UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

POVJERENIŠTVO SUH ZAGREB

Na fešti kod Vraza

     Povjereništvo SUH Zagreb organiziralo je 17. ve­ljače 2017. godine izlet u Samobor za članove zagrebačkih podružnica sa željom da se članovi međusobno upoznaju, a osobito članovi iz udaljenijih dijelova grada. Iako je odaziv bio nešto slabiji, zabave i druženja nije manjkalo, za što se pobrinula predsjed­nica samoborske podružnice Vlatka Novosel.

     Naime, Novosel je organizirala posjet Samoborskom muzeju i crkvi Sv. Anastazije. Muzej čuva vrijedne izložke iz povijesti Samobora i okolice, a posebno mje­sto zauzima priča o pjesniku Stanku Vrazu i njegovoj Ljubici, kojoj je posvetio zbirku pjesama Đulabije. Ne­što hrabriji su nakon posjeta crkvi otišli na šetnju uz potok Gradna podno starog grada iz 13. stoljeća, dok se dio uputio na šetnju gradom uz usputno stajanje na tradicionalnu samoborsku kremšnitu, nakon čega su svi zajedno otišli autobusom na večeru u restoran Gradna.

     U restoranu su dočekani od članova i članica po­družnica iz Samobora i Drugog Sela koji su plesali uz glazbeni duo. Uz dobro društvo i zabavu, Samobor ostaje u lijepom sjećanju unatoč tome što su izletni­ci od silnog programa i zabave propustili otvaranje Fašnika.

(Biserka Budigam)