UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

MEĐUNARODNA KONFERENCIJA U NOVIGRADU

Poveljom za veća prava starijih

 

     U Novigradu je 18. studenoga u hotelu Nautika održana tradicionalna godiš­nja konferencija dviju zbratimljenih umirovljeničkih organizacija - Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH) i talijanskog Sindikata talijanskih umirovljenika (SPI CGIL). To je bio njihov peti susret u Istri. Tema ovogodišnje konferencije je bila Pove­lja o pravima starijih osoba i umirovljenika u Europi, koju je usvojio Izvršni odbor FERPA/ Europske federacije umirovljenika i starijih osoba. Konferenciju je otvorila Rosetta Milos, predsjednice Podružnice SUH-a Novigrad, a pozdravnu riječ u ime gradonačelnika Antea Milosa, uputio je Alen Luk. Gradonačelnik se pridružio na kraju konferencije i popričao s gostima, dajući punu podršku takvim oblicima zajedništva, utoliko više što su predstavnici oba sindikata ukazivali da se nalaze pred jed­nakim izazovima i da dijele iste probleme, iako djeluju u dvije različite države.

Prije početka konferencije Jasna A. Petrović, predsjednica SUH-a prikazala je video snimak hrvatske i srpske televizije od 18. studenoga 1991. u kojem se vide Vuko- varci kako izlaze iz skloništa te hodaju u koloni ulicama razrušenog grada. Pojasnila je talijanskim kolegama da se taj dan obilje­žava 25 godina od tog tragičnog događaja i zatražila da se minutom šutnje oda počast stradalima u Domovinskom i u svim ratovi­ma u prošlom stoljeću na ovom područjima. U kasnijoj raspravi mnogi su s tugom komentirali svoj doživljaj filma, te je tako Vukovar „posjetio“ Novigrad.

     Ezio Medeot, generalni tajnik SPI CGIL za regiju Friuli Venezia Giulia je naglasio kako stariji ljudi mogu itekako biti korisni svojim društvima, te da je važno da budu uključeni u društvene aktivnosti. Prvenstve­no je naglasio kako je sve više umirovljeni­ka, jer se produžuje životni vijek, ali da se umirovljenicima ne daje prilika da utječu na mehanizme u društvu kako bi mogli imati kvalitetnije usluge svi umirovljenici.

     Vladimir Buršić, potpredsjednik SUH-a i županijski povjerenik SUH-a Istre, istaknuo je da su prosječne mirovine u Hrvatskoj oko 2.000 kuna, ali da nekoliko stotina tisuća umirovljenika ostvaruje mjesečnu mirovinu koja je manja od tog prosječnog iznosa. Založio se da se uvedu minimalna i “socijal­na” mirovina.

     Rita Turati, glavna tajnica SPI CGIL Veneto, upozorila je kako je sindikalistima obje zemlje cilj boriti se za mir i protiv novih zidova i granica, ali i protiv sve većeg jaza između siromašnih i bogatih. Naglasila je kako je važno potaknuti konkretne ciljeve i staviti naglasak na akciju, te da je nakon krize glas radnika na izborima otišao u des­no i da je to jedan od razloga zašto je na američkim predsjedničkim izborima pobije­dio Trump. Također, dodala je kako je zbog krize znatno povećan broj umirovljenika koji primaju manje od 1.000 eura mjeseč­no, a što u Italiji drže da je granica siro­maštva.

Ezo Zaffalon, tajnik SPI Okrugla Venezia je upozorio kako i među ranjivima postoje još ranjiviji, a to su žene, nesposobni za samostalan život i sl. te upravo takvi moraju dobiti veću potporu. Dodao je kako rat, nasilje i zidovi ne rješavaju, već stvaraju probleme. Mirjana Dika-Dužman, predsjed­nica pulske podružnice SUH-a, podsjetila se svoga rada u ispostavi HZMO-a, a Elio Gurt- nera iz Podružnice SPI   Okruga Centar iz Trsta je naglasio kako starost nije bolest, te da je dužnost svih društava osigurati dosto­janstvenu starost. Tajnik SPI Okruga Rovigo je podsjetio kako je bratimljenje talijanskih i hrvatskih podružnica, onih iz Venera i Frizli Venezie Giulie i Istre, itekako važno jer pokazuje kako se ne treba bojati različitog, već iz njega učiti.

     Mirjana Monas, predsjednica pazinske podružnice SUH-a je obratila posebnu pozornost funkcioniranju zdravstvenog sus­tava za potrebe starijih, dajući prednost vaninstitucionalnim oblicima pomoći. Elio Nadalutti iz podružnice SPI Okrugla Manza- no Cividale iz Udina, oštro je napao financij­sku industriju i njezinu pohlepu i pozvao na borbu protiv apsolutiziranja profita.

Uglavnom, unatoč mnogim sličnostima, talijanski i hrvatski umirovljenici se po neče­mu ipak razlikuju - po mirovinama. Bilo je to vidljivo i iz završnih riječi Livija Melgarija iz Međunarodnog odjela SPI CGIL u    Rimu, iako su se i on i Jasna A. Petrović, oboje članovi direkcije FERPA-e, fokusirali na naglašavanje važnosti Povelje o pravima starijih osoba i umirovljenika. Melgari je spomenuo kako je pogrešna dilema o podje­li starih i mladih, te da upravo FERPA potiče zajedničko djelovanje u vremenu kad desni­čarska stajališta više nisu manjinska pojava. Danas su realnost siromaštvo, depresija i očaj i zato je važno ojačati FERPU i europ­ski sindikalni pokret.

     Petrović se založila da se razradi opera­tivni program za implementaciju Povelje, kako bi se konkretizirali smjernice i ciljevi, te definirali operativni zadaci u vezi minimalne mirovine, najboljeg modela indeksacije miro­vina, prevazilaženja rodnog jaza u mirovina­ma itd. Konferencija je uspješno učinila novi korak u zajedničkoj suradnji hrvatskih i tali­janskih umirovljenika.