UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

VOZAČKE DOZVOLE: Ne mijenjajte dobar zakon!

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umi­rovljenika Hrvatske još jednom su u javnom savjetovanju upozorili kako se Zakon o sigur­nosti prometa na cesta­ma ne treba mijenjati jer je dobar i sukladan europskim praksama. Poslana je jasna poru­ka vladajućima - nema izmjena zakona, nema novih nameta za starije!

     Konačni prijedlog Zakona o izmje­nama i dopunama zakona o sigur­nosti prometa na cestama stavljen je na javno savjetovanje 12. travnja 2017. godine, te je u prijedlog zakona ugrađena odredba o obaveznom liječ­ničkom pregledu za osobe starije od 70 godina prilikom produženja vozačke dozvole. U prethodnom je savjetovanju dobna granica (ne)sposobnosti bila po­stavljena na samo 65 godina.

     Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske još jed­nom su se uključili u javno savjetovanje sa svojim komentarima i argumentima kojima su jasno i opetovano poručili vladajućima - ne mijenjajte dobar zakon koji je sukladno europskim praksama propisao kako izabrani liječnik obitelj­ske medicine, koji poznaje pacijenta te njegove dijagnoze i terapije, ima obve­zu izvijestiti policiju o promjeni zdrav­stvenog stanja vozača.

     Međutim, vladajući kao da ne žele razumjeti argumente SUH-a i MUH-a jer kako drugačije objasniti dopise koji su stizali iz Ministarstva zdravstva, Mi­nistarstva rada i mirovinskog sustava i Ministarstva unutarnjih poslova. Napo­menimo, premijer Plenković kojem su se SUH i MUH nekoliko puta obratili, nije odgovorio na niti jedan dopis.

Ministre, kad će sjednica?!

     Iz kabineta Ministarstva rada i mi­rovinskog sustava tako je 10. travnja stigao dopis, iako im nismo nikada ni pisali u vezi vozačkih dozvola jer nisu ni nadležni za navedeno pitanje, kako se „o problemu može raspravljati na sjed­nici Nacionalnog vijeća te se o istom eventualno može donijeti zaključak, odnosno dati mišljenje Vladi RH. Me­đutim, rješenje ovog pitanja treba tra­žiti kroz izmjene zakonodavnog okvira te je u tom smislu potrebno obratiti se Ministarstvu unutarnjih poslova".

     Pitamo javno ministra Tomislava Ćorića kako da SUH i MUH predlože ikakav zaključak na sjednici Nacional­nog vijeća za umirovljenike i starije osobe kada, unatoč pismenom za­htjevu za sazivanje sjednice od strane predsjednika Ante Gavranovića, ona nikada nije sazvana. Dapače, već tri mjeseca od potpisivanja Sporazuma o osnutku, nije održana ni jedna radna sjednica Nacionalnog vijeća, već samo ona konstituirajuća i to 21. veljače 2017. godine.

     Podsjećamo kako je u slučaju pred­loženih izmjena grubo prekršen članak

Sporazuma o osnivanju Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe u kojem stoji: „Predstavnici Vlade će Vije­će informirati o namjeri donošenja pro­pisa te pripremi prijedloga svih propisa iz djelokruga rada Vijeća". U ovom slu­čaju donošenja izmjena i dopuna Za­kona o sigurnosti prometa na cestama nisu konzultirani predstavnici umirov­ljenika i starijih osoba, iako su zainte­resirani dionici, koji bi između ostalog, trebali u okviru Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe na jednoj od redovnih sjednica raspraviti o pita­nju uvođenja obaveznog liječničkog pregleda za starije osobe pri produže­nju vozačke dozvole te o tome usvojiti zaključak. Ali, opet, kako da se rasprav­lja o određenom pitanju kada vladajući odbijaju sazvati sjednicu?!

Ne pristajemo na nove namete!

     Iako je predlagatelj zakona prihvatio europsku praksu te povećao dobnu gra­nicu za liječnički pregled/potvrdu pri produženju vozačke dozvole sa 65 na 70 godina, Hrvatska liječnička komora traži ponovno snižavanje dobne grani­ce na 65 godina uz obrazloženje kako se „prelako odustalo od važnog kontrol­nog mehanizma jer je riječ o prekomjer­nom teretu za građane". Pitamo Hrvat­sku liječničku komoru i njene članove je li znaju kako je preživljavati s manje od 2.000 kuna, pogotovo u ruralnoj sredini gdje ne postoji dobra mreža javnog pri­jevoza i gdje je nužan automobil za sva­kodnevno funkcioniranje, jer je upravo to svakodnevna realnost ogromnog broja građana.

     Na razmjere siromaštva u Hrvatskoj upozorava Ured pučke pravobranitelji- ce koji ističe kako bi ovim prijedlogom, ako se već uvodi dobno ograničenje od 70 godina, „na socijalno osjetljiv način valjalo urediti i pitanje troškova zdrav­stvenih pregleda" .

Još jednom poručujemo kako je ne­potrebno mijenjati zakon jer je postoje­ći dobar, a ako ipak i dođe do promjena i uvede se dobno ograničenje od 70 go­dina, na dodatne namete od 450 kuna za troškove pregleda ne pristajemo. Neka, kao u većini zapadnoeuropskih zemalja, potvrdu o sposobnosti izdaje izabrani liječnik, i to besplatno. Dosta je bilo da se svaka zakonska promjena lomi na leđima najugroženijeg sloja stanovništva, pogotovo ako u pozadini nema sigurnosnih argumenata, već čisti interesi lobija medicine rada.

Ana Kuzmanić

 

(8.5.2017)