UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

INOZEMNE MIROVINE: Pravedniji obračun?

 

     Siječanjska porezna reforma ispravi­la je nepravedno oporezivanje ino­zemnih mirovina koje su se od 2012. godine oporezivale kao da je riječ o drugom dohotku, pa stoga novi način opo­rezivanja predstavlja pozitivni korak napri­jed. Naime, umirovljenici koji primaju i inozemnu mirovinu sada će plaćati porez na iznos mirovine iznad 3.800 kuna, a ne kao što je dosad bilo da plaćaju porez na puni iznos mirovine.

     Na primjer, u slučaju da umirovljenik prima dvije tisuće kuna mirovine iz Hrvatske i dvije tisuće kuna mirovine iz Slovenije, dosad je plaćao 240 kuna poreza mjeseč­no na inozemnu mirovinu. Sadašnjim izmjenama, „domaća” i inozemna mirovina se zbrajaju i porez se plaća na onaj iznos koji premašuje 3.800 kuna, Točnije, u ovom slučaju razlika izno­si 200 kuna čime mjesečna porezna obveza iznosi 24 kune umjesto 240 kuna.

Stope oporezivanja od 24 i 36 posto

     Podsjetimo, Hrvatska je 2012. godine počela oporezivati inozemne mirovine i to na isti način kao i sve druge dohotke po stopama od 12, 25 i 40 posto. Sadašnja stopa oporezivanja iznosi 24 posto za iznose iznad 3.800 kn, dok će se pod udarom veće stope od 36 posto naći samo umirovljenici čije su mirovine veće od 17.500 kn te će se stopa obračunavati na razliku iznad 17.500 kn. Važno je napomenuti kako su porezne stope za umi­rovljenike umanjene za 50 posto, odnosno iznose 12 i 18 posto. Prema procjenama Ministarstva financija iz prosinca 2016. godi­ne, porezne obaveze svih umirovljenika, domaćih i inozemnih, bit će smanjene za 125 milijuna kuna, ali većinu tog smanjenja osjetit će ljudi koji primaju inozemnu mirovinu.

     Važno je napomenuti kako Hrvatska ima potpisane ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa 60 država te nema pra­vo oporezivati javne mirovine iz 15 država, među kojima su, zbog tradicije rada u njima, najzanimljivije Njemačka, Švedska, Nizozemska i Kanada. Mirovine koje stižu iz privatnih mirovinskih društava oporezuju se. Porez će, međutim, morati platiti svi koji su živjeli i radili u 37 zemalja, među kojima su Austrija, Italija, Švicarska, Fran­cuska... jer Hrvatska ima pravo i prednost naplate poreza na mirovine koje dolaze iz tih država. Obveza plaćanja poreza odnosi se i na umirovljenike koji primaju mirovine iz Slovenije, Srbije, Crne Gore te Bosne i Hercegovine.

Javite se poreznoj upravi!

     Poreznici tvrde da ni od koga neće tražiti da dva puta plate porez po istoj osnovi, no tvrde da su svima koji su dobili pozive dali rok u kojemu moraju urediti svoj porezni status. Za neke će to biti samo prijava u registar, no za mnoge i konkretnija finan­cijska obveza. Mnoge udruge iz dijaspore negodovale su zbog proširenja plaćanja poreza i na umirovljenike, no vlast se brani­la kako se time izjednačava pozicija svih koji žive u zemlji. Ne naplati li Hrvatska taj porez, to će učiniti države isplatiteljice. Hrvatska jedino sa SAD-om nema ugovor o izbjegavanju dvo­strukog oporezivanja, pa se mirovine ostvarene u SAD-u mogu oporezivati dva puta.

     Porezna uprava objavila je 20. siječnja 2017. godine na internetskim stranicama detaljne upute o novom načinu opore­zivanja inozemnih mirovina te pozivaju umirovljenike kojima se mirovina promijenila ±20% i/ili primaju od isplatitelja inozemnih mirovina godišnje prigodne nagrade (božićnice, regrese i slič­no) da isto prijave nadležnoj Poreznoj upravi do 31. siječnja 2017. godine.

Stoga, se pozivaju inozemni umirovljenici - porezni obveznici koji osobni odbitak koriste kod izračuna predujma poreza na dohodak po osnovi inozemne mirovine (a istovremeno im HZMO obračunava porez na dohodak na cjelokupan iznos tuzemne mirovine) da se do 31. siječnja 2017. jave u svoje nad­ležne ispostave Porezne uprave te da vrate poreznu karticu (Obrazac PK) ako im je izdana iz razloga što će u tom slučaju prema mirovinama koje će isplaćivati HZMO (od veljače 2017. godine) isti iskoristiti osobni odbitak do visine ostvarene tuzem­ne mirovine, a istovremeno će Porezna uprava utvrditi predu­jam poreza na dohodak uzimajući u obzir možebitno neiskoriš­teni osobni odbitak i razliku porezne osnovice.

     Hrvatska, sukladno odredbama ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, ima pravo oporezivanja mirovina građana koji se isplaćuju iz: Albanije, Armenije, Azerbajdžana, Austrije, Bjelorusije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Češke, Čilea, Estonije, Francuske, Grčke, Gruzi­je, Indonezije, Irana, Irske, Islanda, Italije (iznimno, plaćanja uslijed prekida radnog odnosa, periodične naknade ili slične gotovinske isplate oporezuje Republika Italija), Izraela, Jor­dana, Katara, Republike Koreje, Kuvajta, Latvije, Litve, Mađ­arske, Malezije, Malte, Moldove, Norveške, Rusije, Sirije, Slovačke, Slovenije, Srbije, Španjolske, Švicarske, Turske, Velike Britanije i Ukrajine.