dodatnog osiguranja, jer su to jedina jamstva opstojnosti javnog zdravstva, te jamstva održavanja cijena dopunskog i drugih oblika dodatnih zdravstvenih košarica.

     Hoće li ministar Marić prigrabiti i zdravstvenu riznicu i „pro­pisati" na recept privatizaciju zdravstva, kako bi državne dugove zdravstva prebacio na leđa pacijenata?

     Već su reagirale i brojne udruge pacijenata i liječnika naglaša­vajući kako nema dvojbe da će pacijenti u tom slučaju imati lošiju uslugu, a doći će u pitanje stabilnost zdravstvenog sustava, jer će se zdravstvenim novcem krpati drugi dugovi.

     Nadalje, Sindikat umirovljenika Hrvatske protivi se najavi mi­nistra zdravstva Milana Kujundžića o mogućem poskupljenju do­punskog zdravstvenog osiguranja sa sadašnjih 70 kuna mjesečno, sve dok država ne izvrši povrat svojih dugovanja u zdravstvenu riznicu i provede reformu javne nabave u zdravstvu. Također, traži­mo povećanje imovinskog cenzusa za besplatno dopunsko zdrav­stveno osiguranje, jer se nije mijenjao od 2004. godine, a u 13 godina troškovi života, pa i cijene lijekova i liječenja su rasle. Pod­sjećamo kako je to posebno pogodilo kategoriju umirovljenika, najveću skupinu korisnika dopunskog zdravstvenog osiguranja.

     Naime, sada cenzus za besplatno dopunsko osiguranje iznosi 1.516,32 kn po članu obitelji za prethodnu kalendarsku godinu, a za umirovljenike - samce, 1.939,39 kuna, što je sramotno nisko, utoliko više što je linija siromaštva oko 2.085 kuna, pa bi cenzus za samca trebao iznositi barem toliko.

     SUH pozdravlja i prijedlog da se dodatna sredstva za zdrav­stveno osiguranje namaknu iz poreza na cigarete, alkohol, gorivo i sl., ali ne i prijedlog da se „otvori prostor za dodatno zdravstveno osiguranje". U Hrvatskoj su cigarete među najjeftinijima u Europ­skoj uniji, samo 56 posto prosjeka EU.

     Međutim, konstatacija ministra zdravstva Milana Kujundžića kako „tko želi više, neka plati više", neoliberalna je uzrečica koja priziva privatizaciju zdravstva i poručuje građanima da mogu umrijeti, ako ne mogu platiti kvalitetnu zdravstvenu uslugu. Po­znato je da od 2010. godine umirovljenici koji preminu u tekućoj godini imaju čak 16 posto niže mirovine. Brže umiru, dakle, siro­mašniji.