UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

MUKE PO UMIROVLJENICIMA

Poštar više ne zvoni: Birokratske igre Hrvatske pošte i HZMO-a

 

Razboljeli ste i ne možete više do banke.

Supruga vam ionako prima mirovinu preko poste. Možete li ju i vi dobiti natrag preko pošte? E, ne možete...

     „Poštovani, javljam se u ime svog djeda. Njemu je isplata mirovine išla na banku i sada zbog zdravlja više ne može ići do najbliže banke. Kada se htio vratiti na isplatu preko pošte, rek­li su mu da to više nije moguće zbog novog zakona. Znate li može li se negdje žaliti i tražiti da mu se isplata vrati preko poš­te jer u istoj kući živi i baka koja i dalje prima svoju mirovinu preko pošte?”, stoji u pismu čitateljice koja nam se obratila s upitom u ime djeda. Nažalost, takav upit nije rijedak, a sve zbog „inicijative” bivšeg ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića koji je ukidanjem isplate mirovine putem pošte želio napraviti svojevrsnu „uštedu”. Uštedu je napravio, ali su deseci tisuća umirovljenika ostali izgubljeni u međuprostoru.

     Naime, od 1.1.2014. godine promjenama Zakona o mirovin­skom osiguranju uvedeno je da osobe umirovljene od tog datu­ma nemaju više pravo primati mirovinu poštanskom dostavom, te je u prosincu 2016. mirovinu putem pošte primilo samo 117.892 umirovljenika. Za umirovljene nakon siječnja 2014. omogućene su samo uplate mirovina posredstvom banaka, te uz određene iznimke i poštom (osobe s invaliditetom od 80%, osobe koje su kilometrima udaljene od poštanskog ureda i slič­no).

Ubijanje dostojanstva

     Međutim, zakonodavac nije predvidio da umirovljenik može isprva biti fizički sposoban odlaziti do banke, ali da se njegovo zdravstveno stanje može promijeniti, te da se onemoćalim umirovljenicima osobito u udaljenim područjima treba omogu­ćiti jednostavni prijelaz na dostavu mirovine poštom, bez suviš­ne birokracije. Nevjerojatno je da se SUH-u javljaju i bračni parovi gdje poštar donosi mirovinu samo jednom od njih, a dru­gome ne, jer je išao u mirovinu kasnije. Pa i kad zbog bolesti jedan od supružnika nema mogućnost odlaziti do udaljene banke, odbija mu se dostava mirovine poštom, već se traži da opunomoći nekog od potomaka ili susjeda. Takvo rješenje je diskriminirajuće spram starijih osoba kojima se sugestijom da moraju opunomoćiti mlađu osobu narušava dostojanstvo i osje­ćaj socijalne uključenosti, te unosi strah od moguće zlouporabe.

     lako su umirovljeničke udruge, među kojima je i Sindikat umirovljenika Hrvatske, bile protiv takvih izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju 2014. godine i upozoravale kako će doći do ovakvih situacija u kojima osobe u jednom trenutku ne mogu otići po mirovinu u banku, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava ignoriralo je primjedbe te mogućnost primanja mirovina putem pošte ostavilo samo za „stare umirovljenike”. Intervenciju za konkretni slučaj zatražili smo od Ureda pučke pravobranitelji- ce i upozorili kako će se slične situacije ponavljati dokle god se ponovno ne uvede mogućnost primanja mirovine putem pošte za sve umirovljenike, no odgovora za sada nema.

Loptanje s penzićima

     HZMO navodi na svojoj web stranici kako korisnici koji žele isplatu mirovine na adresu i sami prihvaćaju plaćati trošak dos­tave, mogu pozivom na info telefon 072 303 304 ili u najbližem uredu Hrvatske pošte provjeriti uvjete. Pa, eto, provjerili smo uvjete za vas pozivom na taj broj. Na žalost, ni nakon nekoliko minuta uvjeravanja da je to uputa iz HZMO-a i da molimo infor­maciju, tvrdili su kako oni takve provizije i usluge nemaju nave­dene i da to isključivo rješava mirovinsko. Pošta, dakle, pojma nema.

     Na web stranici HZMO vidimo i napomenu kako „korisnici mirovinskih primanja ne mogu mijenjati način isplate mirovin­skih primanja s banke na poštu tijekom korištenja prava, jer Zavod u skladu sa zakonskim propisima ne može udovoljiti tak­vom zahtjevu korisnika”. Nazivamo ispostavu mirovinskoga za Zagreb i doista, odgovor referenta je kratak: nema nikakve (kompjutorske) mogućnosti promijeniti način dostave mirovine iz onoga putem banke, na onaj putem pošte. Dakle, njihov je odgovor da to u mirovinskom sustavu ”nije moguće”, pa je to onda isključivo domena Hrvatske pošte.

SUH pokreće pitanje u Upravnom vijeću

     Tko je tu zapravo odgovoran? S jedne strane imamo Hrvat­sku poštu koja odgovornost prebacuje na HZMO i obrnuto, ali jedno je sigurno - obje strane tvrde da mogućnost prebacivanja isplate mirovine s banke ne postoji za umirovljene nakon 2014. godine, suprotno napisanom na njihovim web stranicama te apsolutno suprotno humanosti i pravičnosti.

      S obzirom na to da su ovakvom birokratskom igrom zakinu­ti brojni umirovljenici slabijeg zdravstvenog stanja, SUH će na prvoj sjednici Upravnog vijeća HZMO-a zatražiti raspravu o ovom pitanju i konačno utvrđivanje nadležnosti za ugovaranja ponovne isplate mirovina putem pošte, jer je nedopustivo da velik broj umirovljenika pati, opet, zbog disfunkcionalne biro­kracije.