UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ŠTO JE ODGOVORIO MINISTAR ZDRAVSTVA

Zašto starije osobe nemaju predstavnike u HZZO-u

 

     Na inicijativu za izmjenom Zakona o zdravstvenom osiguranju, koju su Sindikat umirovljenika i Matica umirovljenika Hrvatske uputili 9. siječnja 2017. godine ministru zdravstva Milanu Kujundžiću, stigao je već 17. siječnja odgovor.

     Naime, ove dvije najveće umirovljeničke udruge traže da se broj članova Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) poveća za dva člana, kako bi se uključili i predstavnici umirovljeničkih udruga, kao zastupnici i glasnogovornici 1,4 milijuna umirovljenika i drugih starijih osoba. Takva je praksa prisutna diljem Europe, pa i u susjednoj Sloveniji.

     Kako su umirovljenici i druge starije osobe najbrojnija korisnič­ka skupina osiguranika u zdravstvu, s vrlo specifičnim interesima i potrebama, sastav Upravnog vijeća bez njihovih predstavnika doista je dvojben. SUH i MUH su napomenuli da su u Republici Hrvatskoj umirovljenici jedina korisnička skupina koja je obveznik tri (3) vrste zdravstvenog doprinosa: zdravstvenog doprinosa tije­kom radnoga vijeka; dodatnog zdravstvenog doprinosa na mirovi­ne (1 i 3 posto), te zdravstvenog doprinosa na drugi dohodak, ako ga ostvaruju. Nesporno je, dakle, da je umirovljenike neophodno uključiti u zakonom propisani sastav Upravnog vijeća.

 

     Ministar je obećao da će prijedlog biti uzet u razmatranje u postupku izrade cjelovitog prijedloga Zakona o obveznom zdrav­stvenom osiguranju u drugom tromjesečju ove godine. Vjerujemo ministru.