UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

BANKE ŠTEDE NA INFORMATIČKIM PROGRAMIMA

ZABA I PBZ, kad ćete umirovljenike informirati o ovrhama?

 

     Nakon što je Sindikat umirovljenika Hrvatske 2013. godine pokrenuo inicijativu o obavještavanju umi­rovljenika o obračunatim ustegama/ ovrhama iz mirovinskih primanja, tek su sredinom 2015. godine pokrenuti konkretni koraci od strane HZMO-a pre­ma bankama da se realizira inicijativa SUH-a.

     S obzirom da je predstavnica SUH-a u Upravnom vijeću HZMO-a postala već svima dosadila postavljanjem pi­tanja o pravu na informiranje o detalji­ma ustega, a osobito ovrha, kako bi se spriječilo da ovršeni umirovljenici kat­kad plaćaju duplo, nakon četiri godine borbe za ostvarivanje ustavnog prava na informacije o vlastitim financijskim sredstvima, tek 18 od 25 poslovnih ba­naka preko kojih se isplaćuju mirovine obavještava korisnike o ustegama.

     Pet banaka - Sberbanka, Splitska banka, Privredna banka, Zagrebačka banka, Raiffeisenbanka - HZMO-u su dale obećanje kako će s obavještava­njem korisnika započeti tijekom prve polovice 2017. godine, no kako imamo informacije, to još nisu započele. Pri­morska banka i Partner banka nikada nisu dostavila čak ni odgovor HZMO-u vezano za obavještavanje korisnika o ustegama, točnije od samog početka ignoriraju požurnice, obavijesti i ostale dopise.

 Informiranje korisnika nije prioritet poslovanja

     Na sjednici Upravnog vijeća HZMO-a od 5. svibnja 2017. godine, tadašnji po­moćnik ravnatelja Ante Babić rekao je kako su „banke aktivnosti provodile u skladu sa svojim mogućnostima i prio­ritetima u poslovanju, na što Zavod ne može utjecati". Ukratko, prioritet banka nije informiranje korisnika o njihovim financijskim sredstvima.

     Kako je predsjednica SUH-a Jasna Pe­trović istaknula na istoj sjednici Uprav­nog vijeća, nedostupnost informacija protivna je Ustavu, a i nezamislivo je da poslodavac ustegne dio sredstava bez informacija na što se ustegnuta sred­stva odnose. „Ako HZMO ne poduzme potrebne korake da Zagrebačka banka i Privredna banka počnu poštovati Ustav RH, SUH će biti prisiljen poduzeti druge mjere, npr. sugerirati umirovljenicima da otvore tekuće račune u drugim ban­kama", kazala je Petrović.

 Tri ovrhe na jedan račun

     Podsjećamo, u ustege spadaju ovr­he, krediti, krediti prema poslovnoj su­radnji, te premije dopunskog zdravstve­nog osiguranja, a prema podacima za ožujak ove godine, najveći broj otpada na premije dopunskog zdravstvenog osiguranja (272.261 korisnika), a slije­de ovrhe s 54.822 korisnika s ukupno 54.990.681,53 kuna. Iako takav broj ko­risnika u usporedbi s ukupnim brojem ovršenih nešto manji od njihova udjela u toj dobnoj skupini (16.75%), važno je ono što ističe sudac Trgovačkog suda Mislav Kolakušić kada komentira Ovršni zakon.

     „Znamo da u Hrvatskoj imate 95 ti­suća umirovljenika koji imaju prosječnu mirovinu od 230 kuna, daljnjih 88 tisu­ća koji imaju 700 kuna, pola milijuna hrvatskih umirovljenika ima mirovinu manju od 1500 kuna. A samo jedan ra­čun, primjerice Holdinga od 200 kuna, vama predstavlja tri ovrhe po najmanje 800 kuna. Možete biti dužni od 1.800 do 2.400 kuna temeljem troškova ovrhe za samo jedan jedini račun".

Kolakušićeva poanta je da Ovršni za­kon pogoduje samo uskom krugu poje­dinaca iz odvjetništva i javnog bilježniš­tva, jer iz ovršnog postupka ni jednom izmjenom nije maknuta financijska agencija, a niti javni bilježnici, koji su ne­potrebni trošak. Osnovna svrha ovršnog postupka je naplata potraživanja, a ne dodatno haračenje građana i građanki, što sadašnji Ovršni zakon predstavlja jer zbog samo jedne lipe duga, osobu se može ovršiti i naplatom raznoraznih ha­rača je dovesti do basnoslovnog iznosa.