UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

OKRUGLI STOL OSIJEK

Tko bi glasao za balkanski vašar?

  • 17.1. održan je prvi od dva okrugla stola uz potporu talijanskog sindikata umirovljenika SPI-CGIL "Zašto europski umirovljenici podržavaju EU" u Osijeku u organizaciji Udruge Sindikata umirovljenika Hrvatske Osijek.

            Okrugli stol je otvorio predsjednik Udruge Mato Obradović i pozdravio goste Renatu Bagatin i Livija Melgarija iz Sindikata umirovljenika Italije, Ivicu Završkog -  izaslanika gradonačelnika grada Osijeka Krešimira Bubala, Romana Kristića - vd. pročelnika Upravnog odjela za socijalnu skrb i zdravstvo i Jasenku Rem, županijsku povjerenicu SUH-a Brodsko-posavske županije i predsjednicu Podružnice SUH-a Slavonski brod te našu Jasnu Petrović, članicu Predsjedništva GO SUH-a i članicu direkcije FERPE i predsjednicu Komiteta žena FERPE.  Nazočili su i predstavnici medija. Promotori okruglog stola bili su Renata Bagatin i Silvio Melgari i Jasna Petrović.

            Na okruglom stolu na kojem je bilo 60-tak sudionika učestvovali su predstavnici svih podružnica Osječko-baranjske županije i naši gosti i prijatelji iz Brodsko-posavskog SUH-a.

            Renata Bagatin SPI CGIL u svojoj prezentaciji uvela nas je u razloge zbog kojih je Europa počela sa povezivanjem. Počelo je 18. travnja 1951. kada je šest zemalja - Belgija, Francuska, Zapadna Njemačka, Italija, Luksemburg i Nizozemska – potpisalo u Parizu ugovor o uspostavi Europske zajednice za ugljen i čelik (ECSC). Razlozi su bili, spriječiti nove  ratove i osigurati četiri temeljne slobode na svom području: kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala.

Nisu sve zemlje mogle postati dijelom Europske unije. Za ulazak u EU moraju biti zadovoljeni osnovni kriteriji. Mora jamčiti demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava i poštivanje manjina. Uspostavit održivo tržišno gospodarstvo. Te da u cijelosti prenesu u svoje zakone, prava i obveze odnosno ugrade sve što je predviđeno u zemljama članicama.

                       

            Europska unija priznaje važnu ulogu socijalnim partnerima, sindikatima i poslodavcima i zahtijeva od Europske komisije da, kad god namjerava predložiti zakonodavstvo iz socijalnog ili radnog područja, prethodno kroz socijalni dijalog konzultira socijalne partnere. Čak i u uvjetima velike složenosti, Europska unija može obavljati svoje aktivnosti na politici EU-a koja ima za cilj razriješiti unutarnje proturječnosti i koncipirati zajednički razvojni put. Razlike su velike, te su stoga povijesni, gospodarski i kulturni interesi 27, a uskoro 28 zemalja – ako Hrvatska 22. siječnja ove godine većinski kaže DA pristupanju u Europsku uniju - često stavljani na ispit otpornosti Unije, posebice u kriznim vremenima.

            Jasna Petrović u prezentaciji uvodi nas u našu hrvatsku stvarnost. Na ideji pridruživanja Europskoj uniji, tada još EEZ-u, Hrvatska je, između ostaloga, pokrenula proces državne samostalnosti, razdruživanja s bivšom multinacionalnom državom socijalističkoga uređenja. Put do ulaska u EU je dug, 21. veljače 2003. je podnesena molba za  primanje u članstvo, a onda nakon osam godina 9. prosinca 2011. potpisan je sporazum o pristupanju Hrvatske.

            Našu pripadnost zapadnoeuropskom krugu zemalja njegujemo stoljećima i sada smo na pragu da i postanemo i formalni punopravni članovi kruga od 28 zemalja članica EU. Bojazan nekih od gubitka suvereniteta je pretjerana, naravno da ćemo prenijeti dio ustavnih ovlasti na institucije EU ali ćemo i zajednički odlučivati.

 

            Članstvo u EU sigurno donosi veću stabilnost, bolji kreditni rejting, osjećaj sigurnosti funkcioniranja dobro uređene zajednice sa utvrđenim propisima i pravilima. Članice Europske unije dijele niz temeljenih vrijednosti poput demokracije i poštivanja ljudskih prava, mira i solidarnosti, zabrane diskriminacije i borbe protiv siromaštva. Osobito su osjetljive na položaj umirovljenika i starijih osoba, njihovu socijalnu uključenost i transfer znanja i iskustva.

            Naravno da se postavlja niz pitanja kako će biti hrvatskim građanima kada uđemo u EU? U EU su uređena prava i zakonodavstvo tako da nema muljanja, zna se što je moguće, a što nije. Mi ćemo odlučivati u Hrvatskoj o svim važnim pitanjima kao što su mirovine, socijalna prava, standard življenja. EU daje samo zadane minimume kojih se treba držati. Mirovine koje su zaslužene kroz uplate u mirovinski sustav moraju biti dovoljne za normalan i spokojan život u starosti. To se mora osigurati kroz unapređenje i povećanje proizvodnje i ostvarenu produktivnost i stvaranje viška vrijednosti. Štednjom i redukcijom se ne otvaraju nova radna mjesta i ne osigurava se mirna i spokojna starost. Bogati moraju platiti socijalnu pravednost i solidarnost i biti na čelu borbe protiv siromaštva.

            Kampanja za pristupanje Europskoj uniji puna je laži i podmetanja, naročito kojekakvih isluženih političara, koji vide priliku za plasiranje svojih bolesnih ideja i sebe samih. Što znači ako referendum ne uspije, idemo u svim segmentima rada, proizvodnje, zaduživanja u balkanski vašar. To znači da smo šansu koju imamo prokockali i kročimo u neizvjesnu budućnost punu problema svih vrsta. (Mato Obradović)