UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

OKRUGLI STOL OSIJEK

Tko bi glasao za balkanski vašar?

  • 17.1. održan je prvi od dva okrugla stola uz potporu talijanskog sindikata umirovljenika SPI-CGIL "Zašto europski umirovljenici podržavaju EU" u Osijeku u organizaciji Udruge Sindikata umirovljenika Hrvatske Osijek.

            Okrugli stol je otvorio predsjednik Udruge Mato Obradović i pozdravio goste Renatu Bagatin i Livija Melgarija iz Sindikata umirovljenika Italije, Ivicu Završkog -  izaslanika gradonačelnika grada Osijeka Krešimira Bubala, Romana Kristića - vd. pročelnika Upravnog odjela za socijalnu skrb i zdravstvo i Jasenku Rem, županijsku povjerenicu SUH-a Brodsko-posavske županije i predsjednicu Podružnice SUH-a Slavonski brod te našu Jasnu Petrović, članicu Predsjedništva GO SUH-a i članicu direkcije FERPE i predsjednicu Komiteta žena FERPE.  Nazočili su i predstavnici medija. Promotori okruglog stola bili su Renata Bagatin i Silvio Melgari i Jasna Petrović.

            Na okruglom stolu na kojem je bilo 60-tak sudionika učestvovali su predstavnici svih podružnica Osječko-baranjske županije i naši gosti i prijatelji iz Brodsko-posavskog SUH-a.

            Renata Bagatin SPI CGIL u svojoj prezentaciji uvela nas je u razloge zbog kojih je Europa počela sa povezivanjem. Počelo je 18. travnja 1951. kada je šest zemalja - Belgija, Francuska, Zapadna Njemačka, Italija, Luksemburg i Nizozemska – potpisalo u Parizu ugovor o uspostavi Europske zajednice za ugljen i čelik (ECSC). Razlozi su bili, spriječiti nove  ratove i osigurati četiri temeljne slobode na svom području: kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala.

Nisu sve zemlje mogle postati dijelom Europske unije. Za ulazak u EU moraju biti zadovoljeni osnovni kriteriji. Mora jamčiti demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava i poštivanje manjina. Uspostavit održivo tržišno gospodarstvo. Te da u cijelosti prenesu u svoje zakone, prava i obveze odnosno ugrade sve što je predviđeno u zemljama članicama.

                       

            Europska unija priznaje važnu ulogu socijalnim partnerima, sindikatima i poslodavcima i zahtijeva od Europske komisije da, kad god namjerava predložiti zakonodavstvo iz socijalnog ili radnog područja, prethodno kroz socijalni dijalog konzultira socijalne partnere. Čak i u uvjetima velike složenosti, Europska unija može obavljati svoje aktivnosti na politici EU-a koja ima za cilj razriješiti unutarnje proturječnosti i koncipirati zajednički razvojni put. Razlike su velike, te su stoga povijesni, gospodarski i kulturni interesi 27, a uskoro 28 zemalja – ako Hrvatska 22. siječnja ove godine većinski kaže DA pristupanju u Europsku uniju - često stavljani na ispit otpornosti Unije, posebice u kriznim vremenima.

            Jasna Petrović u prezentaciji uvodi nas u našu hrvatsku stvarnost. Na ideji pridruživanja Europskoj uniji, tada još EEZ-u, Hrvatska je, između ostaloga, pokrenula proces državne samostalnosti, razdruživanja s bivšom multinacionalnom državom socijalističkoga uređenja. Put do ulaska u EU je dug, 21. veljače 2003. je podnesena molba za  primanje u članstvo, a onda nakon osam godina 9. prosinca 2011. potpisan je sporazum o pristupanju Hrvatske.

            Našu pripadnost zapadnoeuropskom krugu zemalja njegujemo stoljećima i sada smo na pragu da i postanemo i formalni punopravni članovi kruga od 28 zemalja članica EU. Bojazan nekih od gubitka suvereniteta je pretjerana, naravno da ćemo prenijeti dio ustavnih ovlasti na institucije EU ali ćemo i zajednički odlučivati.

 

            Članstvo u EU sigurno donosi veću stabilnost, bolji kreditni rejting, osjećaj sigurnosti funkcioniranja dobro uređene zajednice sa utvrđenim propisima i pravilima. Članice Europske unije dijele niz temeljenih vrijednosti poput demokracije i poštivanja ljudskih prava, mira i solidarnosti, zabrane diskriminacije i borbe protiv siromaštva. Osobito su osjetljive na položaj umirovljenika i starijih osoba, njihovu socijalnu uključenost i transfer znanja i iskustva.

            Naravno da se postavlja niz pitanja kako će biti hrvatskim građanima kada uđemo u EU? U EU su uređena prava i zakonodavstvo tako da nema muljanja, zna se što je moguće, a što nije. Mi ćemo odlučivati u Hrvatskoj o svim važnim pitanjima kao što su mirovine, socijalna prava, standard življenja. EU daje samo zadane minimume kojih se treba držati. Mirovine koje su zaslužene kroz uplate u mirovinski sustav moraju biti dovoljne za normalan i spokojan život u starosti. To se mora osigurati kroz unapređenje i povećanje proizvodnje i ostvarenu produktivnost i stvaranje viška vrijednosti. Štednjom i redukcijom se ne otvaraju nova radna mjesta i ne osigurava se mirna i spokojna starost. Bogati moraju platiti socijalnu pravednost i solidarnost i biti na čelu borbe protiv siromaštva.

            Kampanja za pristupanje Europskoj uniji puna je laži i podmetanja, naročito kojekakvih isluženih političara, koji vide priliku za plasiranje svojih bolesnih ideja i sebe samih. Što znači ako referendum ne uspije, idemo u svim segmentima rada, proizvodnje, zaduživanja u balkanski vašar. To znači da smo šansu koju imamo prokockali i kročimo u neizvjesnu budućnost punu problema svih vrsta. (Mato Obradović)