UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Iz izvješća Pučke pravobraniteljice

DIJAGNOZA BIJEDE STARENJA - Nema zemlje za stare

 

Glas osoba starije životne dobi cesto je nečujan u ši­rem društvenom kontekstu, a odluke o temama koje su za njih važne donose se bez njihovog dovoljnog sudjelo­vanja

     „Moj suprug radio je kao nastavnik 41 godinu, a u 69. godini je obolio od Alzheimerove bolesti. Dok je bježao, hodao i tr­čao ja sam se brinula za njega, ali sad kad je teško pokretan i u pelenama ne mogu jer sam i sama stara i bolesna. Do sada mi nitko nije pomogao niti pitao kako mi je. Socijalna skrb samo me sasluša i doviđenja. U mjestu gdje živim ima puno privat­nih domova koje ne mogu platiti, a samo jedan državni kojega možemo platiti, ali ga ne možemo „dobiti". Hoću da umre kao čovjek, da nije gladan, žedan i da je čist. Je li to previše?.." - ovaj citat kojim započi­nje 25 stranica godišnjeg izvješća Pučke pravobraniteljice o stanju ljudskih pra­va starijih osoba u 2016. godini iskazuje svu bijedu njihova položaja.

      Alzheimer bolesnika u RH ima oko 80.000, a starijih od 65 godina već goto­vo petina ukupnih stanovnika. Pitamo se, ako je tako s najranjivijima, onima koji nakon četrdesetak godina rada i plaćanja doprinosa i skromnom mirovi­nom od niti 3.000 kuna ne mogu platiti smještaj na nekom od rijetkih specijali­ziranih odjela u županijskim domovima, a niti ima dovoljno kapaciteta, što je s preostalih 800.000 starijih?

     Sindikat umirovljenika Hrvatske i ove je godine jedina udruga koja zastu­pa interese i ljudska prava starijih koja je podnijela svoje izvješće od 15-ak strani­ca, što je velikim dijelom ušlo u konačni tekst izvješća kojim se dijagnosticira po­ložaj te ranjive skupine. Dugotrajna skrb i smještaj su doista najveći problem, jer prema službenim statistikama samo je 2,88 posto osoba starije životne dobi obuhvaćeno institucionalnim ili izvaninstitucionalnim smještajem. Šepamo za Europom, a očekivano će situacija biti pogoršana jer se zbog besparice domovi ne grade, te im cijene nepre­kidno rastu, izvaninstitucionalna skrb je prepuštena civilnom društvu, a privatna udomilišta su mahom bez nadzora.

     Glavne žrtve su oni koji skončaju u šumama obješeni o granu, smrznuti u jar­cima kraj puta, ili onih stotinjak godišnje iza provaljenih vrata svojih stanova kad susjedi prijave „nesnosni smrad". Žrtve su i svi oni u zaboravljenim ruralnim područjima, dislociranim naseljima i oto­cima. Žrtve su i 31,9 posto starijih koji su prema Eurostatu u zoni siromaštva. Puč­ka pravobraniteljica polako ulazi u stvar­ni svijet starijih, jer sve više prepoznaje i onu najcrnju stranu.

Industrija privatnih domova, nele­galnih čuvališta, nerijetko izvan svakog humanog kriterija, rijetko završi na stra­nicama crnih kronika, već tek u poko­jem izvještaju. Kontrolnih nadzora je malo jer u cijeloj Hrvatskoj ima samo 5 socijalnih inspektora, a uporno se šuti na prijedloge Sindikata umirovljenika da se osposobi stotine volontera civil­nog društva koji bi mogli preuzeti tu zadaću i iščupati brojne stare iz kaveza zanemarivanja i zlouporabe.

     S druge strane problem zloupotre­be ugovora o dosmrtnom i doživot­nom uzdržavanju i dalje buja, osobito u kategoriji umirovljenika s bijedno ni­skim mirovinama (nešto manje od 200 tisuća ih prima mirovine niže od 1.000 kuna!), kao i među onih 35 posto starijih od 65 koji nisu pokriveni nikakvom mi­rovinom. Država nije osigurala zaštitne mehanizme za primatelje uzdržavanja, te izbjegava uvesti registre davatelja uzdržavanja, kao i zabranu sklapanja takvih ugovora s pružateljima socijalnih usluga.

     Najveći je problem dugotrajnost sudskih postupaka, koji u pravilu zavr­šavaju nakon što korisnici uzdržavanja umru, a sudska praksa ukazuje na ma­sovno presuđivanje u korist pružatelja uzdržavanja. Pučka pravobraniteljica je stoga prihvatila prijedlog Sindikata umirovljenika Hrvatske i u preporuka­ma navela potrebu izmjene ZPP-a kojim bi svi postupci radi raskida ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju bili žurni i jamčili održavanje prvog ro­čišta u roku 15 dana od dana pokretanja postupka. Mi i dalje predlažemo da mo­raju biti okončani unutar 6 mjeseci.

     Pravobraniteljica je u svom ovo­godišnjem izvješću podsjetila kako je i prethodnih godina upozoravala na problem zloupotrebe ugovora o do- smrtnom i doživotnom uzdržavanju i potrebu da se ugrade jači zaštitni me­hanizmi za primatelje uzdržavanja, a osobito uvođenje registra davatelja uzdržavanja, kao i zabranu sklapanja ovih ugovora s pružateljima socijalnih usluga, pozivajući se i na prijedloge na­šeg Sindikata, što i nije neobično jer još od 2012. godine vodi kampanju protiv takvih ekonomskih zloupotreba, tiska letke, producirao je film koji je bio emiti­ran na    HTV-u te više privatnih televizija, redovito održava radionice te pomaže stotinama prevarenih kroz naše Pravno savjetovalište.

     „Molim vas ako mi ikako možete po­moći za ogrjev za zimu. Ne mogu kupiti od mirovine od 1.450,00 kn. Ja se mogu smrzavati, ali bojim se da će puknuti vo­dovodne cijevi u kupaoni kao što sam doživio prije par godina. Smrzavanje u ledenoj kući preko zime je strašno bez gri­janja već sam bolestan, smrzavanje ubija. Nemam snagu za ništa, da li itko čuje glas naroda. Ne tražim visoki standard samo osnovno grijanje. U 21. stoljeću pod stare dane pao sam na prosjački štap."

     Pučka pravobraniteljica poziva, ta­kođer, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i Mini­starstvo rada i mirovinskog sustava, da hitno predlože izmjene propisa iz mi­rovinskog osiguranja i socijalne zaštite kojima će se uvesti socijalna mirovina. Predlaže se i povećanje iznosa doplatka za pomoć i njegu i ublažavanje cenzusa za ostvarivanje pomoći u kući.

     Briga o starijim osobama često se te­melji na obiteljskoj solidarnosti, koja je ipak obilježje tradicionalnog načina življenja u ruralnim sredinama, navodi se u izvješću pučke pravobraniteljice. Stoga podržava i prijedlog SUH-a o potrebi uvođenja tzv. creditinga odnosno kom- penzacijskih mjesta i podrške tzv. nefor­malnoj skrbi za starije i nemoćne, koju pružaju bračni drugovi ili djeca svojim roditeljima. Trebalo bi uvesti moguć­nost plaćenih dopusta za njegu ili sta­tus njegovatelja uz naknadu i plaćene doprinose, ali i psihološku podršku, što bi zasigurno doprinijelo duljem ostanku starijih i nemoćnih u svojim domovima. Hrvatska je zemlja siromašnih starica i staraca, očito je to uvidio i tim Pučke pravobraniteljice.

     „Posebno težak je život osoba starije dobi s prebivalištem u ruralnim područ­jima. Njima je otežan pristup čitavom nizu dobara i usluga, čak i zdravstvenoj zaštiti. Često im je nedostupan i obi­teljski liječnik, a za smještaj u ustanovu dugotrajne skrbi nužno je preseljenje u drugo mjesto i nepoznato okruže­nje, daleko od obitelji. S druge strane, ostanak kod kuće je otežan jer nema dostatne socijalne podrške i odgovara­jućih usluga pomoći u zajednici. Ukoliko takvi oblici pomoći i postoje, za ostva­rivanje prava kao ključni kriterij postav­lja se vrlo nizak imovinski cenzus, dok se zanemaruju svi drugi pokazatelji i objektivne teškoće", pa sudeći prema tome bogatiji će ostvarivati prava, a si­romašniji biti zakinuti.

     No, ostvarivanje prava ovisi prije svega o informiranosti o svojim pravi­ma. I dok ubrzani razvoj tehnoloških inovacija generira i sve veći broj osoba starije životne dobi koje se ne snalaze u njihovu korištenju (samo 8 posto starijih od 65 godina je informatički„pismeno"), to može uzrokovati neinformiranost i socijalnu isključenost. Iako hrvatsko antidiskriminacijsko zakonodavstvo ne sadrži obvezu razumne prilagodbe s osnove dobi ili zdravstvenog stanja, stvaranje univerzalnog dizajna prilago­đenog potrebama svih članova društva civilizacijski je doseg o kojem je potreb­no stalno voditi računa i to u svim se­gmentima društva. Mnoga prava ostaju neiskorištena zbog neinformiranost, a najveći su apsurd javna savjetovanja i javne rasprave o promjenama zakona koje se održavaju isključivo online.

     Starije osobe su česte žrtve agenata koji nude sklapanje ugovora na dalji­nu. Obećavajući velike uštede prodaju usluge koje korisniku nisu potrebne, a dodatno zarađuju i naplaćujući kazne radi prijevremenih raskida takvih ugo­vora. Potrošačka prava starijih osoba su segment kojemu se društvo tek ovlaš posvećuje, a SUH je u tom području po­krenuo brojne inicijative.

     Prosječna mirovina umanjena za po­rez i prirez u prosincu 2016. iznosila je 2.255,06 kuna. Povećanje za samo 17,17 kuna u odnosu na isto razdoblje prošle godine, ozbiljan je pokazatelj kako mi­rovine nisu na primjerenoj razini. Naime, čak 547.562 umirovljenika prima miro­vinu nižu od 2.000,00 kuna, što ne može osigurati njihovu financijsku sigurnost. Povećanje mirovine za 0,46% od 1. siječ­nja i za 0,35% od 1. srpnja 2016., u uspo­redbi s rastom potrošačkih cijena i rastom plaća, samo je simbolično i ne osigurava dostojanstven život.

     No, nerijetko posve sitne i nepo­trebne birokratske odluke otežaju ži­vot mnogima. SUH je pisao za izvješće i o problemu što se isplata mirovina i drugih mirovinskih primanja osobama koje su umirovljene od 2014. vrši samo putem banaka, a ne i poštom, što pred­stavlja problem onima kojima je zbog mjesta stanovanja, prometne nepove­zanosti ili zdravstvenog stanja otežan pristup bankama. To je naročito razvid­no u ruralnim područjima ili na otocima, čijim stanovnicima je zbog toga podi­zanje mirovina otežano, što dodatno utječe na kvalitetu njihovog svakodnev­nog života.

     Ne predviđajući očekivane promje­ne u zdravstvenom stanju, ZOMO ne dopušta isplatu mirovine poštom, kao niti promjenu načina isplate s banke na poštu tijekom korištenja prava. Stoga je potrebno, održala nas je preporukom pravobraniteljica, izmijeniti ZOMO te umirovljenicima narušenog zdravlja omogućiti da bez naknade promijene način isplate mirovine.

     Preporuka u izvješću je vrlo jasna i sukladna inicijativama SUH-a: Ministar­stvu rada i mirovinskog sustava prepo­ručuje se da izradi prijedlog izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju kako bi se propisao primjereniji način uskla­đivanja rasta mirovina te omogućio iz­bor načina isplate mirovine.

     Prema najnovijim podacima Euro- stata, RH je četvrta u EU po siromaštvu osoba starijih od 65 godina. Siromaš­tvo pak, u kombinaciji sa zdravstvenim teškoćama, rastućom ovisnosti o tuđoj pomoći, otežanim kretanjem i slabijim snalaženjem u novim životnim situaci­jama utječe na kvalitetu života, izlažući osobe starije životne dobi raznim ob­licima neželjenih ponašanja koji, kroz socijalnu isključenost i osamljenost, nedostatak brige te manjak izvaninsti- tucionalnih usluga za starije i njihove obitelji, mogu dovesti i do diskriminaci­je, podvučeno je.

     „Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) upozorava kako su navedene po­jave mogući okidači samoubojstava, koja su među populacijom starijom od 65 godina u RH u stalnom porastu, te da je u zadnjih pet godina njihov udio u uku­pnom broju samoubojstava porastao sa 35,6 na 40,1%. Unatoč tome, nadležne se službe time dovoljno ne bave niti postoje istraživanja i analize koje bi ih objasnile i prevenirale", naglašava se u izvješću Puč­ke pravobraniteljice.

Izvješće upozorava kako, za razliku od drugih društvenih skupina, glas oso­ba starije životne dobi često je nečujan u širem društvenom kontekstu, a odluke o temama koje su za njih važne donose se bez njihovog dovoljnog sudjelovanja. Pučka pravobraniteljica stoga podržava inicijativu SUH-a da se predstavnici umi­rovljeničkih udruga, te najzastupljenije skupine u sustavu zdravstvenog osigu­ranja, uključe u Upravnog vijeća HZZO.

     SUH je, međutim, upozorio u brojnim svojim javnim istupima, kako je pitanje participacije i društvene uključenosti puno šire pitanje, te da je Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe, koje još nije započeo radom, premalo da bi se išta ozbiljnije promijenilo. Stoga se predlaže, uz sav trud Pučke pravobrani­teljice, odnosno dijela njenog tima, da se što prije uvede posebni pravobrani­telj za starije osobe, kao i povjerenstva ili savjeti na razini svih županija, gradova i općina. SUH će nastaviti svoju borbu protiv diskriminacije te za ljudska prava starijih osoba.

Jasna A. Petrović

 

 

 

Stari su krivi što mladi iseljavaju?

     „Negativnoj slici o osobama starije životne dobi doprinosi i njihova neprimjerena prezentaci­ja u javnom prostoru. Primjerice, SUH nam je uputio pritužbu ko­jom se ukazuje na izjave pozna­tog ekonomskog analitičara koji je, pišući o mirovinskoj reformi i mogućem ukidanju drugog mi­rovinskog stupa, na svom profilu otvorenom za javnost napisao: „Penzioder ne mari za prevalji­vanje poreznog tereta na mlađe generacije (maglovito se sjeća da mu oni nešto duguju). Ne brine što će povećanje doprinosa zna­čiti za životni standard mladih ljudi ili njihove motive da odu u neku drugu zemlju." Ponavljanje uvriježenih stereotipa i neargu­mentirano upiranje u osobe stari­je životne dobi kao skupinu koja snosi odgovornost za neke ne­gativne društvene tokove, može i naknadno utjecati na različite dionike, koji će pri donošenju od­luka diskriminirati starije osobe.", upozorava se u izviješću Pučke pravobraniteljice.