UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Plenkoviću, ocitujte se o starijim vozačima!

 

     Dana 16. ožujka 2017. čelni­ci Sindikata umirovljenika i Matice umirovljenika poslali su premijeru Plenkoviću pismo u kojem ga podsjećaju kako su mu se prilikom potpisivanja Sporazu­ma o osnivanju Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe (1. veljače 2017.), obratili s posebnom zamolbom da zaustavi pokušaje ponovnog uvođenja obaveznog zdravstvenog pregleda za vozače starije od 65 godina prilikom pro­duženja vozačke dozvole, jer je to suprotno europskoj praksi, neute­meljeno u prometnim statistikama MUP-a te novi financijski teret za ionako osiromašene starije osobe.

     Podrazumijevalo se da će premi­jer tom pitanju posvetiti pozornost, utoliko više što je o provedeno internetsko javno savjetovanje, u ko­jem su Matica i Sindikat umirovlje­nika sudjelovali svojim primjedba­ma i prijedlozima, ali ništa od toga nije uvaženo, niti su bili uključene u konzultacije kao legitimni pred­stavnici starije populacije.

     Umjesto odgovora premijera, 28. ožujka stigao je odgovor Mi­nistarstva zdravstva s potpisom ministra Kujundžića osobno u ko­jem objašnjava kako se za takve izmjene zalažu Hrvatska liječnička komora, Hrvatski liječnički zbor te Hrvatsko društvo za medicinu rada. Ministarstvo obrazlaže kako „kod osoba starijih od 65 godina može doći do bitnih promjena u zdravstvenom statusu, koje utječu na sigurno upravljanje vozilom". Na činjenicu da je Zakon već predvidio da izabrani doktor obiteljske medi­cine ima obvezu izvijestiti policij­sku postaju o promjeni zdravstve­nog stanja nespojivog sa sigurnim upravljanjem vozilom, Ministar­stvo paradoksalno tvrdi kako se „u svakodnevnom životu susrećemo s činjenicom da određeni broj osi- guranika nema izabranog doktora obiteljske medicine". Šokantno da resorno ministarstvo iznosi takvu tvrdnju. I umjesto da se pozove osiguranike koji nemaju „svog dok­tora" da to učine, oni bi promijenili cijeli zakon. Zašto i u čiju korist?

     SUH i MUH su stoga 30. ožujka uputili otvoreno pismo premijeru Plenkoviću u ime 300.000 svojih članova, među kojima je velik broj onih koji bi bili pogođeni štetnim i nepotrebnim uvođenjem obve­znog liječničkog pregleda prilikom produženja vozačke dozvole. Javno je zamoljen da zaustavi inicijativu liječničkog lobija kojom bi se više od 250.000 vozača starijih od 65 godina ucijenilo plaćanjem zdrav­stvenih pregleda za produženje vozačke dozvole, iako je u većini europskih zemalja ta dobna grani­ca postavljena iznad 70 godina, a eventualne potvrde besplatno iz­daju liječnici obiteljske medicine.

     Umirovljeničke udruge naglasile su kako bi se zbog galopirajućeg siromaštva starijih (55 posto miro­vina je ispod linije siromaštva), mo­glo dogoditi da najmanje trećina starijih vozača neće moći produžiti vozačke dozvole, što će u konačnici smanjiti njihovu mobilnost te dove­sti do povećanja socijalne isključenosti.

     Liječnik obiteljske medicine je­dini je koji doista poznaje pacijenta, njegove dijagnoze i terapije, dok liječnici medicine rada štancaju po­tvrde samo za uplatu od 400 kuna, nemajući uvida u stvarno zdravstve­no stanje pacijenta. Zašto pregledi za produljenje vozačke dozvole ne mogu jednostavno ostati u domeni liječnika opće prakse, sukladno za­padnoeuropskim praksama? Čemu još jedan namet na stare?

     Na ovo javno pismo premijeru svoje potpise su stavili predsjednik MUH-a Josip Kovačić i predsjed­nica SUH-a Jasna A. Petrović. No, odgovora koji bi zadovoljio više od 250.000 vozača starijih od 65 godi­na - nema.