UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Prijevod

ETUC/Europska sindikalna konfederacija

Bijela knjiga o mirovinama:
«Jamčiti starosnu mirovinu: ne učiniti grešku glede ciljeva, odnosno financiranja»

1. 16. veljače 2012. Komisija EU objavila je Bijelu knjigu o mirovinama, pod naslovom: «Strategije za primjerene, sigurne i održive mirovine». Njezino objavljivanje podudara se s otvaranjem 2012. kao «Europske godine aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti». Također,  Bijela knjiga se pojavljuje u kriznom razdoblju, pogoršanom pritiskom na financijska tržišta i njihovim snažnim utjecajem na mirovinske sustave, s oštrim rezanjima mirovina.

2. Općenito gledajući, ETUC pozdravlja analizu prezentiranu u Bijeloj knjizi, ali osuđuje sveukupni pristup Bijele knjige fokusiran na makroekonomski aspekt mirovina i ignoriranje njihove društvene svrhe u stvaranju inkluzivnog društva, pri čemu predlaže samo dva rješenja:

- Stavljanje naglaska na povećanje dobi za umirovljenje, bez uzimanja u obzir duljine staža ili specifičnosti struke;
- Stavljanje u prvi plan štednje u privatnim mirovinskim fondovima.

3.ETUC-a pozdravlja činjenicu da je posebna pozornost posvećena značajnim razlikama u mirovinama između muškaraca i žena. Istu zabrinutost dijeli i ETUC, ali jedino konkretno rješenje predloženo u Bijeloj knjizi porast je starosne dobi za umirovljenje žena, kako bi se izjednačilo sa zakonskom dobi muškaraca za umirovljenje. Odgovor koji nije ni primjeren, niti uvjerljiv.

 

4. Za ETUC sadržaj Bijele knjige i predložene inicijative ne ispunjavaju očekivanja postavljena u naslovu niti nude rješenja za izazove s kojima se suočavaju mirovinski sustavi u trenutnom ozračju opće štednje.

5. ETUC ponavlja svoje uvjerenje kako najbolji način kojim će se jamčiti «adekvatne, sigurne i održive» mirovine nije samo razvijanje drugoga ili čak trećeg mirovinskog stupa, već jačanje i poboljšanje prvog mirovinskog stupa (državnog odnosno javnog stupa), utemeljenoga na među te unutar generacijskoj solidarnosti. ETUC ni u kom slučaju ne prihvaća tezu da je potrebno odstupiti od javnih propisa i mirovina.

 

6. Jačanje javnih mirovinskih sustava treba ostvariti kroz aktivnu politiku tržišta rada s ciljem pune zaposlenosti i dostojnim plaćama te pronalaženjem izvora financijskih sredstava kako bi se osigurala održivost javnih mirovina na najvišoj mogućoj razini – npr. kroz naplatu poreza, posebice otkrivanjem utaja poreza ili poreznih rupa, od kojih korist imaju samo oni koji već ostvaruju visoke prihode, odnosno kroz borbu protiv "sive" i crne ekonomije, odnosno protiv neprijavljenoga rada.

7. Za ETUC je ono što jamči kvalitetu mirovinskog sustava – odgovornost; ne samo radnika – što se na dugačko spominje u Bijeloj knjizi - već i poslodavaca i država članica EU.

 

8. Poslodavci moraju pokazati odgovornost, u svojoj namjeri i provedbi mjera (pravo i pristup cjeloživotnom učenju, fleksibilnost radnog vremena i tipova poslova i zaposlenja za starije radnike, postupni modeli umirovljenja, itd.) -  posebno kroz socijalni dijalog na svim razinama - omogućujući radnicima da ostanu u radnom odnosu, no ne dovodeći u pitanje uobičajene mogućnosti prijevremenog umirovljenja ili kad je ono opravdano teškim radnim uvjetima.

 

9. Države članice također moraju odgovorno utvrditi, u suradnji sa sindikatima, što je to definicija «odgovarajućih» mirovina; postaviti čvrste ciljeve za njihovo postizanje, te utvrditi indikatore kojima će se mjeriti razina postignutoga napretka. Ali, i u osmišljavanju reformi koje treba poduzeti, države članice trebaju djelovati povezano sa socijalnim partnerima, posebice sa sindikatima. ETUC osuđuje način na koji Europska unija namjerava intervenirati u tom području, putem Sporazuma o gospodarskom upravljanju, uvođenjem sankcija za države članice, koji nedovoljno brzo i nedovoljno radikalno provode reforme usmjerene na smanjenje tereta mirovina u javnim proračunima. ETUC stoga poziva  na poduzimanje mjera kako bi se spriječilo države članice od poduzimanja jednostranih mjera u rezanju postojećih mirovinskih prava iz prvog javnog stupa ili smanjivanju mirovina. ETUC također traži osmišljavanje i uvođenje instrumenata kojima bi se, u sporazumu sa sindikatima, utvrdilo usklađivanje mirovina kojim će se zaustaviti njihov realni pad.

 

10. Konačno, ETUC drži da sve mirovinske reforme moraju biti provedene postupno, kroz dulje razdoblje, što je uvjet njihove socijalne prihvatljivosti. Ponavljamo kako sindikati i njihovi prijedlozi ne mogu biti ignorirani. Moraju se čuti i poslušati, kako na nacionalnoj, tako i na europskoj razini. .

 

 

 

                                                           Nadzorni odbor ETUC, 19. travnja 2012.