UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

EDUKAL 2016. - KONFERENCIJA O ALZHEIMEROVOJ BOLESTI

Samo prazno tijelo, školjka bez bisera

 

     U posljednje vrijeme često čujemo da se ozbiljno govori o Alzheimerovoj demenciji ili samo o Alzheimeru, ali i da se čuje i podosta viceva o „malom Švabi” koji nam po kući sakriva stvari. Vice­vima kao da želimo sakriti osobni strah od užasa koji nas vreba s porastom godina...

Demencija i Alzheimerova bolest

     Demencija je postupno pogoršanje različitih funkcija mozga kao što su sjeća­nje, razmišljanje, prepoznavanje, jezik te planiranje i gubitak svijest o sebi i drugi­ma. Alzheimerova bolest uzročnik je demencije u 70 do 80 posto slučajeva. Simptomi većine demencija su gubitak pamćenja, problemi s razmišljanjem i pla­niranjem, problemi s govorom (jezikom), nemogućnost prepoznavanja ljudi i stvari te promjena osobnosti.

Demencija = zarazna

     Alzheimerova demencija je skup simpto­ma najčešće spominjanih kao zaboravlji­vost, dezorijentiranost, strah, priviđenja, promjene raspoloženja, depresija, agresiv­nost... To nije isključivo bolest mozga, već je i neurodegenerativna bolest, sistemska bolest koja godinama potpuno razara obo­ljelu osobu. Česte su upale dišnih i urinar- nih putova, kao i sve druge bolesti, a moguća je i jaka bol koja pogoršava pona­šanje bolesnika. Pri tome je vrlo važno rano prepoznavanje bolesti zbog početka što ranijeg liječenja danas dostupnim lije­kovima. Primjenjuje se i fizikalna, okupacij­ska, art i muziko terapija i druge, jer boles­niku omogućuju da što duže funkcionira u obitelji. Naime, za sada u Hrvatskoj ne postoji dovoljno smještajnih kapaciteta u domovima za starije, a ni u bolnicama, pa većina bolesnika ostaje u obitelji.

Alzheimer - najveća zdravstvena kriza 21. stoljeća

     Mnogi u svijetu smatraju demenciju, posebno Alzheimerovu bolest, jednom od najvećih zdravstvenih kriza 21. stolje­ća. Podaci govore da se u svijetu svake tri sekunde pojavljuje novi slučaj demen­cije, a u Hrvatskoj svaka tri sata. Zbog toga je većina zemalja razvijenog svijeta usvojila Nacionalnu strategiju borbe pro­tiv Alzheimerove bolesti, a Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest izradila je nacrt      Nacionalne strategije borbe pro­tiv Alzheimerove bolesti koja čeka na usvajanje. U Hrvatskoj se procjenjuje da trenutačno ima oko 88 tisuća oboljelih od te bolesti i drugih demencija. Za sada nisu pronađeni lijekovi koji bi izliječili ili barem promijenili tijek bolesti, ali sve bolje upoznavanje same bolesti daje nadu da će se ipak nešto promijeniti na bolje i da će se kvalitetnije moći živjeti s njom.

     U Zagrebu je u Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan u Jankomiru 2015. godine otvo­rena prva dnevna bolnica za oboljele od Alzheimerove bolesti i drugih demencija, u domovima za starije počeli su se otva­rati odjeli specijalizirani za njegu i skrb takvih osoba, a u projektima domova, tak­vi odjeli postaju standardom. Ipak najveći broj bolesnika od demencija ostaje živjeti u vlastitom domu, a cjelokupnu brigu i skrb o njima vode uglavnom članovi obi­telji koji su vrlo često zatečeni samom pojavom bolesti i u početku se vrlo teško nose s tom spoznajom. Osim toga i obo­ljeli i članovi obitelji osjećaju se izolira­no.

Informiranjem i potporom do destigma- tizacije oboljelih

     Obiteljski skrbnici oboljele osobe moraju se pobrinuti za svoje fizičko, a posebice za psihičko zdravlje. Bolest se mora destigmatizirati. Treba stvoriti poti­cajno okruženje prijateljske zajednice, koje su sve raširenija pojava u svijetu, ali na sreću, i kod nas. U zajednici je važno izgraditi snažnu mrežu potpore osobama koje žive s demencijom, njiho­vim skrbnicima i obitelji.

     Njegovateljima je potrebna pomoć pri­je svega s nizom informacija o samoj bolesti, o pojavama koje će se događati u budućnosti, o tome kako će se razvijati bolest, kako reagirati na agresivna pona­šanja, lutanja, neizvjesna upravljanja vozilom i općenito sudjelovanje u prome­tu. Njegovatelji trebaju i emocionalnu pot­poru, jer je bolest dugotrajna pa trebaju sačuvati i vlastito zdravlje.

Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest osnovana je 5. svibnja 1999. godine. Bila je prvi pravi prijatelj i poma­gač obiteljima i oboljelima u nesnalaže­nju, ali i u razumijevanju problema. Res- pektabilna je članica mnogih međuna­rodnih udruženja, nezamjenjiva do danas u pomoći upravo bolesnicima i njihovim obiteljima, ali isto tako pone­kad i stručni pomagač i savjetnik medi­cinskim djelatnicima u sustavu, osobito primarne zdravstvene zaštite, ali i soci­jalne zaštite u razvoju organiziranih obli­ka izvaninstitucionalne, ali i institucio­nalne skrbi u domovima za starije. Sindikat umirovljenika Hrvatske je njezin kolektivni član.

     Udruga je dobro povezana sa svjet­skim i europskim udrugama, pa posred­stvom njih i sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom. Naša i svjetska iskustva pokazuju da je potrebna stalna, kontinui­rana specijalistička edukacija obiteljskih liječnika i formalnih njegovatelja, te šira obrazovanost obiteljskih skrbnika i jav­nosti o tome kako osobama s demenci­jom pomoći da što dulje ostanu samos­talni, unatoč umanjenjima njihovih spoz­najnih sposobnosti.

EdukAl 2016. - demencija i odnos društva

     Zato je 2015. godine organizirana Prva edukativna konferencija o Alzheimerovoj bolesti EdukAl 2015., a sudionici su zatražili da se održi i ove godine EdukAl 2016. još više usmjeren prema praksi i pitanjima demencije i društva.

     Ovogodišnja druga konferencija o Alz­heimerovoj bolesti održana je 10. i 11. studenog u Zagrebu. Sudionici konferen­cije bili su liječnici primarne zdravstvene zaštite i drugi zdravstveni radnici (teren­ske i patronažne sestre, fizioterapeuti, njegovateljice), psiholozi, zaposlenici u domovima za starije osobe (mnogo iz privatnih domova), volonteri, a mnogo­brojni su bili obiteljski skrbnici i članovi obitelji oboljelih.

Demencija = prijelazna

     U stručnom dijelu EdukAl 2016. saz­nalo se mnogo o podršci Gradskog ure­da za zdravstvo Grada Zagreba, o čemu je govorila prof. dr. sc. Mirna Šitum u sklopu predavanja Podrška gradskog ureda za zdravstvo Grada Zagreba jav­no zdravstvenim aktivnostima Hrvatske udruge za Alzheimerovu bolest, te Ure­da za socijalnu zaštitu i osobe s invali­ditetom Grada Zagreba, o čemu je govorila mr. Višnja Fortuna u sklopu izlaganja Grad Zagreb u stvaranju demenciji prijateljske zajednice. Grad Zagreb već 15 godina kontinuirano financijski pomaže udruzi da održava Savjetovalište za članove obitelji obo­ljelih, edukaciju obitelji, SOS telefon, projekt 10 ranih znakova Alzheimerove bolesti te pomaže Alzheimer caffeima da se destigmatizira bolest, a povodom svjetskog dana Alzheimerove bolesti održana je Šetnja za sjećanje.

Demencija = nasljedna

     „Grad Zagreb je prihvatio Globalnu povelju o demenciji kao osnovu za dalj­nje usavršavanje svojih zdravstvenih politika u sklopu smjernica europskog i svjetskog projekta Zdravi grad zbog raz­voja Zagreba kao prijateljske zajednice demenciji”, naglasila je Šitum.

     Višnja Fortuna naglasila je kako Grad Zagreb pruža niz individualiziranih, izva- ninstitucionalnih usluga oboljelima, pomoć u kući i dnevni boravak, dok se uz pomoć projekata gerontoloških centara provodi niz kreativnih i rekreativnih radionica. Osim toga, osobama s uznapredovalom bolešću omogućuje se smještaj na speci­jaliziranom odjelu u domu Medveščak, a u posljednjoj fazi bolesti na odjelu za poja­čanu njegu. Od ove godine osigurano je i savjetovanje za članove obitelji u domu Sveti Josip. O tijeku i liječenju govorili su liječnici, o problemima obitelji socijalni radnici i psiholozi, a sestre i njegovateljice o njezi oboljelih. Savjetnica pučke pravobraniteljice za pravne osobe Silvija Trgo- vec Greif govorila je o ljudskim pravima osoba starije dobi i dugotrajnoj institucio­nalnoj skrbi. Ipak, uvijek je najteže slušati osobne priče i doživljaje življenja uz obo­ljelu osobu. Neponovljive su priče, tragič­ne do boli, vapaji očajnika.

     „Moj tata je nas - mamu, brata i mene, a kasnije i unuke, neizmjerno volio, ali nekako smo nestali iz njegovog života. I znam da ne bi nikad pristao na to, znam da bi radije odabrao najgore muke nego da izgubi nas. Alzheimer ga je gasio, iz njegovog sjećanja brisao jednog po jed­nog kao svijeće na torti. I kako smo mi nestajali iz njegovog sjećanja, tako je i on nestajao pred našim očima. Malo po malo, sve dok nije ostalo samo prazno tijelo, samo školjka bez bisera. Moj tata je pre­minuo 11. lipnja 2013. godine. Njegova duša je preminula nekoliko godina prije toga”, ispričala je I.L. svoje svjedočan­stvo.

     Zaključak konferencije je kako svakako treba nastaviti s njenim redovnim održava­njem jer uvijek ima mnogo novosti, a svijet traži nova, bolja rješenja i spoznaje.

(Biserka Budigam)

 

 

PROMOCIJA PRIRUČNIKA O ALZHEIMEROVOJ BOLESTI

     Promocija prvog sveučilišnog pri­ručnika Alzheimerova bolest i druge demencije - rano otkrivanje i zaštita zdravlja održana je 13. prosinca u prostorijama Hrvatskog liječničkog zbora u Zagrebu. Promocija priruč­nika održana je u sklopu 200. jubi­larne gerontološke tribine na kojoj su sudjelovati brojni stručnjaci, liječ­nici itd.