UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Plenkoviću, ocitujte se o starijim vozačima!

 

     Dana 16. ožujka 2017. čelni­ci Sindikata umirovljenika i Matice umirovljenika poslali su premijeru Plenkoviću pismo u kojem ga podsjećaju kako su mu se prilikom potpisivanja Sporazu­ma o osnivanju Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe (1. veljače 2017.), obratili s posebnom zamolbom da zaustavi pokušaje ponovnog uvođenja obaveznog zdravstvenog pregleda za vozače starije od 65 godina prilikom pro­duženja vozačke dozvole, jer je to suprotno europskoj praksi, neute­meljeno u prometnim statistikama MUP-a te novi financijski teret za ionako osiromašene starije osobe.

     Podrazumijevalo se da će premi­jer tom pitanju posvetiti pozornost, utoliko više što je o provedeno internetsko javno savjetovanje, u ko­jem su Matica i Sindikat umirovlje­nika sudjelovali svojim primjedba­ma i prijedlozima, ali ništa od toga nije uvaženo, niti su bili uključene u konzultacije kao legitimni pred­stavnici starije populacije.

     Umjesto odgovora premijera, 28. ožujka stigao je odgovor Mi­nistarstva zdravstva s potpisom ministra Kujundžića osobno u ko­jem objašnjava kako se za takve izmjene zalažu Hrvatska liječnička komora, Hrvatski liječnički zbor te Hrvatsko društvo za medicinu rada. Ministarstvo obrazlaže kako „kod osoba starijih od 65 godina može doći do bitnih promjena u zdravstvenom statusu, koje utječu na sigurno upravljanje vozilom". Na činjenicu da je Zakon već predvidio da izabrani doktor obiteljske medi­cine ima obvezu izvijestiti policij­sku postaju o promjeni zdravstve­nog stanja nespojivog sa sigurnim upravljanjem vozilom, Ministar­stvo paradoksalno tvrdi kako se „u svakodnevnom životu susrećemo s činjenicom da određeni broj osi- guranika nema izabranog doktora obiteljske medicine". Šokantno da resorno ministarstvo iznosi takvu tvrdnju. I umjesto da se pozove osiguranike koji nemaju „svog dok­tora" da to učine, oni bi promijenili cijeli zakon. Zašto i u čiju korist?

     SUH i MUH su stoga 30. ožujka uputili otvoreno pismo premijeru Plenkoviću u ime 300.000 svojih članova, među kojima je velik broj onih koji bi bili pogođeni štetnim i nepotrebnim uvođenjem obve­znog liječničkog pregleda prilikom produženja vozačke dozvole. Javno je zamoljen da zaustavi inicijativu liječničkog lobija kojom bi se više od 250.000 vozača starijih od 65 godina ucijenilo plaćanjem zdrav­stvenih pregleda za produženje vozačke dozvole, iako je u većini europskih zemalja ta dobna grani­ca postavljena iznad 70 godina, a eventualne potvrde besplatno iz­daju liječnici obiteljske medicine.

     Umirovljeničke udruge naglasile su kako bi se zbog galopirajućeg siromaštva starijih (55 posto miro­vina je ispod linije siromaštva), mo­glo dogoditi da najmanje trećina starijih vozača neće moći produžiti vozačke dozvole, što će u konačnici smanjiti njihovu mobilnost te dove­sti do povećanja socijalne isključenosti.

     Liječnik obiteljske medicine je­dini je koji doista poznaje pacijenta, njegove dijagnoze i terapije, dok liječnici medicine rada štancaju po­tvrde samo za uplatu od 400 kuna, nemajući uvida u stvarno zdravstve­no stanje pacijenta. Zašto pregledi za produljenje vozačke dozvole ne mogu jednostavno ostati u domeni liječnika opće prakse, sukladno za­padnoeuropskim praksama? Čemu još jedan namet na stare?

     Na ovo javno pismo premijeru svoje potpise su stavili predsjednik MUH-a Josip Kovačić i predsjed­nica SUH-a Jasna A. Petrović. No, odgovora koji bi zadovoljio više od 250.000 vozača starijih od 65 godi­na - nema.