UVODNA RIJEČ
Pandemijska škola etike
Piše: Jasna A. Petrović
Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jednoobrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shvaćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, nastoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?
Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.
No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriterije društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice zadužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.
Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vrijednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživljavanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu izazvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?
Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na granice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.
Web stranice naših podružnica
"BALKANSKE" OVRHE
Država zbog ovrhe mora platiti 85 tisuća eura odštete!
Hoće li se konačno izuzeti od ovrhe jedina nekretnina i smanjiti trošak ovrhe?
Europski sud za ljudska prava krajem travnja 2017. donio je odluku prema kojoj Slovenija mora platiti 85 tisuća eura odštete svome državljaninu jer mu je zbog duga za režije prodala kuću. Naime, Slovenija je 2012. godine deloži- rala Zorana Vaskrsića i njegovu obitelj iz njihove kuće zbog duga od 124 eura za komunalije. Vaskrsić se odlučio požaliti Europskom sudu koji je presudio kako je slovenski sud donio nepravednu presudu. Slovensko ministarstvo pravosuđa još nije komentiralo slučaj. Inače, Europski sud za ljudska prava je već u nekoliko navrata kaznio Sloveniju zbog nepravednih presuda.
Sličnu bi presudu mogla ostvariti D.P. iz Koprivnice kojoj je gradska firma prodala na bubanj stan zbog 1.400 kn duga za pričuvu, a da za taj dug, kako radi u Njemačkoj, nikad nije saznala.
K.Đ. iz Bjelovara ovih dana gubi stan zbog malog duga za komunalnu naknadu, a da je dospjela na listu stanova na dražbi, nije imala ni pojma. Pokucali joj na vrata!
Najtužnija je zapravo višestruka diskriminacija Splićanke Nedjeljke Kapeta- nović, čiji se slučaj već šest godina vuče sudovima i medijima, a dospio je i u Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Diskriminirana je zbog života u izvanbračnoj zajednici jer se od nje traži da plati porez na stan naslijeđen od pokojnog životnog partnera Marina Mu- sinova, kao da joj je on bio slučajni poznanik, a ne da je s njim živjela 27 godina i skrbila jer je bio kvadriplegičar. Njen suprug je stradao u prometnoj nesreći samo deset dana nakon rođenja njihova sina pa su im Split i tadašnji Zavod za mirovinsko osiguranje dodijelili na korištenje stan od 45 kvadrata na Pujankama, ujedno i njihovu prvu nekretninu, koju su otkupili.
„U rješenju o nasljeđivanju lijepo piše da sam, uz svog sina, nasljednica prvog nasljednog reda, no iz Porezne uprave tvrde da moram platiti jer sam rješenje dobila prije nego što je donesen Obiteljski zakon kojim su prava bračnih i izvanbračnih partnera izjednačena i u poreznim stvarima. Kao da je nebitan Ustav RH koji ne radi razliku između bračnih i izvanbračnih drugova", pita se Nedjeljka
I sada ulazimo u sferu balkanskih ovr
ha. Upravo je dobila rješenje Općinskog suda koji je obavještava da se dopušta predbilježba založnog prava na njezinoj nekretnini, i to u korist RH, odnosno Ministarstva financija što znači da stan ide na dražbu kako bi Porezna naplatila svoja potraživanja, jer nije podmirila trošak od 16-tak tisuća kuna poreza na promet nekretnina.
S mirovinom od 1.500 kuna, koja joj je jedini izvor prihoda, sada čeka očitovanje Suda za ljudska prava u Strasbour- gu. U međuvremenu Porezna pokušava "sjesti" ovrhom na njezin račun, no zbog niskih primanja se ne uspijevaju naplatiti, pa su je odlučili izbaciti iz stana koji će prodati na dražbi. Nadajmo se da će se zaustaviti ovo ludilo.
Hrvatski ovršni sustav po broju stanova na dražbama sve više nalikuje španjolskom sustavu koji je iselio tisuće građana iz njihovih stanova i ostavio devastirana naselja u vlasništvu banaka. Morali su promijeniti zakonski okvir, ali i normirati kako se ne dopušta deložacija iz prve i jedine nekretnine. Sličnu su branu podigle i neke druge europske zemlje. Europski sud za ljudska prava postaje sve češći korektor.
Poznat je i slučaj ovogodišnje presude Europskog suda kojom se ne priznaju hrvatske ovrhe izrečene od strane javnih bilježnika, te su nevaljane na cijelom teritoriju EU, osim u Hrvatskoj."Javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u ovršnim postupcima na temelju 'vjerodostojne isprave, ne mogu se smatrati 'sudom' ni u smislu Uredbe o europskom nalogu za izvršenje ni za potrebe primjene Uredbe o priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima. Za rješenja o ovrsi koja oni donose stoga se u načelu ne mogu izdati potvrde o europskom ovršnom naslovu te se ne mogu priznati i izvršiti kao sudske odluke u drugim državama članicama." obrazložio je Europski sud.
Trenutno je na dražbi više od tisuću nekretnina i jednako toliko ugroženih obitelji. Izmjenama Ovršnog zakona najavljeno je izuzimanje ovrhe nad jedinom nekretninom i povećanje dijela plaće koji izuzima iz ovrhe, no to je predizborno obećanje već dijelom prekršeno jer izuzeće jedine nekretnine od ovrhe nije predviđeno u prijedlogu izmjena Ovršnog zakona koji je prošao prvo čitanje u Saboru.
(8.5.2017)