UVODNA RIJEČ

Svi smo mi doktori

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto se netko od 80+ godina ne bi cijepio protiv Covida-19? Zato jer je slabije pokretan, a živi na petom katu zgrade bez lifta; zato jer prebiva u selu bez autobusa i vlaka, Bogu iza nogu? Zato jer ne želi dobiti nuspojave poput krvnog ugruška, neuropatije, sljepila i svih drugih poznatih i nepoznatih boleština, a niti dobiti svojstvo magneta na mjestu cijepljenja odnosno„ugradnje čipa"? Zato jer je sve to izmišljotina, stari bi umirali ionako od drugih bolesti i jer iza svega stoji farmaceutska industrija koja mlati lovu na naivcima. Uostalom, brojke to potvrđuju. Ako ste Hrvat od 80+ cijepilo vas se manje od polovice, dok je u Austriji 70 posto dobilo dvije doze, u većini EU zemalja od 65 do 90 posto, a npr. u Danskoj, Irskoj i Španjolskoj čak 100 posto!

     Starost je neizlječiva bolest, ali rizik od Covida-19 je mnogo veći od mogućih nuspojava na cjepivo, no kako posustaje korona, tako se u Hrvatskoj smanjuje interes za cijepljenje, ma koliko stručnjaci i političari upozoravali da je cijeplje­nje "zalog" za dulju turističku sezonu i mirniju jesen, kad bi Covid-19 ponovo mogao pokazati zube. Ipak, trebate li se cijepiti kad ste već ionako stari i izraubani, pa vam preostaje još jedva koja godina života; ako ste među onih 40 posto necijepljenih od 65+?

     Pa, naravno da trebate - kažu zagovaratelji cijepljenja, jer pandemija korone nije šala, a bolje je s cjepivom dobiti lakšu verziju bolesti, nego završiti na respiratoru. Kad se cijepiš, piše na televizijskim ekranima, onda si odgovorna osoba koja pokazuje želju da svojim činom zaštiti i druge. Osim toga od svih umrlih od koronavirusa manje od 12 posto ih je iz domova za starije, jer je tamo procijepljenost iznosila čak 80 posto.

     Antivakseri su, pak, sigurni kako je cjepivo nesigurno jer je prebrzo izmišljeno i nije testirano na dovoljnom broju ispitanika. No, ista im teorija nije niti u primisli kad dobiju neki novi antibiotik ili lijek za druge bolesti? Uvjetuju li svoje liječenje uvidom u znanstvene rukopise o stvaranju i testi­ranju lijeka? Nažalost, jedna smo od europskih zemalja s najvećim udjelom stanovnika koji„ne vjeruju" u cijepljenje.

     No, nije li ipak glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije i sustav, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom, pa i nepoštiva­nje mjera od strane njihovih donositelja? Stoga i od sustava treba krenuti povratak povjerenja. Otvorenim informacijama, dosljednošću, s poštovanjem prema svom građaninu. Medi­cina je toliko napredovala da praktično nijedan čovjek nije zdrav, no još je važnije osvijestiti da s obzirom da nema lijeka protiv Covida-19, bolje je spriječiti nego liječiti. Cjepivom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ODBIJENICA ZA VOZAČKE DOZVOLE

Nema socijalne osjetljivosti za stare

 

     Još jedno javno savjetovanje o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prome­ta na cestama je prošlo, MUP je opet dao odbijenice SUH-ovim i MUH-ovim komentari­ma bez ikakvih suvislih objašnjenja. Hrvatska sve dalje od europske prakse!

     Iako je javno savjetovanje o izmjena­ma i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama završeno još krajem travnja, izvještaj predlagatelja zakona Ministarstva unutarnjih poslo­va objavljen je 24. svibnja 2017. go­dine. Sindikat i Matica umirovljenika su, kao i na prethodno javno savjeto­vanje, uputili svoje komentare kojima se traži da se odustane od izmjena članka 222. stavka 2. Zakona koji u posljednjoj verziji propisuje obavezni liječnički pregled pri produženju vo­začke dozvole za starije od 65 godina.

     Podsjećamo kako je SUH već u prosincu 2016. godine upozorio kako će se predloženim izmjenama do­datno opteretiti već osiromašen sloj građana, točnije starije osobe, a u konačnici i dovesti do njihove soci­jalne isključenosti jer je riječ i o dijelu ljudi koji žive u udaljenim, ruralnim područjima gdje ne postoji razvijena mreža javnog prijevoza. Također smo upozorili da nema sigurnosne potre­be mijenjati postojeći zakon, osim ako se time ne želi pogodovati zdravstve­nim lobijima.

Izabrani liječnik DA, medicina rada NE

     Nova izmjena zakona propisuje kako je vozač s napunjenih 70 godina (prije je bilo čak 65!) obavezan pod­vrgnuti se obaveznom liječničkom pregledu ako želi produžiti vozačku dozvolu i to pri medicini rada, što predstavlja svojevrsni pomak jer je dobna granica pomaknuta za pet go­dina. Unatoč tome što su SUH i MUH upozorili kako se pri izradi izmjena i dopuna Zakona grubo prekršio čla­nak 6. sporazuma o    Nacionalnom vije­ću za umirovljenike i starije osobe koji propisuje kako će predstavnici Vlade informirati Vijeće o namjeri donoše­nja propisa te pripremi prijedloga svih propisa, to se nije dogodilo jer rad Na­cionalnog vijeća od njegovog konsti­tuiranja u veljači zapravo nikada nije ni počeo. Održane su dvije sjednice od kojih je samo jedna bila radna i na kojoj se usvojio plan rada.

Odgovor MUP-a na upućeni ko­mentar SUH-a i MUH-a ponovno nije iznenadio. Na iscrpan komentar u kojem se po deseti put detaljno ar­gumentiraju stavovi SUH-a i MUH-a, MUP paušalno odgovara: „Rješenje po kojem se zahtijeva obavljanje li­ječničkog pregleda vozača, prilikom produženja vozačke dozvole nakon navršene 70. godine života podržalo je Ministarstvo zdravstva te ovaj pri­jedlog, u ovom trenutku, nije moguće prihvatiti".

     Rješenje na koje se referira MUP se odnosi na prijedlog umirovljeničkih udruga da pregled u svakom slučaju bude besplatan i da se obavlja kod liječnika obiteljske medicine koji po­znaje pacijenta i njegove dijagnoze, a ne pri medicini rada gdje se pregledi obavljaju površno i zapravo su u svrsi profita.

Vozačka dozvola nije obveza, ali je nužna potreba

     Odbijenicu MUP-a dobioje i Ured pučke pravobraniteljice koji je u ko­mentaru na isti članak Zakona, kao i SUH napisao:„S obzirom na rašireno siromaštvo starijih osoba u Republi­ci Hrvatskoj, mišljenja smo kako bi Prijedlogom zakona valjalo urediti i pitanje troškova zdravstvenih pre­gleda kojima će se vozači nakon 70. godine života morati podvrgavati ne bi li produljili svoju vozačku dozvolu. To bi pitanje stoga trebalo urediti na socijalno osjetljiv način".

     MUP odgovara kako „obavljanje zdravstvenog pregleda vozača nije nešto što su osobe starije od 70 go­dina dužne učiniti, već je to obave­za samo onih osoba koje žele i da­lje imati vozačku dozvolu, a pitanje troškova liječničkog pregleda nije materija kojom se bavi Zakon o si­gurnosti prometa na cestama".

MUP, što čemo sa siromašnima?

     Kakva ironija! Doista, ne moraju sve osobe imati vozačku dozvolu,

ali pitamo MUP što je npr. s poljopri­vrednicima koji se moraju odvesti do svog zemljišta kojeg obrađuju ili što je sa starijom osobom koja ima malu mirovinu i mora se odvesti u grad na posao koji odrađuje za dodatnih

-              kuna, a sve s ciljem preživlja­vanja? Stoje sa starijom ženom koja mora nepokretnog sina voziti na pre­glede u najbližu bolnicu, udaljenu 70 kilometara? Svim tim ljudima 500 kuna predstavlja trećinu, četvrtinu mjesečnog iznosa od kojeg moraju pokriti troškove najma, režija, hrane (ako ostane za nju) i do sada nismo čuli niti jedan valjani argument pro­tiv besplatnog liječničkog pregleda pri produženju vozačke dozvole za starije od 70 godina, osim profita medicine rada.

Mreže i hobotnice korupcije

     S obzirom na to da se prijedlog Zakona o sigurnosti prometa na ce­stama ni ne nalazi među 130 točaka dnevnog reda Hrvatskog sabora, a i s obzirom na to kako Hrvatska već duže vrijeme ima krnju, nestabilnu Vladu, postavlja se pitanje hoće li i kada će se izmjene zakona naći u sa­borskoj proceduri.

     Još jednom poručujemo, ne pri­stajemo da se svaka zakonska pro­mjena bez suvislih argumenata lomi na leđima najugroženijih građana, ne pristajemo na nove namete. Sta­rije osobe nisu bespomoćne i još uvijek znaju što su njihova prava i za njih će se boriti, pogotovo što je u zemlji s puno koruptivnih mreža i hobotnica, besmisleno čak ozakoniti jednu: da lobi medicine rada, uz pot­poru Ministarstva zdravstva, ucje­njuje i osiromašuje starije građane bez ikakvog stručnog argumenta.     Jer, ponovimo, europska je praksa da zdravstvenu svjedodžbu besplat­no izdaju oni koji jedini poznaju zdravstveno stanje pacijenata, a to su njihovi izabrani liječnici. A upravo to propisuje postojeći zakon, koji ne treba mijenjati.

Ana Kuzmanić

 

Lipanj 2017.