UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

OKRUGLI STOL PULA

 

Mir, sloboda, demokracija i razvoj

             18.1. održan je drugi okrugli stol Sindikata umirovljenika Hrvatske uz potporu talijanskog sindikata umirovljenika SPI-CGIL "Zašto europski umirovljenici podržavaju EU" u Puli u organizaciji Županijskog povjereništva SUH-a za Istarsku županiju. U nazočnosti oko 120 sindikalnih povjerenika u Domu hrvatskih branitelja, kvalitetni uvodi talijanskih sindikalnih kolega Renate Bagatin i Livia Melgarija i Lucianna Del Rossa, te Jasne Petrović ispred Međunarodnog odbora SUH-a i FERPA-e, obogaćeni uvodom i zaključnim riječima Vladimira Buršića, županijskog povjerenika i potpredsjednika SUH-a, probudili živahnu raspravu. Mnoštvo medija sigurno je pomoglo da se poruke ovoga skupa prošire u javnost.

            Ugledni gosti Erik Lukšić, pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Pule, predstavnici Upravnom odjelu za međunarodnu suradnju i europske integracije Istarske županije, Bruno Stermotić, predsjednik Zajednice udruga Istarske županije itd.

            Renata Bagatin, glavna tajnica Međunarodnog odjela SPI-CGIL pozvala je hrvatske sindikalne kolege da prepoznaju četiri najveća razloga za ulazak u Europsku uniju: mir koji u EU zemljama traje već 60 godina, slobode kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala, demokracija i sigurnost i gospodarski razvitak. Luciano del Rosso zadužen za međunarodne odnose SPI-CGIL regije Friuli Venezia Giulia vrlo je nadahnuto i konkretno odgovarao na pitanja sudionika skupa.

                       

            Slobodan Kapor, SSSH teritorijalni povjerenik za Istarsku županiju, nije samo predočio stajalište naše matične sindikalne središnjice, već i brojne druge argumente i razloge za zaokruživanje DA na referendumu, te odgovarao na brojna pitanja.

            Jasna Petrović je opširnije prezentirala brojne vrijednosti, standarde i prakse koje će omogućiti i hrvatskim umirovljenicima i starijim osobama da sudjeluju u odlučivanju, te izložila detaljnije o brojnim reformskim tendencijama u Europskoj uniji, koji sigurno idu na ruku našim članovima. Izložila je, međutim, i koje posljedice i procedure očekuju Hrvatsku ako referendum ne prihvati pristupanje EU.

            Najodgovornije osobe iz Predsjedništva svih deset podružnica SUH-a Istarske Županije i najodgovornije osobe iz Odbora svih 20 ogranaka (u okviru podružnice Pula i podružnice Medulin), odnosno ukupno 105 članova SUH-a, imali su itekako što za pitati: Do kada će umirovljenici  (s malo većim mirovinama ) plaćati porez za zdravstvo? Da se sve povlaštene mirovine izuzmu iz fonda međugeneracijske solidarnosti! Da se usklađenje mirovina vrši (onaj dio) na bazi troškova života ne svih proizvoda nego samo onih koje troše umirovljenici – umirovljenička košarica. Izražava mišljenje da se glasa za jer zbog napretka tehnologije u EU da možemo i mi napredovati. Tko zagovara protiv želi samo doći u medije. EU regulativa koju ćemo i mi prihvatiti i provoditi pomoći će nam da se lakše borimo protiv rada na crno. Otvaramo granice, lakše ćemo putovati po Europi, ne trebaju putovnice. Švicarci ne trebaju EU, za razliku od nas, oni žive od transfera novaca i kapitala, a mi ne. Od dva zla treba uzeti onaj koji je manji, znači uđimo u EU. Da li će biti moguće usklađivanje mirovina koristeći mirovinu bračnog druga nakon njegove smrti (talijani imaju mogućnost koristiti mirovinu umrlog bračnog druga do 60 % njegove, ali s time da tako zbrojene obje mirovine ne prelaze određeni – utvrđeni - cenzus). Da li će se omogućiti umirovljenicima rad na određeni broj sati bez zamrzavanja mirovine? Kada će se uskladiti mirovine „starih“ i „novih“ umirovljenika (bez obzira na dodatak na mirovinu još uvijek novi imaju manju mirovinu). Pitanja i prijedlozi su se redali, te će biti proslijeđeni na tijela odlučivanja Sindikata umirovljenika Hrvatske, jer su to ujedno bile i inicijative za buduće aktivnosti.

 

 

* Osobito je bilo uzbudljivo kad je na kraju okruglog stola stigao doajen sindikalnog umirovljeničkog pokreta u Istri Ljubo Šergo, uzeo mikrofon te pozvao sve svoje kolege da biraju bolje – Europsku uniju.