UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Kraj ovršnog lešinarenja kakav Europa ne priznaje?

 

Piše: Ana Kuzmanić

     Europski sud doveo je u pitanje kon- pletan ovršni sustav koji omogućuje Fini, prometnoj policiji i javnim bilježnicama da provode ovrhe mimo sudova. Zašto Vlada šuti?

„Molim Vas za pomoć, strašno sam očajan, kao i moja obitelj, ne znam što mi je činiti, kako postupiti, na leđi­ma mi leži teško breme, i najgore što me moglo snaći je ovrha, u mojem domu vlada tuga i očaj, vlada bezizla­zna situacija iz koje nema izlaza...što se to danas čini građanima, radnim ljudima. zašto me država opstrui- ra u naplati mojih plaća koje mi po sudskoj presudi du­guje., a ujedno mi ista želi ovršiti kuću za znatno manji dug? Obitelj mi je pala na prosjački štap", samo je jedna od ispovijesti ovršenih građana na telefonske brojeve Sindikata umirovljenika, koji su se ovih dana užarili. Ako ne savjetnici, postali smo slušatelji, glas za utjehu.

     Prema podacima FINA-e u veljači 2017. godine bilo je 328.294 blokiranih građana s drugom od 41.65 mili­jardi kuna, od čega nešto manje od 60 posto otpada na dugove prema financijskim institucijama. To se poseb­no odnosi na banke, koje potražuju svaku drugu kunu od ukupnog duga blokiranih.

Europski sud potvrdio teze Blokiranih

     S obzirom na nedavnu presudu Europskog suda (9. ožujka 2017.), čini se da će po pitanju ovrha morati doći do promjena u hrvatskoj praksi. Naime, sud je presu­dama u slučaju Pula parking protiv Svena Klausa Tede- rahna, te zagrebačkog odvjetnika Ibrice Zulfikarpašića protiv Slaven Gajera potvrdio tvrdnje udruge Blokirani o protupravnosti ovrha u Hrvatskoj. Sud je, naime, za­ključio kako ovršna rješenja javnih bilježnika iz Hrvatske ne vrijede za građane Europske unije. Time je u pitanje doveden kompletan ovršni sustav koji omogućuje Fini, prometnoj policiji i javnim bilježnicama da provode ovrhe mimo sudova. Odluku suda posebno je pozdra­vila predsjednica i osnivačica udruge Blokiranih Miriam Kervatin koja smatra da se putem Europskog suda može srušiti ovršni sustav u Hrvatskoj, a da će oštećeni dobiti pravo na naknadu eventualne štete.

     U predmetima o kojima je sud raspravljao, utvrđeno je kako račun koji je Ibrica Zulfikarpašić ispostavio svo­jem klijentu, ili računovodstvene isprave koje je podnio Pula Parking i temeljem kojih su se javni bilježnici povo­dili provodili prilikom izdavanja rješenja o ovrsi - nisu „vjerodostojne isprave". Upravo u tim slučajevima javni bilježnik rješenje o ovrsi donio je na temelju računa koji je jednostrano sastavio vjerovnik, pri čemu dužnik traž­binu nije izričito prihvatio. Ukratko, sud je zauzeo sta­jalište da se hrvatski javni bilježnici ne mogu podvesti pod pojam „suda" pa stoga ne smiju prisilno utjerivati dugove.

Ovrhe sudovima, a ne javnim bilježnicima

     Odluku Europskog suda pozdravio je i saborski za­stupnik Goran Aleksić koji smatra kako je odlukom uzdrman sustav ovrha te da ga zbog toga hitno treba mijenjati. Zalaže se za to da se ovršni predmeti vrate na sudove po uzoru na Sloveniju. Aleksić hrvatski su­stav smatra neučinkovitim i skupim te naglašava kako je upravo prilikom Ovršnog zakona bilo govora o tome kako će se sustav pojeftiniti, a unatoč tome je poskupio.

     „Svi koji su govorili o pojeftinjenju sustava sada bi se trebali ispričati, ali to ne pomaže onima koji su završili na ulici ili platili pet puta veće troškove, nego što bi pla­tili po starom zakonu", komentirao je Aleksić presudu Europskog suda.

Na probleme blokiranih i ovršenih građana upozora­va i pučka pravobraniteljica Lora Vidović u svom godiš­njem izvještaju za 2016. godinu te ističe kako je nužno djelotvorno odgovoriti na probleme građana i to ne samo izmjenama propisa kojima se uređuje ovrha, već i djelovati na uzroke koji su do takve situacije doveli, ali i sprječavanjem daljnje progresije koja vodi društvu ne­jednakih mogućnosti.      Pravobraniteljica naglašava kako bi financijsku disciplinu i odgovornost za dugove treba­lo postići osnaživanjem građana i stvaranjem uvjeta za njihov dostojanstven život u kojem će moći informirano i odgovorno preuzimati te ispunjavati svoje obveze, bez straha za egzistenciju.

     Podsjećamo kako je udruga Blokirani 26. svibnja 2014. godine podnijela zajednički prijedlog za pokre­tanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom poje­dinih odredbi Ovršnog zakona te određenih odredbi iz povezanih zakona što uključuje Zakon o provedbi ovr­he na novčanim sredstvima; Zakon o obveznim odnosi­ma i Općeg poreznog zakona, što je Ustavni sud odbio rješenjem od 7. veljače 2017. godine. No, unatoč tome, udruga Blokirani je ponovila zahtjev Ustavnom sudu 20. ožujka, temeljeći zahtjeve na odluci Europskog suda.

Europski sud je zauzeo stajalište da se hrvatski javni bilježnici ne mogu podvesti pod pojam „suda" pa stoga ne smiju prisil­no utjerivati dugove.

Puževim korakom do ocjene suglasnosti

     Što će Ustavni sud odgovoriti predstoji vidjeti, a sudeći po brzini rada, proći će i nekoliko godina do odgovora. Svakako je realnije da će prije doći do iz­mjena i dopuna Ovršnog zakona, nego li do odgovo­ra Ustavnog suda. Razočaravajuće je da su u 2016. go­dini čak dvije javne rasprave provedene o izmjenama Ovršnog zakona, a da do danas nije dovršen zakono­davni postupak. To su praktički kozmetički prijedlozi Mosta kojima bi se umjesto dvije trećine plaće zaštiti­le tri četvrtine plaće ovršenika, ali ne više od dvije tre­ćine prosječne neto plaće RH. Takve „uvjetne" mjere zaštite nisu najbolji način, jer se diskriminira one koji za jednu kunu prelaze neki od cenzusa.

     Kako je svatko uzimao terete (kredite, posudbe itd.) sukladno visini svoje plaće ili mirovine, tako tre­ba uvesti jedinstven cenzus i njima zaštititi tri četvr­tine mirovine. S obzirom na vrlo niske mirovine, čiji je medijan u siječnju 2017. iznosio samo 2.049 kuna (dok je prosječna mirovina 2.255 kuna), potrebno je zaštiti sredstva za preživljavanje ovršenih i blokiranih umirovljenika. Također je potrebno smanjiti namete, jer se sada ovršeni iznosi znaju popeti na udeseto- stručeni dug.    Podsjećamo kako ustege iz mirovina rastu, a visina mirovina realno pada te Sindikat umi­rovljenika Hrvatske već duže predlaže da se, po ugle­du na europsku praksu, utvrdi zajamčeni minimum ispod kojega se ne smije ovršiti mirovina ili naplaći­vati krediti i dugovanja.

     Kako je svatko uzimao terete (kredite, posudbe itd.) sukladno visini svoje plaće ili mirovine, tako treba uvesti jedinstven cenzus i njima zaštititi tri četvrtine mirovine.

Banke moraju informirati!

     Iznimno je problematično što svi građani i da­lje nisu informirani o svojim ovrhama, točnije da o dugu nemaju saznanja prije same ovrhe te stoga pučka pravobraniteljica ističe kako građani moraju biti informirani o postojanju duga prije pokretanja ovrhe te preporučuje da se propiše obaveza dostave opomene za plaćanje. U nedostatku takve zakonske odredbe za koju se godinama zalaže, SUH od 2015. godine bori pri    Upravnom vijeću HZMO-a za obavje­štavanje korisnika o ovrhama iz mirovinskih prima­nja, ali sve banke i dalje ne poštuju da u mjesečnu obavijest o mirovini uključe i detalje o ovrhama koje provode.