UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

SUH TRAŽI IZMJENE ZAKONA O OBAVEZNIM ODNOSIMA

Zaustavite prevare i ponižavanje umirovljenika

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske uputio je ministru pravosuđa Anti Šprlji 3. siječnja 2017. prijedlog izmjena i dopuna Zakona o obaveznim odnosima koje se odnose na ugovore o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju

     Pravnom savjetovalištu Sindikata umirovljenika Hrvatske svakodnevno se obraćaju umirovljenici i druge starije osobe, žaleći se na zlouporabu instituta uzdržavanja, jer su kao primatelji uzdržavanja nerijetko izloženi povredama dos­tojanstva, prijevarama i zlostavljanju od strane davatelja uzdržavanja, zbog čega su prinuđeni putem suda tražiti da se ugovor raskine, no zbog dugotrajnosti sudskog postupka i svoje poodmakle životne dobi, najčešće sudski pravorijek ne dočekaju. Kako bi se smanjila ta pojava, Sindikat umirovljenika je kao nositelj i partner sudjelovao u više projekata, utječući na informiranost starije populacije.

     Međutim, zbog očite podnormiranosti Zakona o obveznim odnosima u dijelu koji se odnosi na ugovor o doživotnom uzdrža­vanju i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, bez odgovarajućih izm­jena nije moguće spriječiti zlouporabe vezane na institut uzdrža­vanja. Zbog toga SUH predlaže da se u članku 580., koji se odnosi na ugovor o doživotnom uzdržavanju dodaju novi stavci.

Uključivanje centra socijalne skrbi

     Zbog brojnih zlouporaba ugovora o doživotnom uzdržavanju od strane davatelja uzdržavanja, nameće se zaključak o nužnos­ti intervencija države zastupane od strane nadležnog centra za socijalnu skrb u korist uzdržavanim. Stoga bi prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, centar za socijalnu skrb sačinio socijalnu anamnezu uzdržavane osobe, te ocjenjujući sve okolnosti vezane za obje strane, davao neobavezno mišljen­je glede sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Ovlaštena osoba - sudac ili javni bilježnik - bila bi dužna prije ovjere ugovora utvrditi je li priložena potvrda nadležnog centra za socijalnu skrb, pod prijetnjom ništavnosti ugovora.

     Također, SUH traži da davatelj uzdržavanja ne može imati istovremeno sklopljena tri ili više važeća ugovora o doživotnom uzdržavanju, o čemu prilikom sklapanja ugovora mora priložiti pisanu izjavu o tome. Zabrana postojanja tri ili više ugovora o doživotnom uzdržavanju, u kojima je davatelj uzdržavanja ista osoba, zasniva se na činjenici da mnogi davatelji uzdržavanja imaju više sklopljenih ugovora pretvarajući to u svojevrsno zan­imanje, a na štetu kvalitete pružanja usluge uzdržavanja pri­matelja uzdržavanja. Takva je praksa prisutna i kod privatnih domova za starije i nemoćne osobe te udomitelja.

Registar je neophodan

     Kako bi se spriječila zlouporaba instituta uzdržavanja, potrebno je uspostaviti registar sklopljenih ugovora o doživot­nom uzdržavanju, a takav registar vodio bi centar za socijalnu skrb. Registar sadrži podatke o strankama iz ugovora, o datu­mu sklapanja ugovora te o imovini koja je predmet ugovora o

doživotnom uzdržavanju. Uvođenjem registra moći će se pre­ventivno djelovati prema onim davateljima uzdržavanja koji su se praktično profesionalizirali i učinili lukrativnom djelatnost uzdržavanja starijih i nemoćnih osoba. Također, takav registar će omogućiti prikupljanje i analiziranje podataka o broju i naravi ugovora, a što je potrebno za spoznavanje problema i pronalaženje rješenja u budućnosti.

     U cilju sprečavanja mogućih zlouporaba vezanih na utjecaj davatelja socijalnih usluga, njihovih zaposlenika ili članova njihovih obitelji, na osobu koja usluge koristi, potrebno je onemogućiti davatelje usluga da utječu te ishode sklapanje ugovora o doživot­nom uzdržavanju. Poznat je slučaj da su zaposlenici jednog centra za socijalnu skrb u Zagrebu imali više sklopljenih ugovora o doživ­otnom uzdržavanju s osobama koje su se njima obraćale za pomoć.

Kriminalci - stoj!

     Prilikom sklapanja ugovora davatelj uzdržavanja dužan je predati ovlaštenoj osobi (sudac ili javni bilježnik) potvrdu, ne stariju od 30 dana, o nekažnjavanju za kaznena djela protiv živ­ota i tijela, te kazneno djelo protiv državne ili privatne imovine. Osoba koja želi sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju u sta­tusu davatelja uzdržavanja mora biti vjerodostojna, što znači da ne smije biti kažnjavana za određena kaznena djela (protiv živ­ota i tijela te imovine) što bi upućivalo na mogućnost činjenja kaznenih djela prema primatelju uzdržavanja.

     Sudski sporovi vezani za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju moraju zbog svoje prirode - životna dob primatelja uzdržavanja - imati prednost pri rješavanju sporova. Ovo zato što se nerijetko dešava da primatelj uzdržavanja umre prije skončanja postupka, a tek njihovim nasljednicima ostaje mogućnost da spor nastave sa slabim izgledima da spor dobiju jer u pravilu ne raspolažu s dokazima kojima su raspolagali pri­matelji uzdržavanja.

Najvažnije: ukinuti dosmrtno uzdržavanje

     Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju jedan je od najprijepornijih instituta Zakona o obveznim odnosima. U taj je Zakon ugrađen 2006. godine, a dotle je kao neimenovan ugovor bio primjenji­van u praksi. Iako su ugovor o dosmrtnom i doživotnom uzdrža­vanju slični, postoji bitna razlika - ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju prijenos imovine uzdržavanog moguć je odmah nakon ovjere ugovora na sudu ili solemnizacije kod javnog bil­ježnika. Upravo Pravnom savjetovalištu SUH-a osobe najčešće prijavljuju zlouporabe nastale sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te nije rijedak slučaj da primatelj dosmrtnog uzdržavanja iz vlastite lijepe kuće ili udobnog stana završi u vlažnom sobičku kojeg mu je „dobrohotno“ namijenio davatelj uzdržavanja nakon što se požurio da proda imovinu koju je stekao sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

     Zbog svih navedenih razloga Sindikat umirovljenika Hrvatske traži da se odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sadržane u članci­ma 586., 587., 588. i 589 ukinu, a time i institutu dosmrtnog uzdržavanja i u svim drugim zakonskim propisima u kojima je na bilo koji način spomenut ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (npr. Obiteljski zakon, Zakon o socijalnoj skrbi).