UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Baku u dom, a stan u najam

Piše: Ana Kuzmanić

     Sve češće u raznoraznim medijima možemo pročitati tužnu priču o sta­rijoj osobi koju su prevarile osobe s kojima je potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, odnosno nisu ispunile ugo­vorne obaveze, već su osobu izbacili na ulicu ili u nekakav drugi smještaj, a njenu imovinu rasprodali. Iako se uzdržavatelji nisu pridržavali ugovora, starije osobe rijetko dobivaju sudske postupke, ako se uopće odluče za njih zbog troška, uzruja- vanja i predugog trajanja na hrvatskim sudovima. Praktički, država je institutom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju potak­nula razvoj industrije lešinarstva i zloupo- rabe starijih osoba. Name, hrvatski sus­tav socijalne skrbi za starije osobe manj­kav je te sve više starijih osoba zbog nemogućnosti samostalnog života biva namamljeno od strane uzdržavatelja, dajući im svoju imovinu u zamjenu za nje­gu i brigu u posljednjim godinama njiho­vog života.

Kako do nekretnina na alternativni

     Kako bismo provjerili koliko osoba i pod kojim uvjetima oglasima nudi uzdrža­vanje starijim osobama krenuli smo u pretraživanje internetskih oglasa. Ostali smo šokirani njihovim brojem. Možda je najtužnija na jednom od forumu, gdje je mlađi „poduzetnik” pokrenuo temu Kako do nekretnina na alternativni način. Nai­me, kako je napisao, zanima ga kako može doći nekretnine, a da ne mora na to trošiti svoju zaradu ili podizati kredit. Dobar dio drugih korisnika mu je predlož­ilo sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdrž­avanju sa starijom osobom, uz komentare - „Legalno je, znam za dosta takvih sluča­jeva”, „Kaj, pa skrbiš za bakicu godinu, dvije dok ne umre i ostane ti stan”, „Legalno možeš i više takvih ugovora sklopiti, isplati se”...

Tržište starcima u oglasnicima

     Na poznatim oglasnicima poput Njuš­kala, Plavog oglasnika, Index oglasa i drugi nerijetko se može naći oglas tipa „Skrbim za stariju osobu u zamjenu za nekretninu”, „Nudim skrb za stariju gos­pođu bez obitelji u zamjenu za nekretni­nu”, „Doživotno uzdržavanje za samca ili nepokretni par nudim u obiteljskoj kući na selu”. Nazvali smo nekoliko oglasa, a odlučili smo se i na objavu oglasa u kojem prividno tražimo osobu koja će skr­bit o 82-godišnoj baki u zamjenu za nekretninu u Splitu. U ni dva dana javilo se preko 60 osoba koje bi bile zainteresi­rane za skrb o baki, većina njih je bila sprema na preseljenje, dok je i velik broj osoba nudio preseljenje bake u drugi dio Hrvatske. Naravno, interesiralo ih je je li baka bolesna, pokretna, kakva njega bi joj trebala te o kakvoj se nekretnini radi.

Na sve upite smo odgovorili kako bi baka rado ostala u svom stranu te kako bi se potpisao ugovor o doživotnom uzdrža­vanju u kojem bi se specificirali detalji skrbi, tj. kako bi baki trebalo pomoći oko kućanskih poslova, pomoć oko izlazaka, plaćanje troškova stanovanja i hrane i popravaka u kući u cijelosti, s tim da nje­zina mala mirovina njoj ostaje na raspola­ganje, kao svojevrsni džeparac.

Biznis bez kontrole

     Ljudi koji su nam se javljali na upite različitih su profila. Od profesionalnih njegovatelja pred mirovinu koji žele nas­taviti s radom i koji su nam u sklopu upi­ta poslali reference, osobne podatke i slično, do osoba koje jednostavno traže mjesto za život, a u dosta slučajeva riječ je o obiteljima gdje su roditelji nezapos­leni i bez iskustva za skrb o starijoj oso­bi. Od 60 upita, povratni odgovor smo dobili od njih 40, s tim da je polovica odustala jer u pitanju nije potpisivanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ili zato jer smo inzistirali da baka ostane u svom stanu do kraja života. Uvjeravali su nas kako je bolje da je u domu za starije, najčešće su navodili državne domove kao najbolje rješenje, ali nam nisu htjeli odgovoriti što bi učinili sa stanom dok bi baka bila u domu. No, i tu vrijedi jedno­stavna shema: baku u dom, a stan u najam, pa s time plaćate dom i kroz koju godinicu, eto vam nove nekretnine. Ili desetak nekretnina!

     Također, pojedinci su se raspitivali o veličini nekretnine, je li u pitanju stan ili kuća te u kojem dijelu grada se nalazi. Kada smo toj polovici zainteresiranih odgovorili kako prije ikakvog sklapanja ugovora želimo informacije je li imaju već potpisanih ugovora o uzdržavanju, bilo dosmrtnom ili doživotnom, komunikacija je s gotovo svima prestala, točnije samo su dvije gospođe bile zainteresirane za daljnje dogovore. Njima smo objasnili da je u pitanju svojevrsno istraživanje za Glas umirovljenike koje smo odlučili pro­vesti zbog velikog broja prevara s kojima se starije osobe suočavaju.

Informirajte se!

     Dok smo pretraživali oglase nerijetko smo nailazili i na one u kojima starije oso­be nude svoje nekretnine u zamjenu za uzdržavanje. Kako se u samim oglasima navodilo, osobe su nudile svoje OPG- ove, polja ili vikendice zauzvrat. To lega­lizirano i nekontrolirano tržište lešinarenja naprosto cvjeta, a potrebe na strani stari­jih su sve veće, jer u Hrvatskoj nema dovoljno domskog smještaja ili organizi­ranih izvaninstitucionalnih oblika potpore starijima.

     Ako se odlučite na bilo koju vrstu uzdržavanja, morate se informirati i posavjetovati s pravnikom, kako vaša pri­ča ne bi u konačnici bila još jedna vijest iz crne kronike. Odluke o prepuštanju nekretnine, pa bilo to i članu obitelji, nisu one koje se donose olako i bez dugotraj­nog promišljanja. Previše je ružnih priča da postanete dio njih. Sindikat umirovlje­nika Hrvatske upravo zbog velikog broja prevarenih osoba već godinama provodi kampanju informiranja o raspolaganju s imovinom te u sklopu Pravnog savjetova­lišta SUH-a nudi besplatnu pravnu pomoć. Ako imate pitanja, obratite nam se prije ikakve odluke i zapamtite - informirana odluka je ispravna odluka! I, ipak, nemoj­te nikako potpisati ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, jer vaša imovina istog tre­nutka prelazi u vlasništvo uzdržavatelja.