UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

STRANKA MEĐUGENERACIJSKE SOLIDARNOSTI - PLATFORMA ZA OKUPLJANJE RANJIVIH

Za dobro društvo - zajedno!

 

     Stranka međugeneracijske solidar­nosti (SMSH), platforma koja okup­lja starije osobe, umirovljenike, osobe s invaliditetom i druge ranjive sku­pine, i to na načelima uzajamnosti, rav­nopravnosti i solidarnosti, osnovana je 22. prosinca 2016. u Maloj dvorani KD Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Jednoglas­no je za predsjednicu stranke odabrana Višnja Fortuna, pročelnica Gradskog ure­da za socijalnu zaštitu i osobe s invalidi­tetom, koja je naglasila kako je riječ o in­teresnoj stranci, drugačijoj stranci, koja će zastupati interese svih najranjivijih skupina.

     Na Osnivačkoj skupštini, kojoj je pri­sustvovalo više od 300 podupiratelja i po- dupirateljica, odabrano je radno pred­sjedništvo kojim je predsjedavao Mato Obradović. Podršku novoj stranci, čiji se rad zasniva na međugeneracijskoj soli­darnosti, dale su brojne udruge i savezi koji skrbe za osobe s invaliditetom, ali i dvije najveće umirovljeničke udruge koje okupljaju više od 300 tisuća umirovljeni­ka - Sindikat umirovljenika Hrvatske i Ma­tica umirovljenika Hrvatske. Osim organi­zacija civilnog društva, osnivanje i rad SMSH podržali su gradonačelnik Zagre­ba Milan Bandić, te predstavnik SDP-a Draženko Pandek.

Ante Gavranović, bivši i budući pred­sjednik Nacionalnog vijeća za umirovlje­nike i starije osobe, upozorio je prisutne kako neosporno postoji potreba za zajedničkihm povezivanjem i organiziranjem umirovljenika i drugih društvenih skupina, a jedan od načina umirovljeničke udruge vide u SMSH-u, platformi koja će skrbiti o ranjivima i marginaliziranima.

     Damir Fatušić govorio je u ime osoba s invaliditetom i naglasio je kako već go­dinama upozorava na potrebu političkog organiziranja osoba s invaliditetom. „Mi nemamo svoje zastupnike u Saboru, mo­ramo se organizirati kako bi se izborili za svoja prava. Ali, trebamo sve vas, jer sa­mo zajedno možemo izboriti naše ciljeve i prava“, rekao je Fatušić.

     U ime Inicijativnog odbora program SMSH predstavila je Biserka Budigam te je ukratko izložila glavne programske točke - sudjelovanje svih ranjivih skupina u demokratskim procesima, stvaranje za­jedničke platforme za ujedinjeni nastup prema javnosti i institucijama s ciljem rje­šavanja umirovljeničkih pitanja, zauzima­nje za socijalnu politiku u čijem je središ­tu pojedinac u svim područjima društve­nog života, skrb za umirovljenike i starije osobe...

     Predsjednica stranke Fortuna naglasi­la je kako trenutno postoji 17 umirovlje­ničkih stranaka koje bi trebale štiti prava umirovljenika, njihovo dostojanstvo, ali da su i dalje brojna pitanja i izazovi koji pogađaju umirovljenike neriješena.

„Još uvijek nemamo minimalnu mirovi­nu, ni obiteljsku koja bi bila nalik onoj u Europi. Nemamo ni adekvatan model us­klađivanja mirovina, niti nacionalnu mirovinu za one koji je nisu ostvarili. Puno to­ga nedostaje, a siromaštvo i socijalna is- ključenost starijih osoba postaju svakod- nevica“, kazala je Fortuna i objasnila da se zato želi izgraditi platforma koja će ob­jediniti sve političke stranke umirovljeni­ka s ciljem zajedničkog rada i zaštite in­teresa umirovljenika i drugih ranjivih sku­pina.

     Što se planova stranke tiče, Fortuna je kazala kako smatra da će vrlo brzo osni­vati gradske i županijske organizacije i dodala da će tamo gdje ih osnuju, ići na predstojeće lokalne izbore. “Za parla­mentarne izbore ćemo biti sigurno spremni i naš je zajednički cilj da na te iz­bore idemo samostalno“, kazala je i zak­ljučno pozvala sve građane i građanke da zajedno izgrade bolje društvo - ravno­pravno i solidarno.

Uskoro! Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe

     Vlada Republike Hrvatske na svojoj posljednjoj sjednici u 2016. godini je usvojila Sporazum o osnivanju Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, te donijela zaključak koji obvezuje predsjednika Vlade Andreja Plenkovića da u njezino ime potpiše tekst sporazuma s čelnicima dvije umirovljeničke udruge - Sindikata i Matice umirovljenika.