UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

NOVI PROJEKT S HRVATSKIM PRAVNIM CENTROM

 Dugo Selo: Važno je znati sa 65+

 

     U sklopu projekta Važno je znati sa 65+ u organizaciji Hrvatskog prav­nog centra, Centra za socijalnu skrb Zagreb, Gradskog društva Crvenog križa Zagreb, Sindikata umirovljenika Hrvatske i udruge Radio mreža, 8. prosi­nca 2016. godine u Gradskoj vijećnici u Dugom selu, održana je prva tribina na temu Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju i druga raspolaganja imovi­nom. Riječ je o nastavku projekta infor­miranja i pružanja savjetodavne pravne pomoći u svrhu sprečavanja zlouporabe ugovora o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju starijih osoba. Riječ je o nastavku jednogodišnjeg projekta „Sigur­nost u trećoj dobi: kako izbjeći rizike pri raspolaganju imovine“, koji je također financiralo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

     Na tribini su sudjelovali predstavnici svih projektnih partnera: Ana Paska iz Hrvatskog pravnog centra, Tatjana Bro- zić Perić, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Zagreb, Siniša Bogdanić ispred udruge Radio mreža i Duško Godić ispred Gradskog društva Crvenog križa Zagreb, a u ime Sindikata umirovljenika Hrvatske predavač Milan Tomičić, te Biserka Budi- gam i Stjepan Novosel.

     Uz starije osobe, na tribini su sudjelo­vali i predstavnici Centra za socijalnu skrb Dugo Selo te ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Dugo Selo Gordana Kocaj. Cilj tribine je osnažiti starije osobe širenjem informacija i pružanjem podrške te im pomoći da raspolažu imo­vinom u svom najboljem interesu, kako ne bi postali žrtve zlouporaba, osobito kada je riječ o ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.

 

PSIHOSOCIJALNE RADIONICE: NISTE SAMI!

     U sklopu projekta održavaju se i radionice psihosocijalne podrške starijim osobama koje vodi psihologinja Biserka Budigam, ujedno i potpredsjednica Sin­dikata umirovljenika Hrvatske, a prva takva radionica održana je 15. prosinca 2016. godine u prostorijama Gradskog društva Crvenog križa Zagreb u Sigetu. Na radionici su sudionici otvoreno i iskreno govorili o svojim obiteljskim situaci­jama. Osim toga, na radionici su podijeljena i loša iskustva drugih starijih osoba koje su potpisale ugovore o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju čije su priče šokirale prisutne. Radionicu su sudionici ocijenili informativnom i dobrodošlom, jer im osim dodatnih informacija o ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdrž­avanju, pruža i psihičko osnaženje kako bi sigurno i bez pritisaka donijeli pravil­nu odluku.

     Sve prisutne osobe su pozvane da se, ako imaju bilo koji problem oko dono­šenja pravilne odluke ili ako osobe koje traže „svoj dio“ na njih vrše pritisak, izravno obrate psihologinji Biserki Budigam u Psihološko savjetovalište SUH-a.