UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

KAD CE MIROVINE OPET NOSITI POŠTARI

Inicijativa SUH-a za ranjive i nemoćne

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske je u prošlom sazivu Nacio­nalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, u vrijeme dok je stvarno postojao kakav-takav dijalog s predstavnicima umirovljeničkih udruga, oštro reagirao protiv prijedloga tadaš­njeg ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića da se u cijelosti ukine dostava mirovina putem pošte.

     Teškom mukom se postiglo da mogućnost dostave zadrže umirovljenici koji su to pravo već prije ostvarili, no SUH-ov pri­jedlog da i nakon 1.1.2014. slabije pokretnima ili onima na oto­cima i udaljenim naseljima bude omogućeno da im poštar do­nese mirovinu, nije prihvaćen. Dakako da dostava poštom košta HZMO, ali nije razumljivo da se zbog dila s bankama, obveže baš sve kasnije umirovljene da moraju otvoriti račun u banci, ako žele primati svoju mirovinu. SUH je prije godinu dana pokrenuo inicijativu da se besplatna dostava mirovine ponovno uvede za ugrožene skupine umirovljenika, a osim inicijative na Upravnom vijeću HZMO-a, SUH je podnio i prijavu slučaja Uredu pučke pra­vobraniteljice, koji je taj problem uvrstio u izvještaj za 2016. go­dinu te poslao preporuku Ministarstvu rada i mirovinskog susta­va da uredi pitanje dostave mirovina jer, između ostalog, zbog nepostojanja zakonskog rješenja dolazi do zlouporaba.

      Predsjednica SUH-a Jasna Petrović u više navrata pod­sjetila je kako sadašnje rješenje po kojem umirovljenik mora imati otvoren račun u Hrvatskoj poštanskoj banci i aktivnu uslugu Bankomat na domu (koju plaća 10 kuna + 1% iznosa isplate) nije dobro, jer se tako pogoduje isključivo jednoj banci, a osim toga obveza HZMO-a je ne samo obračunati mirovinu virtualno, već ju i dostaviti korisnicima.

Iako su na Upravnom vijeću HZMO na zahtjev predstav­nice SUH-a pismeno izvijestili kako od ukupnog broja umi­rovljenika tek 113.397, tj. 7.5% posto njih prima mirovine putem pošte, nekoliko puta je naglašeno kako troškovi do­stave iznose približno 30 milijuna kuna na godišnjoj razini.

     No, u čemu je doista problem saznalo se na istoj sjedni­ci, iako to SUH-u nije bilo„ni u peti". Navodno mirovina koja se dostavlja poštom, u slučaju potencijalne ovrhe, zapravo ne može biti ovršena. Nadamo se da će prevladati razum te da će apel pučke pravobraniteljice uroditi plodom jer pita­nje dostava mirovina poštom nije pitanje financija, već so­cijalne osjetljivosti spram nepokretnima, polupokretnima, osobama s invaliditetom, socijalno isključenima itd. Ujed­no, to je korak ka HZMO-u kojem će u fokusu biti korisnik, a ne (samo) profit.

Ana Kuzmanić