UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

INICIJATIVA SUH-a: Mirovine i poštom?

 

     Pučka pravobraniteljica je predložila i uvođenje primjerenijeg načina usklađivanja rasta mirovina.

     Postupajući po pritužbi Sin­dikata umirovljenika Hrvat­ske pučkoj pravobraniteljici, upućene su u Ministarstvo rada i mirovinskog sustava dvije pre­poruke. Prvo, da se odredbama Zakona o mirovinskom osigura­nju predvide slučajevi u kojima bi se umirovljenicima omogućilo da zatraže dostavu mirovina po­štom, budući se to nije omogući­lo odredbama članka 96. ZOMO. Takvu preporuku iz Ureda pučke pravobraniteljice obrazlažu činje­nicom da je dijelu umirovljenika - starijih osoba smanjena mobil­nost zbog bolesti ili im je zbog prometne izoliranosti otežan pri­stup poslovnicama banaka i ban- komatima, pa bi se mogućnošću dostave mirovine poštom izbjegla diskriminacija.

     Druga, za sve umirovljenike još zanimljivija preporuka je iniciranje izmjena ZOMO „kako i se propisao primjereniji način usklađivanja ra­sta mirovina", čime se uvažilo upo­zorenje SUH-a pučkoj pravobrani­teljici da se postojećim modelom usklađivanja „propisao" realni pad mirovina, a ne njihov rast i održa­vanje razmjera s plaćama. SUH je u pritužbi podsjetio kako je Kon­vencijom Međunarodne organi­zacije rada br. 102 propisano kao međunarodni minimalni standard socijalne sigurnosti da mirovine trebaju iznositi barem 40 posto prosječne plaće, a poželjno bi bilo i preporučiti ratifikaciju Konven­cije MOR-a br. 128, kojom se taj postotak povećava na 45 posto.     SUH stoga preporukama pučke pravobraniteljice dodaje kako bi bilo potrebno uvesti i automatsko usklađivanje mirovina, čim njiho­va relativna vrijednost klizne is­pod 40 (45) posto prosječne plaće.

(8.5.2017)