UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

REAGIRANJE SINDIKATA UMIROVLJENIKA HRVATSKE:

Hrvatska – na dnu ljestvice mirovina u Europskoj uniji!

           

            Predsjedništvo Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH) pozdravlja odluku Sabora Republike Hrvatske o ukidanju povlaštenih mirovina, kojom će zastupnici, suci Ustavnog suda i glavni državni revizor ubuduće ostvarivati mirovine prema općem propisu, odnosno Zakonu o mirovinskom osiguranju, čime je ograničena i najviša mirovina. SUH očekuje da će posao biti dovršen do kraja kako bi se svi  državni dužnosnici preselili u opći mirovinski sustav te ostvarivali mirovine temeljem rada i uplaćenih doprinosa, čime bi dijelili sudbinu svih građana Hrvatske. Tražimo sustav jednak za sve, pa i za predsjednika Republike, utoliko više što većina europskih zemalja ne poznaje povlaštene mirovine.

            Međutim, Hrvatska trenutno ima oko 170.000 umirovljenika iz 13 skupina građana koji ostvaruju mirovine i mirovinska primanja pod povoljnim uvjetima i posebnih propisima, a konzumiraju čak 20 posto ukupne mirovinske potrošnje. SUH zahtijeva potpuno izdvajanje svih posebnih mirovinskih prava iz sustava međugeneracijske solidarnosti, držeći da takva davanja i beneficije trebaju biti financirana direktno iz javnog proračuna. To je zasigurno preduvjet za buduću održivost mirovinskog sustava.

            Predsjedništvo SUH-a naglašava da temelj hrvatskog mirovinskog modela treba ostati javni i obvezatan prvi stup međugeneracijske solidarnosti, u formi obvezatnih doprinosa uplaćenih od strane poslodavaca i radnika, a drugi stup obvezatne mirovinske kapitalizirane štednje treba dubinski reformirati, jer se pokazao lošim i dokinut je ili u reformiran u svim europskim zemljama u kojima je uveden. SUH stoga zabrinjavaju povremene naznake da bi se doprinosi za drugi stup mogli povećati bez takve reforme ili čak na račun umanjivanja doprinosa za prvi stup. Upravo oni koji će se umirovljivati i temeljem postojećeg modela drugog stupa, imat će sve niže mirovine.

            Naposljetku, Predsjedništvo Sindikata umirovljenika Hrvatske upozorava da prosječna mirovina ubrzano pada (2151 kuna!) te je udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći došao na samo 37,9 posto, dok je udjel u prosječnoj bruto plaći skliznuo na 26,45 posto, čime je Hrvatska pala na dno europske ljestvice. Siromaštvo hrvatskih umirovljenika postaje zabrinjavajuće i u okvirima Europske unije, jer u zonu ugroženosti ulazi više od 60 posto umirovljenika, pošto imaju primanja niža od 60 posto medijana plaće, odnosno niža od 2700 kuna. Redovito usklađivanje mirovina prema plaćama (i eventualno prema rastu troškova života – ako se ne bilježi rast plaća u određenom razdoblju), te uvođenje modela minimalne mirovine, uz spomenutu reformu drugog mirovinskog stupa, mogu donekle jamčiti obranu umirovljenika od potonuća u potpuno siromaštvo.