UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Vlada je Mesiću, Ankici Tuđman i sličnima povećala mirovine za više od 3.000 kuna

 

Ministar Marić je osmislio, a premijer Plenković pa rafirao poreznu reformu koja bogate člni još bogatijima, a siromašne je zabetonirala u bijedu

Piše: Sanja Rapaić (Index)

     POVEĆANJE mirovine za dvije kune zvuči poput lošeg vica, no umirovljenici koji su u siječnju primili i te dvije dodatne kune, zapravo su sretnici jer pripadaju maloj skupini onih koji od svoje mirovine mogu živjeti.

     Ministar Marić je osmislio, a premijer Plenković parafirao poreznu reformu koja bogate čini još bogatijima, a siromašne je zabetonirala u bijedu, tvrdi Jasna A. Petrović, predsjednica Sin­dikata umirovljenika Hrvatske.

     „Nova porezna reforma osigurala je povećanje mirovina za samo 1,2 posto sretnih umirovljenika koji imaju mirovinu višu od 6.200 kuna bruto. Među 14.000 takvih sretnika su bivši saborski zastupnici, političari, premijeri, ministri, akademici... S druge strane, mudrace na vlasti nije briga za 183.000 ili 15 posto umirovljenika čija mirovina ne prelazi 1.000 kuna i kojima se život pretvorio u mučnu egzistencijalnu dramu, kao ni za 850 tisuća ili 74 posto umirovljenika čija je mirovina manja od 2.850 kuna. Sve su to, prema kriterijima Europske unije, siromašni građani, jer imaju manje od 60 posto medijana plaće. Nitko iz redova tih, egzistencijalno ugroženih ljudi, nije ovom reformom dobio povećanje mirovine ni za jednu lipu.

     Ovakav nemilosrdan trend podmazivanja bogatih će se, sudeći prema Plenkovićevim najavama, nastaviti i sljedeće godine. Naime, od siječnja 2018. povlaštene mirovine za 35.000 umirovljenika će se povećati za 10 posto i time će se dokinuti odluka Milanovićeve Vlade iz 2013. koja je upravo za toliko sma­njila sve povlaštene mirovine veće od 5 tisuća kuna. Tim je kre­sanjem proračun godišnje štedio oko 330 milijuna kuna, no sad ćemo onima koji primaju povlaštene mirovine to vraćati kroz tri godine. Treba napomenuti i to da će se povlaštene mirovine od sada usklađivati po istoj formuli, kao i radničke pa će i tako ras­ti. Kad smo ministra Marića pitali zašto nije ugradio mehanizme kojima će povećati mirovine barem onima do prosječne mirovine (2.252 kune), odgovorio nam je da njima nema što dati, jer nisu ni do sada plaćali porez, budući da su ispod neoporezive osno­vice od 3.800 kuna”, pojašnjava Petrović za Index.

     Logiku kojom se vodi ministar Marić predsjednica Sindikata umirovljenika smatra krajnje uvrnutom te mu poručuje - reforma nije tek matematičko, nego društveno pitanje!

Zahvaljujući reformi najbogatijim umirovljenicima mirovi­na se povećala za dodatnih 3.120 kuna

„Ova Vlada je, primjerice, za bivšeg predsjednika Mesića i udovicu Tuđman, osigurala porast mirovine od preko 3.000 kuna mjesečno. Široke ruke su bili i prema umirovljenicima koji imaju mirovinu od oko 10.000 kuna, a sada im je dodano još 550 kuna. Iako su dobili povećanje, svi oni čija je mirovina ispod 8.000 kn nisu ciljana grupa kojoj je Vlada podigla standard te su, primje­rice, oni sa 6.000 kn mirovine dobili povećanje od samo dvije kune, a oni čija je mirovina 7.000 kn dobili su 120 kuna. Ne tre­ba zaboraviti da su među tim skupinama umirovljenika i oni koji će od sljedeće godine dobivati „natrag” i 10 posto ustegnute mirovine”, kaže Petrović dodajući kako je Plenkovićeva Vlada ovakvom poreznom reformom dodatno pojačala, već ionako izražene, socijalne nejednakosti, a time je, kako tvrdi, izazvala i čitav niz dugoročnih i opasnih posljedica.

     „Socijalni faktori itekako utječu na zdravstvene statistike, jer, jednostavnim rječnikom rečeno, siromašni više obolijevaju. Svjetska zdravstvena organizacija sve više ukazuje kako su pri­hod i prihodovne nejednakosti najjači prediktori zdravlja i morta­liteta, a dugoročno istraživanje provedeno na pola milijuna sta­novnika svijeta pokazalo je visoku korelaciju kardiovaskularnih bolesti i prihoda te se ispostavilo da je opasnost od obolijevanja za 50 posto niža u višim prihodovnim razredima. Hrvatska tu nije iznimka, no ovdje se nitko ozbiljno ne bavi takvim analizama i istraživanjima. Daleko od očiju javnosti vidljive su i druge poslje­dice. Primjerice, stope izvršenih samoubojstava kod oba spola značajno rastu s dobi te se u dobi 65 i više godina bilježe najviše stope samoubojstava, no nitko ne proučava zbog čega se stariji sve više ubijaju. Dok je udjel te dobne skupine u ukupnom sta­novništvu 18,6 posto, udio starijih od 65 godina među samoubo­jicama u 2015. je bio čak 40,1 posto, dok je prije pet godina bio 35,6 posto. Zbog siromaštva, gubitka stanova zbog ovrha i sve češćih prijevara ugovorima o uzdržavanju te posljedično naruše­nog zdravlja, stariji sve češće biraju smrt vješanjem”, upozorava predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske.

Od svih zemalja nastalih na prostoru bivše Jugoslavije, Hrvatska ima najsiromašnije umirovljenike

     „Šokantno je da, od svih zemalja nastalih na prostoru bivše Jugoslavije, Hrvatska ima najnižu relativnu mirovinu, dakle udio prosječne neto mirovine u prosječnoj neto plaći je 38,22 posto za 2015. godinu. Usporedbe radi taj je udio u BIH 44 posto, u Srbiji 47 posto, Crnoj Gori 57 posto, Sloveniji 58 posto i Makedoniji 60 posto. Dakle, od svih bivših republika, Lijepa naša ima najsiro­mašnije umirovljenike, a taj se sramotni trend nastavlja, jer se u ovoj godini očekuje povećanje mirovina temeljem usklađivanja s kljastom formulom za prosječno 10 kuna! Nakon Mrsićevih medeka (5 kuna), sada ćemo dobiti jednog do dva biskupa Dobri- le (njegov je lik na novčanici od 10 kn)”, ističe Petrović dodajući da se starije građane hrvatske percipira kao teret, balast, trošak.

Postoje konkretni načini da se zaustavi galopirajući trend siromašenja starijih

     „Političari nas se sjete samo u predizbornim govorima kada žicaju, a kao utjeha bi nam sada trebalo biti to što su smanjili PDV na pogrebne usluge i kovčege. Nazdravlje!”, kaže Jasna Petrović.

„U Hrvatskoj nitko ne računa koliko ima starijih od 65 godina s primanjima nižim od 2.850 kuna, no službene statistike EU kažu kako njihov udjel ubrzano raste, te je sada svaka treća osoba te dobne skupine siromašna, što nas je dovelo na četvrto mjesto ljestvice siromaha EU. I Europska komisija u posljednje vrijeme upozorava hrvatsku Vladu na nedovoljnu adekvatnost mirovina”, upozorava Petrović.

     Krajem listopada prošle godine dvije najveće umirovljeničke udruge, koje zastupaju 300.000 umirovljenika, poslale su i kon­kretne zahtjeve premijeru Plenkoviću.

„Vodeći računa o najugroženijim kategorijama starijih osoba, zatraženo je uvođenje minimalne mirovine i to u visini 50 posto od minimalne (bruto) plaće u prethodnoj godini, što bi iznosilo 1.500 kuna. Za one koji nisu uspjeli ostvariti pravo na mirovinu zatražili smo i hitno uvođenje tzv. nacionalne mirovine („socijalne”) od 1.200 kuna. Naime, ako su točni podaci EU-SILC-a, samo 64 pos­to stanovnika Hrvatske starijih od 65 godina prima mirovinu, čime smo na samom dnu EU, te nas čak i Svjetska banka potiče na uvođenje ove naknade. Tražili smo i tražimo uvođenje novog modela obiteljske mirovine, sukladnog europskoj praksi, tako da se preživjelom partneru/ici na njegovu/njezinu mirovinu dodaje 30, 40 ili 50 posto mirovine preminulog partnera, ovisno o socijalnim kriterijima. Taj je model osobito bitan zbog rodne neravnopravnos­ti u mirovinama, jer većina udovica, koje dulje žive, po preminuću partnera ubrzo potone u siromaštvo”, kaže Petrović.

     Naglašava kako nema zaustavljanja realnog pada mirovina bez hitnog poboljšanja modela njihovog usklađivanja i to tako da se postojeći varijabilni model ostvaruje u korist stopostotnog iznosa rasta povoljnijeg indeksa (plaća ili cijena), koji je sada priznat samo u iznosu od 70 posto.

Dosta smo se obraćali gluhim ministrima, pisat ćemo u Bruxelles

     „Tražimo i da se omogući rad svim umirovljenicima koji to mogu i žele, jer je postojećim zakonom ograničen i diskriminira­jući za prijevremene umirovljenike, a potrebno je uvesti i druge fleksibilne oblike rada i radnog odnosa s punim i skraćenim rad­nim vremenom, privremene i povremene, ali samo uz plaćanje poreza i prireza. No, kao da se obraćamo gluhima, jer sve smo to u prosincu iznijeli i ministru    Tomislavu Ćoriću, no nema nikak­vih pomaka. Vlada ignorira 1,3 milijuna umirovljenika, Plenković nikako da pozove na potpisivanje sporazuma o nastavku rada Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, stoga ćemo uskoro krenuti s pismima u Bruxelles, jer Matica je članica AGE Platforme za    Europu, a Sindikat umirovljenika FERPA/Europske federacije za umirovljenike i starije osobe. Kada zatopli, eto nas i na Markov trg”, poručuje predsjednica Sindikata.

I dok mirovine najvećeg broja umirovljenika stoje u mjestu, cijene, ističe sindikalistica, nezaustavljivo rastu.

     „Cijene hrane i pića skočile su za jedan posto, zdravlja za 2,4 posto, prijevoza za 1,5 posto, a goriva za prijevozna sredstva za čak 3,9 posto. Cijene povrća na tržnicama su udvostručene, a zbog oštre zime potrošnja električne energije je porasla za 10 posto. Mnoge starije osobe u Hrvatskoj nemaju za ogrjev te dane provode u krevetu ili vozeći se u krug u tramvajima. Zar Hrvatska doista do te mjere ne voli svoje stare?”, pita Jasna Petrović.

U vladi kažu: Pričekajte!

     Komentar na njene tvrdnje potražili smo u Ministarstvu financija koji su nas preusmjerili na Ministarstva rada i mirovinskog sustava odgovorili su nam pak sljedeće: „Da bismo konkretno mogli govoriti o iznosima, eventualnim smanjenjima i uvećanjima mirovina, mora­mo sačekati redovitu obradu mirovina za siječanj, isplata u veljači.”