UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Prevareni i poniženi u Trećoj dobi

 

     Jedan od najčešćih načina ekonomskog iskorištavanja sta­rijih osoba događa se kroz institut ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te se koristi kao legalni način pljačke i zlos­tavljanja starijih osoba. Sindikat umirovljenika Hrvatske s fil­mom Prevareni i poniženi u vlastitoj produkciji, a koji je prika­zan 12. prosinca 2016. godine u HRT-ovoj emisiji Treća dob, upozorava na zlouporabu starijih osoba. Film, koji je nastao prije dvije godine, objašnjava način na koji se starije osobe ekonomski iskorištava i zlostavlja putem ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, ali i donosi niz potresnih svjedočan­stava osoba koje su davatelji uzdržavanja prevarili nakon pot­pisivanja ugovora.

     O problemima takvih ugovora u emisiji su govorile predsjed­nica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna Petrović i pučka pravobraniteljica Lora Vidović.

Petrović je rekla kako je film pomogao osobama koje su pre­varene da javno progovore o iskorištavanju te je istaknula ka­ko je u 2015. godini SUH zaprimio više od 2500 upita u svojem Pravnom savjetovalištu, od čega oko deset posto u vezi ugo­vora o uzdržavanju. „Ove godine se situacija stabilizirala te smo primijetili kako se sve veći broj osoba, za razliku od prije, informira prije samog potpisivanja ugovora, ali još uvijek treba puno toga učiniti“, rekla je Petrović.

     O problemima instituta dosmrtnog uzdržavanja govorila je i pučka pravobraniteljica Lora Vidović, koja je naglasila razli­ku između ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju i upozorila kako je “sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržava­nju rizičan pravni posao za primatelje uzdržavanja, najčešće starije osobe, te ih čini izuzetno ranjivima. Brojni su primjeri zlouporaba ovih ugovora i često starije osobe, nažalost, pre- minu brzo nakon njihovog sklapanja, u slučajevima kada se davatelji uzdržavanja ne pridržavaju svojih obveza”, rekla je Vidović i dodala kako je upravo zbog toga nužno uvesti zaš­titne mehanizme, ali i ubrzati sudske postupke koji su skupi i dugotrajni.