UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Baku u dom, a stan u najam

Piše: Ana Kuzmanić

     Sve češće u raznoraznim medijima možemo pročitati tužnu priču o sta­rijoj osobi koju su prevarile osobe s kojima je potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, odnosno nisu ispunile ugo­vorne obaveze, već su osobu izbacili na ulicu ili u nekakav drugi smještaj, a njenu imovinu rasprodali. Iako se uzdržavatelji nisu pridržavali ugovora, starije osobe rijetko dobivaju sudske postupke, ako se uopće odluče za njih zbog troška, uzruja- vanja i predugog trajanja na hrvatskim sudovima. Praktički, država je institutom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju potak­nula razvoj industrije lešinarstva i zloupo- rabe starijih osoba. Name, hrvatski sus­tav socijalne skrbi za starije osobe manj­kav je te sve više starijih osoba zbog nemogućnosti samostalnog života biva namamljeno od strane uzdržavatelja, dajući im svoju imovinu u zamjenu za nje­gu i brigu u posljednjim godinama njiho­vog života.

Kako do nekretnina na alternativni

     Kako bismo provjerili koliko osoba i pod kojim uvjetima oglasima nudi uzdrža­vanje starijim osobama krenuli smo u pretraživanje internetskih oglasa. Ostali smo šokirani njihovim brojem. Možda je najtužnija na jednom od forumu, gdje je mlađi „poduzetnik” pokrenuo temu Kako do nekretnina na alternativni način. Nai­me, kako je napisao, zanima ga kako može doći nekretnine, a da ne mora na to trošiti svoju zaradu ili podizati kredit. Dobar dio drugih korisnika mu je predlož­ilo sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdrž­avanju sa starijom osobom, uz komentare - „Legalno je, znam za dosta takvih sluča­jeva”, „Kaj, pa skrbiš za bakicu godinu, dvije dok ne umre i ostane ti stan”, „Legalno možeš i više takvih ugovora sklopiti, isplati se”...

Tržište starcima u oglasnicima

     Na poznatim oglasnicima poput Njuš­kala, Plavog oglasnika, Index oglasa i drugi nerijetko se može naći oglas tipa „Skrbim za stariju osobu u zamjenu za nekretninu”, „Nudim skrb za stariju gos­pođu bez obitelji u zamjenu za nekretni­nu”, „Doživotno uzdržavanje za samca ili nepokretni par nudim u obiteljskoj kući na selu”. Nazvali smo nekoliko oglasa, a odlučili smo se i na objavu oglasa u kojem prividno tražimo osobu koja će skr­bit o 82-godišnoj baki u zamjenu za nekretninu u Splitu. U ni dva dana javilo se preko 60 osoba koje bi bile zainteresi­rane za skrb o baki, većina njih je bila sprema na preseljenje, dok je i velik broj osoba nudio preseljenje bake u drugi dio Hrvatske. Naravno, interesiralo ih je je li baka bolesna, pokretna, kakva njega bi joj trebala te o kakvoj se nekretnini radi.

Na sve upite smo odgovorili kako bi baka rado ostala u svom stranu te kako bi se potpisao ugovor o doživotnom uzdrža­vanju u kojem bi se specificirali detalji skrbi, tj. kako bi baki trebalo pomoći oko kućanskih poslova, pomoć oko izlazaka, plaćanje troškova stanovanja i hrane i popravaka u kući u cijelosti, s tim da nje­zina mala mirovina njoj ostaje na raspola­ganje, kao svojevrsni džeparac.

Biznis bez kontrole

     Ljudi koji su nam se javljali na upite različitih su profila. Od profesionalnih njegovatelja pred mirovinu koji žele nas­taviti s radom i koji su nam u sklopu upi­ta poslali reference, osobne podatke i slično, do osoba koje jednostavno traže mjesto za život, a u dosta slučajeva riječ je o obiteljima gdje su roditelji nezapos­leni i bez iskustva za skrb o starijoj oso­bi. Od 60 upita, povratni odgovor smo dobili od njih 40, s tim da je polovica odustala jer u pitanju nije potpisivanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ili zato jer smo inzistirali da baka ostane u svom stanu do kraja života. Uvjeravali su nas kako je bolje da je u domu za starije, najčešće su navodili državne domove kao najbolje rješenje, ali nam nisu htjeli odgovoriti što bi učinili sa stanom dok bi baka bila u domu. No, i tu vrijedi jedno­stavna shema: baku u dom, a stan u najam, pa s time plaćate dom i kroz koju godinicu, eto vam nove nekretnine. Ili desetak nekretnina!

     Također, pojedinci su se raspitivali o veličini nekretnine, je li u pitanju stan ili kuća te u kojem dijelu grada se nalazi. Kada smo toj polovici zainteresiranih odgovorili kako prije ikakvog sklapanja ugovora želimo informacije je li imaju već potpisanih ugovora o uzdržavanju, bilo dosmrtnom ili doživotnom, komunikacija je s gotovo svima prestala, točnije samo su dvije gospođe bile zainteresirane za daljnje dogovore. Njima smo objasnili da je u pitanju svojevrsno istraživanje za Glas umirovljenike koje smo odlučili pro­vesti zbog velikog broja prevara s kojima se starije osobe suočavaju.

Informirajte se!

     Dok smo pretraživali oglase nerijetko smo nailazili i na one u kojima starije oso­be nude svoje nekretnine u zamjenu za uzdržavanje. Kako se u samim oglasima navodilo, osobe su nudile svoje OPG- ove, polja ili vikendice zauzvrat. To lega­lizirano i nekontrolirano tržište lešinarenja naprosto cvjeta, a potrebe na strani stari­jih su sve veće, jer u Hrvatskoj nema dovoljno domskog smještaja ili organizi­ranih izvaninstitucionalnih oblika potpore starijima.

     Ako se odlučite na bilo koju vrstu uzdržavanja, morate se informirati i posavjetovati s pravnikom, kako vaša pri­ča ne bi u konačnici bila još jedna vijest iz crne kronike. Odluke o prepuštanju nekretnine, pa bilo to i članu obitelji, nisu one koje se donose olako i bez dugotraj­nog promišljanja. Previše je ružnih priča da postanete dio njih. Sindikat umirovlje­nika Hrvatske upravo zbog velikog broja prevarenih osoba već godinama provodi kampanju informiranja o raspolaganju s imovinom te u sklopu Pravnog savjetova­lišta SUH-a nudi besplatnu pravnu pomoć. Ako imate pitanja, obratite nam se prije ikakve odluke i zapamtite - informirana odluka je ispravna odluka! I, ipak, nemoj­te nikako potpisati ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, jer vaša imovina istog tre­nutka prelazi u vlasništvo uzdržavatelja.