UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

BANKE ŠTEDE NA INFORMATIČKIM PROGRAMIMA

ZABA I PBZ, kad ćete umirovljenike informirati o ovrhama?

 

     Nakon što je Sindikat umirovljenika Hrvatske 2013. godine pokrenuo inicijativu o obavještavanju umi­rovljenika o obračunatim ustegama/ ovrhama iz mirovinskih primanja, tek su sredinom 2015. godine pokrenuti konkretni koraci od strane HZMO-a pre­ma bankama da se realizira inicijativa SUH-a.

     S obzirom da je predstavnica SUH-a u Upravnom vijeću HZMO-a postala već svima dosadila postavljanjem pi­tanja o pravu na informiranje o detalji­ma ustega, a osobito ovrha, kako bi se spriječilo da ovršeni umirovljenici kat­kad plaćaju duplo, nakon četiri godine borbe za ostvarivanje ustavnog prava na informacije o vlastitim financijskim sredstvima, tek 18 od 25 poslovnih ba­naka preko kojih se isplaćuju mirovine obavještava korisnike o ustegama.

     Pet banaka - Sberbanka, Splitska banka, Privredna banka, Zagrebačka banka, Raiffeisenbanka - HZMO-u su dale obećanje kako će s obavještava­njem korisnika započeti tijekom prve polovice 2017. godine, no kako imamo informacije, to još nisu započele. Pri­morska banka i Partner banka nikada nisu dostavila čak ni odgovor HZMO-u vezano za obavještavanje korisnika o ustegama, točnije od samog početka ignoriraju požurnice, obavijesti i ostale dopise.

 Informiranje korisnika nije prioritet poslovanja

     Na sjednici Upravnog vijeća HZMO-a od 5. svibnja 2017. godine, tadašnji po­moćnik ravnatelja Ante Babić rekao je kako su „banke aktivnosti provodile u skladu sa svojim mogućnostima i prio­ritetima u poslovanju, na što Zavod ne može utjecati". Ukratko, prioritet banka nije informiranje korisnika o njihovim financijskim sredstvima.

     Kako je predsjednica SUH-a Jasna Pe­trović istaknula na istoj sjednici Uprav­nog vijeća, nedostupnost informacija protivna je Ustavu, a i nezamislivo je da poslodavac ustegne dio sredstava bez informacija na što se ustegnuta sred­stva odnose. „Ako HZMO ne poduzme potrebne korake da Zagrebačka banka i Privredna banka počnu poštovati Ustav RH, SUH će biti prisiljen poduzeti druge mjere, npr. sugerirati umirovljenicima da otvore tekuće račune u drugim ban­kama", kazala je Petrović.

 Tri ovrhe na jedan račun

     Podsjećamo, u ustege spadaju ovr­he, krediti, krediti prema poslovnoj su­radnji, te premije dopunskog zdravstve­nog osiguranja, a prema podacima za ožujak ove godine, najveći broj otpada na premije dopunskog zdravstvenog osiguranja (272.261 korisnika), a slije­de ovrhe s 54.822 korisnika s ukupno 54.990.681,53 kuna. Iako takav broj ko­risnika u usporedbi s ukupnim brojem ovršenih nešto manji od njihova udjela u toj dobnoj skupini (16.75%), važno je ono što ističe sudac Trgovačkog suda Mislav Kolakušić kada komentira Ovršni zakon.

     „Znamo da u Hrvatskoj imate 95 ti­suća umirovljenika koji imaju prosječnu mirovinu od 230 kuna, daljnjih 88 tisu­ća koji imaju 700 kuna, pola milijuna hrvatskih umirovljenika ima mirovinu manju od 1500 kuna. A samo jedan ra­čun, primjerice Holdinga od 200 kuna, vama predstavlja tri ovrhe po najmanje 800 kuna. Možete biti dužni od 1.800 do 2.400 kuna temeljem troškova ovrhe za samo jedan jedini račun".

Kolakušićeva poanta je da Ovršni za­kon pogoduje samo uskom krugu poje­dinaca iz odvjetništva i javnog bilježniš­tva, jer iz ovršnog postupka ni jednom izmjenom nije maknuta financijska agencija, a niti javni bilježnici, koji su ne­potrebni trošak. Osnovna svrha ovršnog postupka je naplata potraživanja, a ne dodatno haračenje građana i građanki, što sadašnji Ovršni zakon predstavlja jer zbog samo jedne lipe duga, osobu se može ovršiti i naplatom raznoraznih ha­rača je dovesti do basnoslovnog iznosa.