UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

ODBIJENICA ZA VOZAČKE DOZVOLE

Nema socijalne osjetljivosti za stare

 

     Još jedno javno savjetovanje o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prome­ta na cestama je prošlo, MUP je opet dao odbijenice SUH-ovim i MUH-ovim komentari­ma bez ikakvih suvislih objašnjenja. Hrvatska sve dalje od europske prakse!

     Iako je javno savjetovanje o izmjena­ma i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama završeno još krajem travnja, izvještaj predlagatelja zakona Ministarstva unutarnjih poslo­va objavljen je 24. svibnja 2017. go­dine. Sindikat i Matica umirovljenika su, kao i na prethodno javno savjeto­vanje, uputili svoje komentare kojima se traži da se odustane od izmjena članka 222. stavka 2. Zakona koji u posljednjoj verziji propisuje obavezni liječnički pregled pri produženju vo­začke dozvole za starije od 65 godina.

     Podsjećamo kako je SUH već u prosincu 2016. godine upozorio kako će se predloženim izmjenama do­datno opteretiti već osiromašen sloj građana, točnije starije osobe, a u konačnici i dovesti do njihove soci­jalne isključenosti jer je riječ i o dijelu ljudi koji žive u udaljenim, ruralnim područjima gdje ne postoji razvijena mreža javnog prijevoza. Također smo upozorili da nema sigurnosne potre­be mijenjati postojeći zakon, osim ako se time ne želi pogodovati zdravstve­nim lobijima.

Izabrani liječnik DA, medicina rada NE

     Nova izmjena zakona propisuje kako je vozač s napunjenih 70 godina (prije je bilo čak 65!) obavezan pod­vrgnuti se obaveznom liječničkom pregledu ako želi produžiti vozačku dozvolu i to pri medicini rada, što predstavlja svojevrsni pomak jer je dobna granica pomaknuta za pet go­dina. Unatoč tome što su SUH i MUH upozorili kako se pri izradi izmjena i dopuna Zakona grubo prekršio čla­nak 6. sporazuma o    Nacionalnom vije­ću za umirovljenike i starije osobe koji propisuje kako će predstavnici Vlade informirati Vijeće o namjeri donoše­nja propisa te pripremi prijedloga svih propisa, to se nije dogodilo jer rad Na­cionalnog vijeća od njegovog konsti­tuiranja u veljači zapravo nikada nije ni počeo. Održane su dvije sjednice od kojih je samo jedna bila radna i na kojoj se usvojio plan rada.

Odgovor MUP-a na upućeni ko­mentar SUH-a i MUH-a ponovno nije iznenadio. Na iscrpan komentar u kojem se po deseti put detaljno ar­gumentiraju stavovi SUH-a i MUH-a, MUP paušalno odgovara: „Rješenje po kojem se zahtijeva obavljanje li­ječničkog pregleda vozača, prilikom produženja vozačke dozvole nakon navršene 70. godine života podržalo je Ministarstvo zdravstva te ovaj pri­jedlog, u ovom trenutku, nije moguće prihvatiti".

     Rješenje na koje se referira MUP se odnosi na prijedlog umirovljeničkih udruga da pregled u svakom slučaju bude besplatan i da se obavlja kod liječnika obiteljske medicine koji po­znaje pacijenta i njegove dijagnoze, a ne pri medicini rada gdje se pregledi obavljaju površno i zapravo su u svrsi profita.

Vozačka dozvola nije obveza, ali je nužna potreba

     Odbijenicu MUP-a dobioje i Ured pučke pravobraniteljice koji je u ko­mentaru na isti članak Zakona, kao i SUH napisao:„S obzirom na rašireno siromaštvo starijih osoba u Republi­ci Hrvatskoj, mišljenja smo kako bi Prijedlogom zakona valjalo urediti i pitanje troškova zdravstvenih pre­gleda kojima će se vozači nakon 70. godine života morati podvrgavati ne bi li produljili svoju vozačku dozvolu. To bi pitanje stoga trebalo urediti na socijalno osjetljiv način".

     MUP odgovara kako „obavljanje zdravstvenog pregleda vozača nije nešto što su osobe starije od 70 go­dina dužne učiniti, već je to obave­za samo onih osoba koje žele i da­lje imati vozačku dozvolu, a pitanje troškova liječničkog pregleda nije materija kojom se bavi Zakon o si­gurnosti prometa na cestama".

MUP, što čemo sa siromašnima?

     Kakva ironija! Doista, ne moraju sve osobe imati vozačku dozvolu,

ali pitamo MUP što je npr. s poljopri­vrednicima koji se moraju odvesti do svog zemljišta kojeg obrađuju ili što je sa starijom osobom koja ima malu mirovinu i mora se odvesti u grad na posao koji odrađuje za dodatnih

-              kuna, a sve s ciljem preživlja­vanja? Stoje sa starijom ženom koja mora nepokretnog sina voziti na pre­glede u najbližu bolnicu, udaljenu 70 kilometara? Svim tim ljudima 500 kuna predstavlja trećinu, četvrtinu mjesečnog iznosa od kojeg moraju pokriti troškove najma, režija, hrane (ako ostane za nju) i do sada nismo čuli niti jedan valjani argument pro­tiv besplatnog liječničkog pregleda pri produženju vozačke dozvole za starije od 70 godina, osim profita medicine rada.

Mreže i hobotnice korupcije

     S obzirom na to da se prijedlog Zakona o sigurnosti prometa na ce­stama ni ne nalazi među 130 točaka dnevnog reda Hrvatskog sabora, a i s obzirom na to kako Hrvatska već duže vrijeme ima krnju, nestabilnu Vladu, postavlja se pitanje hoće li i kada će se izmjene zakona naći u sa­borskoj proceduri.

     Još jednom poručujemo, ne pri­stajemo da se svaka zakonska pro­mjena bez suvislih argumenata lomi na leđima najugroženijih građana, ne pristajemo na nove namete. Sta­rije osobe nisu bespomoćne i još uvijek znaju što su njihova prava i za njih će se boriti, pogotovo što je u zemlji s puno koruptivnih mreža i hobotnica, besmisleno čak ozakoniti jednu: da lobi medicine rada, uz pot­poru Ministarstva zdravstva, ucje­njuje i osiromašuje starije građane bez ikakvog stručnog argumenta.     Jer, ponovimo, europska je praksa da zdravstvenu svjedodžbu besplat­no izdaju oni koji jedini poznaju zdravstveno stanje pacijenata, a to su njihovi izabrani liječnici. A upravo to propisuje postojeći zakon, koji ne treba mijenjati.

Ana Kuzmanić

 

Lipanj 2017.