UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

MUKE PO UMIROVLJENICIMA

Poštar više ne zvoni: Birokratske igre Hrvatske pošte i HZMO-a

 

Razboljeli ste i ne možete više do banke.

Supruga vam ionako prima mirovinu preko poste. Možete li ju i vi dobiti natrag preko pošte? E, ne možete...

     „Poštovani, javljam se u ime svog djeda. Njemu je isplata mirovine išla na banku i sada zbog zdravlja više ne može ići do najbliže banke. Kada se htio vratiti na isplatu preko pošte, rek­li su mu da to više nije moguće zbog novog zakona. Znate li može li se negdje žaliti i tražiti da mu se isplata vrati preko poš­te jer u istoj kući živi i baka koja i dalje prima svoju mirovinu preko pošte?”, stoji u pismu čitateljice koja nam se obratila s upitom u ime djeda. Nažalost, takav upit nije rijedak, a sve zbog „inicijative” bivšeg ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića koji je ukidanjem isplate mirovine putem pošte želio napraviti svojevrsnu „uštedu”. Uštedu je napravio, ali su deseci tisuća umirovljenika ostali izgubljeni u međuprostoru.

     Naime, od 1.1.2014. godine promjenama Zakona o mirovin­skom osiguranju uvedeno je da osobe umirovljene od tog datu­ma nemaju više pravo primati mirovinu poštanskom dostavom, te je u prosincu 2016. mirovinu putem pošte primilo samo 117.892 umirovljenika. Za umirovljene nakon siječnja 2014. omogućene su samo uplate mirovina posredstvom banaka, te uz određene iznimke i poštom (osobe s invaliditetom od 80%, osobe koje su kilometrima udaljene od poštanskog ureda i slič­no).

Ubijanje dostojanstva

     Međutim, zakonodavac nije predvidio da umirovljenik može isprva biti fizički sposoban odlaziti do banke, ali da se njegovo zdravstveno stanje može promijeniti, te da se onemoćalim umirovljenicima osobito u udaljenim područjima treba omogu­ćiti jednostavni prijelaz na dostavu mirovine poštom, bez suviš­ne birokracije. Nevjerojatno je da se SUH-u javljaju i bračni parovi gdje poštar donosi mirovinu samo jednom od njih, a dru­gome ne, jer je išao u mirovinu kasnije. Pa i kad zbog bolesti jedan od supružnika nema mogućnost odlaziti do udaljene banke, odbija mu se dostava mirovine poštom, već se traži da opunomoći nekog od potomaka ili susjeda. Takvo rješenje je diskriminirajuće spram starijih osoba kojima se sugestijom da moraju opunomoćiti mlađu osobu narušava dostojanstvo i osje­ćaj socijalne uključenosti, te unosi strah od moguće zlouporabe.

     lako su umirovljeničke udruge, među kojima je i Sindikat umirovljenika Hrvatske, bile protiv takvih izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju 2014. godine i upozoravale kako će doći do ovakvih situacija u kojima osobe u jednom trenutku ne mogu otići po mirovinu u banku, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava ignoriralo je primjedbe te mogućnost primanja mirovina putem pošte ostavilo samo za „stare umirovljenike”. Intervenciju za konkretni slučaj zatražili smo od Ureda pučke pravobranitelji- ce i upozorili kako će se slične situacije ponavljati dokle god se ponovno ne uvede mogućnost primanja mirovine putem pošte za sve umirovljenike, no odgovora za sada nema.

Loptanje s penzićima

     HZMO navodi na svojoj web stranici kako korisnici koji žele isplatu mirovine na adresu i sami prihvaćaju plaćati trošak dos­tave, mogu pozivom na info telefon 072 303 304 ili u najbližem uredu Hrvatske pošte provjeriti uvjete. Pa, eto, provjerili smo uvjete za vas pozivom na taj broj. Na žalost, ni nakon nekoliko minuta uvjeravanja da je to uputa iz HZMO-a i da molimo infor­maciju, tvrdili su kako oni takve provizije i usluge nemaju nave­dene i da to isključivo rješava mirovinsko. Pošta, dakle, pojma nema.

     Na web stranici HZMO vidimo i napomenu kako „korisnici mirovinskih primanja ne mogu mijenjati način isplate mirovin­skih primanja s banke na poštu tijekom korištenja prava, jer Zavod u skladu sa zakonskim propisima ne može udovoljiti tak­vom zahtjevu korisnika”. Nazivamo ispostavu mirovinskoga za Zagreb i doista, odgovor referenta je kratak: nema nikakve (kompjutorske) mogućnosti promijeniti način dostave mirovine iz onoga putem banke, na onaj putem pošte. Dakle, njihov je odgovor da to u mirovinskom sustavu ”nije moguće”, pa je to onda isključivo domena Hrvatske pošte.

SUH pokreće pitanje u Upravnom vijeću

     Tko je tu zapravo odgovoran? S jedne strane imamo Hrvat­sku poštu koja odgovornost prebacuje na HZMO i obrnuto, ali jedno je sigurno - obje strane tvrde da mogućnost prebacivanja isplate mirovine s banke ne postoji za umirovljene nakon 2014. godine, suprotno napisanom na njihovim web stranicama te apsolutno suprotno humanosti i pravičnosti.

      S obzirom na to da su ovakvom birokratskom igrom zakinu­ti brojni umirovljenici slabijeg zdravstvenog stanja, SUH će na prvoj sjednici Upravnog vijeća HZMO-a zatražiti raspravu o ovom pitanju i konačno utvrđivanje nadležnosti za ugovaranja ponovne isplate mirovina putem pošte, jer je nedopustivo da velik broj umirovljenika pati, opet, zbog disfunkcionalne biro­kracije.