UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

SUH I PUČKA PRAVOBRANITELJICA PROTIV ZLOSTAVLJANJA STARIJIH

Ipak se kreće! Konačno bolja zaštita starijih!

     Zakonodavcima je doš­lo do mozga da su starije osobe u sve težem polo­žaju - kako materijalnom tako i društvenom. Nakon brojnih inicijativa SUH-a, ali i Ureda pučke pravo- braniteljice, Ministarstvo pravosuđa je konačno u Zakon o zaštiti nasilja obi­telji uvrstilo starije kao po­sebno ranjivu kategoriju i predvidjelo kažnjavanje onih koji ih zlostavljaju i zanemaruju. No, još uvijek smo daleko od uspostave zaštite od zloporaba, jer je Zakon o obveznim odnosi­ma koji regulira dosmrtno i doživotno uzdržavanje – podnormiran

 Piše: Ana Kuzmanić

     Između pet i deset posto starijih oso­ba diljem svijeta izloženo je eko­nomskom zlostavljanju, a posebno šokantan je podatak kako starije osobe najčešće ne prijavljuju ekonomsko zlo­stavljanje, kako zbog neugode i srama tako i zbog mogućnost i da se obrate osobi od povjerenje", istaknuto je od strane Ujedinjenih naroda povodom Svjetskog dana svjesnosti o zlostavlja­nju starijih osoba, koji se obilježava sva­ke godine 15. lipnja.

Iako je to nekad bila tabu tema, da­nas je ovaj problem prepoznat diljem svijeta.     Međutim, i dalje ostaje jedan od najmanje istraženih oblika nasilja u nacionalnim anketama te jedna od najmanje naglašenih tema vezanih za nasilje u nacionalnim akcijskim planovi­ma. Zlostavljanje često uključuje krađu, krivotvorenje, zloupotrebu vlasništva i punomoći kao i zabranu pristupa finan­cijskim sredstvima. U skladu s Planom održivog razvoja do 2030. godine i Me­đunarodnog madridskog plana o akciji za starenje, starije osobe imaju pravo na dostojanstveni život u starosti, slo­bodan od svih oblika zlostavljanja, uk­ljučujući financijsko i materijalno, koje može dovesti do siromaštva, gladi, be- skućništva, ugroženog zdravlja i dobro­biti, pa čak i do preuranjene smrti.

- Dosmrtno zlostavljanje

     Ured pučke pravobraniteljice na­vodi kako starije osobe u Hrvatskoj zbog istih razloga, kao i u ostatku svi­jeta, ne prijavljuju zlouporabe ugovora o dosmrtnom ili doživotnom uzdrža­vanju, oblik ekonomskog zlostavljanja zbog kojeg često ostaju i bez skrbi i bez imovine. Sindikat umirovljenika Hrvat­ske upravo na problem ekonomskog zlostavljanja starijih osoba upozorava niz godina, a posebno dobru suradnju po pitanju prevencije ostvaruje s Ure­dom pučke pravobraniteljice u smislu prijava pojedinih slučajeva i pokreta­nja izmjena Zakona o obaveznim od­nosima koji regulira ugovore o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju.

     Prema posljednjim informacijama iz Ministarstva pravosuđa koje se prije nekoliko mjeseci oglasilo na inicijativu SUH-a o izmjenama Zakona o obave­znim odnosima kojima se traži ukida­nje ugovora o dosmrtnom uzdržava­nju, uspostavljanja registra uzdržavatelja i drugog, pri izmjenama Zakona u obzir će se uzeti SUH-ovi prijedlozi prije čega će uslijediti široka rasprava o problemima vezanima za ugovor o uzdržavanju. Barem je tako obećao prethodni ministar pravosuđa, a sigur­ni smo da će i novi ostati pri obećanju.

 -       Porezna reforma pospješila industriju lešinarstva

     U svojim godišnjim izvješćima, puč­ka pravobraniteljica Lora Vidović niz go­dina upućuje preporuke Ministarstvu pravosuđa i Ministarstvu za demografi­ju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, pa je tako u Izvješću za 2016. preporučila i zakonske izmjene kojima bi sudski po­stupci radi raskida ovih ugovora bili žur­ni, a prvo ročište održavalo bi se u roku od 15 dana od pokretanja postupka.

     No, upozoravaju iz Ureda pučke pra­vobraniteljice, snažniji zaštitni meha­nizmi još uvijek nisu uvedeni, a sustav je i dodatno fleksibiliziran u sklopu po­rezne reforme početkom godine. Tada su bliži srodnici s kojima stariji potpi­suju ugovor o dosmrtnom uzdržavanju oslobođeni od plaćanja poreza na pro­met nekretnina.

-       (Ne)dovoljan pomak u zaštiti starijih

     Unatoč svemu tome, pozitivan po­mak u pogledu zaštite starijih osoba napravljen je uvrštavanjem starijih oso­ba u Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji u kojem je posebno propisana njihova zaštita. Vrlo važno je kako će zakonom zanemarivanje starijih, poput ostavlja­nja teže pokretne osobe same cijelog dana ili neredovito hranjenje, postati kažnjivo. No, iako su ove promjene zna­čajne, zaštita starijih osoba morala bi biti još učinkovitija. Zato je pravobra­niteljica početkom lipnja Ministarstvu pravosuđa ponovila argumente koje im je uputila u ranijoj fazi izrade Zakona.

     Primjerice, potrebno je uvesti ob­vezu tijela socijalne skrbi da starijim osobama, žrtvama obiteljskog nasilja, žurno osiguraju socijalne usluge u nji­hovom domu, kako bi im se omogućilo da u njemu i ostanu. Ostaje nejasno i za­što je donja granica novčane kazne za prekršaj neprijavljivanja nasilja u obite­lji (3.000 kuna) veća nego za počinjenje nasilja u obitelji (1.000 kuna)?

     Također, pojedine žrtve nisu uvijek spremne na sudski postupak kad se za pomoć ili savjet obraćaju instituciji ili udruzi, zato je potrebno propisati ob­vezu dobivanja njihovog pristanka na prijavu nasilja. Naime, ponekad im je u prvom trenutku potrebna samo psiho­loška i druga pomoć a, ovisno o slučaju, primarno ih može biti nužno i osnažiti za sudjelovanje u prekršajnom postup­ku. No, prema postojećem Zakonu, kao i prijedlogu novog, stručne osobe dužne su prijaviti nasilje i bez pristanka. Ipak, dokle god se izmjene zakona ne formaliziraju, zaštita starijih ostaje lista lijepih želja. A dok se konačno Zakonom o ob­veznim odnosima ne regulira pitanje ugovora o uzdržavanju i biznisa koji se oko toga razvio, nema niti lijepih želja.