UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Ministre, ne dirajte javni mirovinski stup!

Zalaže li se ministar Ćorić za individualizaciju rizika starosti i privatizaciju mirovinskog sustava?

 

     Ministar rada i mirovinskog sustava Tomislav Ćorić na konferenciji "Demografija - refleksije na mirovinski sustav", odr­žanoj 28. veljače, izjavio je kako „više nećemo imati veći stupanj ulaska u mirovinsko osiguranje ako se nasta­ve pozitivni gospodarski trendovi, a samim time će i dio koji se namiruje iz mirovinskog osiguranja biti veći, a time i deficit manji". Točnije, ministar se javno zalaže za privatizaciju i indi­vidualizaciju odgovornosti od rizika starenja, a da tako nešto ne prepo­ručuje niti Europska unija, niti je išta takvoga raspravio i odlučio hrvatski zastupnički dom.

     Naime, Ćorić je istaknuo kako on dio rješenja tog problema vidi u spoznaji da svaka osoba u Hrvatskoj mora već od najranije faze ulaska na tržište rada brinuti o tome kako i na koji način u okviru pojedinih štednih oblika misliti na svoju starost. Kao dio rješenja vidi i u smanjenju stope izdvajanja za prvi stup mirovinskog osiguranja s 15 na 14 posto onog tre­nutka kada se stvore uvjeti za to, te u povećanju stope s 5 na 6 posto za drugi stup mirovinskog osiguranja privatne kapitalizirane štednje.

     Bogati neka štede, a koga briga za siromašne

     "Oni koji to financijski mogu, tre­baju dio svoje štednje usmjeriti u pojedine štedne oblike. Ekonomska politika mora dati ključan doprinos u vidu povećanja zaposlenosti pa onda i broja osiguranika, ali s druge strane pojedinci sa svoje strane mo­raju učiniti određeni napor", rekao je Ćorić. Time ministar poručuje da bogati mogu štedjeti, a za siromašne ne predlaže rješenje, jer takve, val­jda, on niti ne poznaje.

Sindikat umirovljenika Hrvatske niz godina upozorava kako je dru­gi mirovinski stup upravo uzročnik krize mirovinskog sustava i preko­mjernog javnog deficita, a ne po­tencijalni spasitelj. Podsjećamo, od strane SUH-a upućen je niz zahtje­va vladama i ministrima za njegovo ukidanje jer je preskup, neuspješan, nesiguran i rizičan, nema eleme­nata solidarnosti, a osigurat će tek simbolične dodatke mirovinama iz prvog stupa. Umirovljeničke udruge su predlagale hitnu reformu drugog mirovinskog stupa u dobrovoljan, upravo kako su napravile Češka, Slo­venija, Poljska, Slovačka i Mađarska, a planira i Bugarska.

     Jači prvi mirovinski stup, drugi dobrovoljni

     Model mirovinske reforme u ko­jem je otkinuta četvrtina mirovin­skog doprinosa i predana na uprav­ljanje (stranim) bankama, Svjetska banka pripremila je devedesetih godina za postkomunističke i posto- talitarne zemlje, a cijena takve casi- no-ekonomije je tranzicijski trošak od 1,6 posto bruto društvenog pro­izvoda godišnje. Naravno, cijena su i sramotno niske mirovine, koje su hr­vatske starce i starice dovele pri vrh tablice najsiromašnijih starijih osoba u Europskoj uniji. O tome da miro­vinski bankari deru administrativne troškove i isplaćuju si visoke bonuse, ministar Ćorić ne govori.

     Rješenja „krize mirovinskog su­stava" koje, između ostalog, zago­varaju i sindikati, upravo su kreira­nje novih radnih mjesta, povećanje plaća i zaposlenosti, te eliminiranje nesigurnog rada (rad na određeno, agencijski rad itd) te rada na crno, a u konačnici ukidanje, tj. zamrzavanje uplate doprinosa u drugi stup i vra­ćanje sredstava u prvi stup iz kojeg su sredstva oduzeta.