UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

SURADNJA SUH-A I MUH-A

Josip Kovačić, predsjednik MUH-a: Poželjno veće jedinstvo umirovljenika

      Matica umirovljenika Hrvatske uspos­tavila je dobru suradnju sa Sindika­tom umirovljenika Hrvatske. Postoji niz inicijativa koje su zajednički pokrenute, a i u Nacionalnom vijeću su članovi Matice i SUH-a. Koliko je važno jedinstveno dje­lovanje umirovljenika u Hrvatskoj, a posebno i kada je riječ o suradnji umirovljeničkih stranaka i udruga među­sobno. Ima li prijedloga da se ta suradnja proširi i ojača?

     Sa Sindikatom umirovljenika Hrvatske uspostavljena je dobra suradnja, pogoto­vo u zajedničkim nastupima prema minis­tarstvima i Vladi RH. U svjetlu pogorša­nog položaja umirovljenika i starijih oso­ba, potpisan je Sporazum o suradnji i zajedničkom djelovanju Matice umirovlje­nika i Sindikata umirovljenika Hrvatske. Matica i Sindikat umirovljenika, udruge koje okupljaju oko 300.000 članova, upu­tile su Vladi i ministarstvima brojne prijed­loge i konkretna rješenja za umirovljenike u skladu s europskom praksom, a najviše se zalažu za ona rješenja koja bi zausta­vila proces njihovog daljnjeg osiromaši­vanja i osigurala dostojanstven život u trećoj dobi.

     Svakako da je poželjno jedinstvo u djelovanju umirovljenika u borbi za njiho­va prava i dostojanstven život u toj dobi. Matica je već puno puta upozorila da nije dobro imati toliko umirovljeničkih strana­ka koje jedna drugoj konkuriraju i drobe glasove. U registru političkih stranaka evidentirano je čak 14 umirovljeničkih, a po tome smo svjetski rekorderi. Matica se protivi tolikim podjelama i zalaže se za jedinstvo u zastupanju interesa najstarije populacije.

(Savan Tomašević u Hrvatskom umirovljeničkom listu)