UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Kraj ovršnog lešinarenja kakav Europa ne priznaje?

 

Piše: Ana Kuzmanić

     Europski sud doveo je u pitanje kon- pletan ovršni sustav koji omogućuje Fini, prometnoj policiji i javnim bilježnicama da provode ovrhe mimo sudova. Zašto Vlada šuti?

„Molim Vas za pomoć, strašno sam očajan, kao i moja obitelj, ne znam što mi je činiti, kako postupiti, na leđi­ma mi leži teško breme, i najgore što me moglo snaći je ovrha, u mojem domu vlada tuga i očaj, vlada bezizla­zna situacija iz koje nema izlaza...što se to danas čini građanima, radnim ljudima. zašto me država opstrui- ra u naplati mojih plaća koje mi po sudskoj presudi du­guje., a ujedno mi ista želi ovršiti kuću za znatno manji dug? Obitelj mi je pala na prosjački štap", samo je jedna od ispovijesti ovršenih građana na telefonske brojeve Sindikata umirovljenika, koji su se ovih dana užarili. Ako ne savjetnici, postali smo slušatelji, glas za utjehu.

     Prema podacima FINA-e u veljači 2017. godine bilo je 328.294 blokiranih građana s drugom od 41.65 mili­jardi kuna, od čega nešto manje od 60 posto otpada na dugove prema financijskim institucijama. To se poseb­no odnosi na banke, koje potražuju svaku drugu kunu od ukupnog duga blokiranih.

Europski sud potvrdio teze Blokiranih

     S obzirom na nedavnu presudu Europskog suda (9. ožujka 2017.), čini se da će po pitanju ovrha morati doći do promjena u hrvatskoj praksi. Naime, sud je presu­dama u slučaju Pula parking protiv Svena Klausa Tede- rahna, te zagrebačkog odvjetnika Ibrice Zulfikarpašića protiv Slaven Gajera potvrdio tvrdnje udruge Blokirani o protupravnosti ovrha u Hrvatskoj. Sud je, naime, za­ključio kako ovršna rješenja javnih bilježnika iz Hrvatske ne vrijede za građane Europske unije. Time je u pitanje doveden kompletan ovršni sustav koji omogućuje Fini, prometnoj policiji i javnim bilježnicama da provode ovrhe mimo sudova. Odluku suda posebno je pozdra­vila predsjednica i osnivačica udruge Blokiranih Miriam Kervatin koja smatra da se putem Europskog suda može srušiti ovršni sustav u Hrvatskoj, a da će oštećeni dobiti pravo na naknadu eventualne štete.

     U predmetima o kojima je sud raspravljao, utvrđeno je kako račun koji je Ibrica Zulfikarpašić ispostavio svo­jem klijentu, ili računovodstvene isprave koje je podnio Pula Parking i temeljem kojih su se javni bilježnici povo­dili provodili prilikom izdavanja rješenja o ovrsi - nisu „vjerodostojne isprave". Upravo u tim slučajevima javni bilježnik rješenje o ovrsi donio je na temelju računa koji je jednostrano sastavio vjerovnik, pri čemu dužnik traž­binu nije izričito prihvatio. Ukratko, sud je zauzeo sta­jalište da se hrvatski javni bilježnici ne mogu podvesti pod pojam „suda" pa stoga ne smiju prisilno utjerivati dugove.

Ovrhe sudovima, a ne javnim bilježnicima

     Odluku Europskog suda pozdravio je i saborski za­stupnik Goran Aleksić koji smatra kako je odlukom uzdrman sustav ovrha te da ga zbog toga hitno treba mijenjati. Zalaže se za to da se ovršni predmeti vrate na sudove po uzoru na Sloveniju. Aleksić hrvatski su­stav smatra neučinkovitim i skupim te naglašava kako je upravo prilikom Ovršnog zakona bilo govora o tome kako će se sustav pojeftiniti, a unatoč tome je poskupio.

     „Svi koji su govorili o pojeftinjenju sustava sada bi se trebali ispričati, ali to ne pomaže onima koji su završili na ulici ili platili pet puta veće troškove, nego što bi pla­tili po starom zakonu", komentirao je Aleksić presudu Europskog suda.

Na probleme blokiranih i ovršenih građana upozora­va i pučka pravobraniteljica Lora Vidović u svom godiš­njem izvještaju za 2016. godinu te ističe kako je nužno djelotvorno odgovoriti na probleme građana i to ne samo izmjenama propisa kojima se uređuje ovrha, već i djelovati na uzroke koji su do takve situacije doveli, ali i sprječavanjem daljnje progresije koja vodi društvu ne­jednakih mogućnosti.      Pravobraniteljica naglašava kako bi financijsku disciplinu i odgovornost za dugove treba­lo postići osnaživanjem građana i stvaranjem uvjeta za njihov dostojanstven život u kojem će moći informirano i odgovorno preuzimati te ispunjavati svoje obveze, bez straha za egzistenciju.

     Podsjećamo kako je udruga Blokirani 26. svibnja 2014. godine podnijela zajednički prijedlog za pokre­tanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom poje­dinih odredbi Ovršnog zakona te određenih odredbi iz povezanih zakona što uključuje Zakon o provedbi ovr­he na novčanim sredstvima; Zakon o obveznim odnosi­ma i Općeg poreznog zakona, što je Ustavni sud odbio rješenjem od 7. veljače 2017. godine. No, unatoč tome, udruga Blokirani je ponovila zahtjev Ustavnom sudu 20. ožujka, temeljeći zahtjeve na odluci Europskog suda.

Europski sud je zauzeo stajalište da se hrvatski javni bilježnici ne mogu podvesti pod pojam „suda" pa stoga ne smiju prisil­no utjerivati dugove.

Puževim korakom do ocjene suglasnosti

     Što će Ustavni sud odgovoriti predstoji vidjeti, a sudeći po brzini rada, proći će i nekoliko godina do odgovora. Svakako je realnije da će prije doći do iz­mjena i dopuna Ovršnog zakona, nego li do odgovo­ra Ustavnog suda. Razočaravajuće je da su u 2016. go­dini čak dvije javne rasprave provedene o izmjenama Ovršnog zakona, a da do danas nije dovršen zakono­davni postupak. To su praktički kozmetički prijedlozi Mosta kojima bi se umjesto dvije trećine plaće zaštiti­le tri četvrtine plaće ovršenika, ali ne više od dvije tre­ćine prosječne neto plaće RH. Takve „uvjetne" mjere zaštite nisu najbolji način, jer se diskriminira one koji za jednu kunu prelaze neki od cenzusa.

     Kako je svatko uzimao terete (kredite, posudbe itd.) sukladno visini svoje plaće ili mirovine, tako tre­ba uvesti jedinstven cenzus i njima zaštititi tri četvr­tine mirovine. S obzirom na vrlo niske mirovine, čiji je medijan u siječnju 2017. iznosio samo 2.049 kuna (dok je prosječna mirovina 2.255 kuna), potrebno je zaštiti sredstva za preživljavanje ovršenih i blokiranih umirovljenika. Također je potrebno smanjiti namete, jer se sada ovršeni iznosi znaju popeti na udeseto- stručeni dug.    Podsjećamo kako ustege iz mirovina rastu, a visina mirovina realno pada te Sindikat umi­rovljenika Hrvatske već duže predlaže da se, po ugle­du na europsku praksu, utvrdi zajamčeni minimum ispod kojega se ne smije ovršiti mirovina ili naplaći­vati krediti i dugovanja.

     Kako je svatko uzimao terete (kredite, posudbe itd.) sukladno visini svoje plaće ili mirovine, tako treba uvesti jedinstven cenzus i njima zaštititi tri četvrtine mirovine.

Banke moraju informirati!

     Iznimno je problematično što svi građani i da­lje nisu informirani o svojim ovrhama, točnije da o dugu nemaju saznanja prije same ovrhe te stoga pučka pravobraniteljica ističe kako građani moraju biti informirani o postojanju duga prije pokretanja ovrhe te preporučuje da se propiše obaveza dostave opomene za plaćanje. U nedostatku takve zakonske odredbe za koju se godinama zalaže, SUH od 2015. godine bori pri    Upravnom vijeću HZMO-a za obavje­štavanje korisnika o ovrhama iz mirovinskih prima­nja, ali sve banke i dalje ne poštuju da u mjesečnu obavijest o mirovini uključe i detalje o ovrhama koje provode.