UVODNA RIJEČ

Arheolozi vole stare

Piše: Jasna A. Petrović

     Politički tajnik HDZ-a i potpredsjednik Sabora Ante Sanader jako voli arheologe. Tako je nezaposlenog bivšeg gradonačelnika Omiša Ivana Škaričića, na­kon pola godine nagradne političke plaće, 2013. zaposlio bez natječaja i kvalifikacija na posao ravnatelja Doma za starije i nemoćne u Splitu. U međuvremenu je ravnatelj prije dvije godine pravomoćno osuđen zbog zloupotre­be položaja, ali to nije umanjilo ljubav Sanadera za stra­načkog mu frenda Škaričića.

     Osim toga sigurno je to vrli Ante učinio u dobroj vje­ri, jer voli prvu damu krimića Agathu Christie čiji je drugi muž bio ugledan arheolog, pa je poznata po izreci da je „idealan muž arheolog jer što je žena starija to ga više zanima''.

     Tako je valjda dobroćudno sudio i Sanader, uvjeren kako je arheolog idealno zvanje za starački dom, a k tome je negdje, kako sam glavni lik Škaričić kaže, treba­lo ga zaposliti nakon što je 18 godina bio gradonačelnik. Nazdravlje.

     No, možda neki arheolozi toliko vole stare da su im draži što su antikniji, pa čak i do linije smrti. Možda se tu krije tajna umirućih staraca iz splitskih domova za starije i nemoćne Zenta i Vukovarska, ali i nevjerojatne toleran­cije stručne javnosti spram rukovodećih osoba.

     Zdravstvena inspekcija Vilija Beroša je ocijenila kako nitko nije kriv za pomrle starice i starce, iako je očito kako je glavna sestra preuzela odgovornost skrbi o korisnici­ma i spašavala što je mogla, nabavljala sa svih strana ši­vane maskice, jer ih ravnatelj, a niti osnivač Blaženko Bo- ban, župan Splitsko-dalmatinske županije, nisu osigurali. Bez zaštitne opreme, kako su zaposleni mogli štititi i sebe i korisnike? Virus je tako poludio, ali nitko nije kriv. Mrtvi su krivi jer su stari. Virus je kriv.

     Ministrica socijale Vesna Bedeković u maski Harry Po- ttera se 8. travnja uprizorila u Splitu, bez da je sa sobom povela svoju socijalnu inspekciju ili barem priznala da ju je raspustila još 16. ožujka, a ponovo aktivirala dva dana nakon splitske presice. I dok je Beroš pokrivao druge, Be- deković je pokrivala sebe. Uostalom, sličan je to slučaj, žena je kao osnovni studij završila za učiteljicu, što je nije nimalo pripremilo za posao iz socijale. To ekipi na vlasti nije važno. Glavno da su njihovi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

NOVA POVLASTICA ZA SUH-OVCE

Izjednačeni poslije smrti

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske i udruga Posmrtna pripomoć potpisali su 22. stude­nog Ugovor o poslovnoj suradnji kojim su osi­gurane određene povlastice za članove SUH-a prilikom ugovaranja posmrtne pripomoći.

     Udruga Posmrtna pripomoć osnovana je prije više od 85 godina s ciljem da postane organizacija socijalno-karitativnog karaktera koja bi svojim djelovanjem pomagala članovi­ma i njihovim obiteljima u najtežim trenucima. Danas udruga broji preko 250 tisuća članova, a usluge posmrtne pomoći olakšavaju bližnji­ma preminulog najteže trenutke u slučaju smrti. Često su takvi trenutci stresni, emotivni te ljudi nisu sposobni obaviti čitavu organiza­ciju pogreba sami. Čitavu organizaciju, u skla­du s temeljnim pogrebnim standardom, oba­vljaju profesionalci iz Posmrtne pripomoći.

     Dostojanstven pogreb i financijski je skup i mnogim ljudima u današnjem sve dubljem siro­maštvu je i nedostižan. U prosjeku košta goto­vo 10 tisuća kuna, a ako nemate grobno mjes­to onda i dodatnih 40, 50 tisuća kuna. Da bi se takvi troškovi lakše prebrodili, ljudi se učlanjuju u Posmrtnu pripomoć, te prema svojim godina­ma uplaćuju mjesečnu članarinu. Tako osobe od 10 do 60 godina plaćaju mjesečno 39 kuna, a osobe iznad 65 godina plaćaju 128 kuna.. Osobe starije od 65 godina članarinu plaćaju pet godina, nakon čega je vrijednost pogreb­nog standarda u potpunosti isplaćena.

     Da bi se stekla prava na pogreb potrebno je da od dana upisa prođu dvije godine te osoba stječe pravo na pokrivanje 50 posto vrijednosti pogrebnog standarda koja je jednaka za sve članove, ako je prošlo 3 godine onda osobe stječu pravo na pokrivanje 75 posto vrijednosti pogrebnog standarda, a nakon 4 godine stječu pravo na cjelokupni iznos vrijednosti pogreb­nog standarda. Ako se smrtni slučaj za starije od 65 dogodi i prije uplaćene čitave sume, novac koji je uplaćen se koristi za pogreb, a razlika se nadoplaćuje kod organizacije pogre­ba. Iako malo izgleda neobično, najčešće pos­mrtnu pripomoć uplaćuju mlađi, oni iz skupine od 10 do 60 godina. Kako nam objašnjava rukovoditelj Posmrtne pripomoći Ivan Periša, često se događa da starije osobe upisuju mlađe, primjerice da bake upisuju unuke.

     Kada je riječ o pokopu, Periša nam govori kako se zapravo većina članova odlučuje za „standardni” pogreb na koji nitko ne bi imao prigovora. Periša naglašava kako je vrlo važ­no da se ne dogodi greška tijekom pogreba zbog čega čitavu organizaciju preuzima Pos­mrtna pripomoć. Posebno je važno kako je vrijednost pogrebnog standarda jednaka za sve članove u Republici Hrvatskoj.

     „Najviše zavrzlama ima kada su ljudi traže prosipanje pepela nakon kremiranja jer misle da je to dopušteno izvesti bilo gdje, ali je kod nas to regulirano zakonom kao i držanje urne kod kuće”, priča nam Periša .

     Za sve one koji bi ipak željeli prosuti pepeo, Periša kaže kako postoji posebna par­cela na nekim grobljima gdje je to moguće te da na njoj kasnije se postavi pločica s ime­nom pokojnika uz godinu rođenja i smrti.

     Unatoč tome što je velik broj SUH-ovaca učlanjen u Posmrtnu pripomoć, sam porast broja pitanja o načinima učlanjenja pokazuje kako su starije osobe sve više zainteresirane da za života riješe pitanje svog posljednjeg počivališta i time svojoj obitelji olakšaju troš­kove. (A.K.)