UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Primanje u SSSH povodom Međunarodnog praznika rada:                   

Povelju „Srce sindikalne solidarnosti“ dobila i SUH-ova povjerenica za Pulu – Neta Žiković

Zagreb, 27. travnja 2012. – Povodom Međunarodnog praznika rada, 1. svibnja, SSSH je organizirao primanje u Radničkome domu kojemu su, uz brojne goste iz sindikalnog miljea i političkog života, prisustvovali i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović i predsjednik Hrvatskog sabora Boris Šprem. Tom je prilikom Mladen Novosel predsjednik SSSH Milanu Nožiniću, glavnome sindikalnome povjereniku Sindikata graditeljstva Hrvatske u zagrebačkoj Tehnici d.d. dodijelio glavnu nagradu SSSH „Srce sindikalne solidarnosti za 2012. godinu“, te Povelje „Srce sindikalne solidarnosti“.

Dobitnici Povelja su: Baldo Kovačević, sindikalni povjerenik Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske u dubrovačkome Libertasu, Mara Marović, sindikalna povjerenica Sindikata prometa i veza Hrvatske u petrinjskome Slavijatransu, Stjepan Gradiček, sindikalni povjerenik Sindikata EKN-a u „Knauf Insulation“ Novi Marof, Neta Žiković, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske, podružnice Pula, Željko Obrubić, sindikalni povjerenik Sindikata trgovine Hrvatske u podružnici Pan trgovina d.o.o. iz Đakova, Ivan Blažević, predsjednik Sekcije mladih SSSH i predsjednik Sekcije mladih Sindikata turizma i usluga Hrvatske, Ljiljana Šaban, sindikalna povjerenica Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske u samoborskome Komunalcu i Gordana Lukač Koritnik, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u mandatu od 2003. do 2011. godine.

Naša Neta Žiković ovo prestižno sindikalno priznanje osvojila je s razlogom, a to potvrđuje i činjenica da nije došla preuzeti nagradu jer je u isto vrijeme ugostila delegaciju od 70-tak žena iz talijanskog Sindikata umirovljenika SPI-CGIL iz regije Friuli-Venezia-Giulija: „Moram biti sa svojim gošćama sindikalisticama.“ – kratko je objasnila.