UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Umjesto aktivne mirovine, nazad u socijalu

 

Vlada je unatoč predizbornim obećanjima odlučila kažnjavati umi­rovljenike koji rade i to dvostrukim oporezivanjem. Umjesto da iskoristi znanje i iskustvo starijih stručnjaka, Hrvatska će uvoziti radnike

 

    Kada se u javnosti početkom stu­denog pojavila informacija kako Vlada želi uvesti plaćanje zdrav­stvenog i mirovinskog doprinosa za hono­rarne, SUH je zaprimio mnogo upita umirovljenika vezano za novosti oko pla­ćanja dodatnih doprinosa. Javili su nam se umirovljenici koji već rade putem ugovora o djelu i zanimalo ih je kako će se izmjene Zakona o doprinosima odraziti na naknadu koju primaju za svoj rad, ali javile su nam se i osobe s različitim upitima vezanim za rad nakon mirovine.

     Jedan od umirovljenika koji nam se obratio rekao je kako ima malu mirovinu, nešto veću od 2.5000 kuna, zbog čega želi dodatno zara­diti, ne da bi si priuštio luksuze, već da bi imao dovoljno sredstava za osnovne životne troš­kove. Zanimalo ga je zašto se uvodi plaćanje zdravstvenog i mirovinskog doprinosa za umirovljenike koji rade putem ugovora o djelu i za koliko će mu se umanjiti iznos koji prima za svoj rad, jer zakonodavac sigurno nije predvidio da taj teret prebaci na poslodavce.

Kažnjavanje umirovljenika umjesto poticaja

     Predlagatelji zakona, odnosno „socijal­no osjetljiva” Vlada je uvođenje doprinosa objasnila riječima kako će se ukidanjem iznimaka od plaćanja doprinosa umirovlje­nicima spriječiti „porezna evazija i ukinuti neopravdana prednost umirovljenika na trž­ištu povremenog rada, u odnosu na druge radnike jer je u ovom trenutku rad umirovlje­nika konkurentniji u odnosu na druge sudio­nike na tržištu povremenog rada”.

     Ako sagledamo činjenicu kako su poti­canje poduzetništva umirovljenika i povra­tak što većeg broja mlađih umirovljenika na tržište rada dijelovi predizbornog pro­grama MOST-a i HDZ-a, doista nema logi­ke u uvođenju dvostrukog oporezivanja umirovljenika. Izbori su prošli, zaboravilo se na obećanja i Vlada je odlučila kazniti umirovljenike zašto što rade, svih 8.598 umirovljenika koja su se osudila odmaknu­ti od bijede i zaraditi dodatnu kunu tijekom 2015. Toliko umirovljenika će od 1. siječ­nja iduće godine, kao i umjetnici i novinari, plaćati 10 posto mirovinskog i 7 posto zdravstvenog doprinosa na svaki honorar. Istina, ukupna će cijena rada po ugovoru o djelu skočiti nešto manje od 6 posto, a po autorskom ugovoru čak za 14 posto!

     Ako broju umirovljenika honoraraca pridodamo i broj od 2.844 osobe koje iskorištavaju svoje zakonsko pravo i rade do pola radnog vremena, dolazimo do samo tri posto osoba starijih od 60 godina koje rade. Očito Vlada smatra kako je tri posto starijih osoba, odnosno 29.006 umi­rovljenika, koji rade posljednih par godina, strašna prijetnja koja će uzdrmati tržište rada, ako bi bili izuzeti od ponovnog pla­ćanja doprinosa.

Pola radnog vremena

     Iako u Europskoj uniji postoji trend rasta udjela starijih radnika od 2000. godine, Hrvatska nosi titulu zemlje koja ne voli svoje stare i gura ih u siromaštvo, a pogotovo jer ima najniže udjele rada starijih radnika. Nai­me, Hrvatska je tek 2014. godine izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju omogući­la rad do 20 sati tjedno bez obustave mirovi­ne za umirovljenike koji su ostvarili pravo na starosnu ili invalidsku mirovinu zbog profe­sionalne nesposobnosti za rad. Upravo je sama mogućnost rada do pola radnog vre­mena uvedena kako bi se potaknulo umirovljenike da se nakon ostvarenja miro­vine vrate na tržište rada. Ali, valja napome­nuti kako osobama koje su otišle u prijevre­menu mirovinu ili invalidsku zbog opće nesposobnosti nije dopušteno raditi bez da im se obustavi mirovina. Upravo zbog toga je SUH od Ustavnog suda tražio ocjenu ustavnosti i zakonitosti, što je 2015. godine odbijeno s vrlo nesuvislim obrazloženjem.

Iskustvo vs. uvoz radne snage

     I još nešto: druge zemlje Europske unije imaju drugačije uređene sustave rada u mirovini posebice zbog sve većeg broja umirovljenika koji iz različitih razlo­ga žele nastaviti s radom, bilo to stoga što su otišli ranije u mirovinu jer je tvrtka u kojoj su radili bila pred stečajem ili zato što su ostvarili prava na starosnu mirovi­nu, a još uvijek žele nastaviti s radom.

     Teza o konkurenciji mladima na tržištu rada, koju je Vlada RH plasirala, nije niš­ta više nego spin jer ako pogledamo strukturu radnika-umirovljenika prema podacima HZMO-a, jasno da se oni naj­češće nalaze na pozicijama čelnika orga­nizacija ili su zaposleni kao stručnjaci i znanstvenici pri različitim institucijama.

     Jedinstvena formula rada nakon mirovi­na na razini EU ne postoji, ali primjerice umirovljenici u Njemačkoj mogu raditi bez plaćanja dodatnih poreza ako mjesečno ne pređu 500 eura, dok se sada hrvatskim umirovljenicima želi uvesti duplo oporezi­vanje. Njemačke kompanije shvatile su vri­jednost iskusnih radnika pa tako umjesto da uvoze stručnjake različitih profila kojih nedostaje na tržištu rada, angažiraju umirovljenike za obučavanje mlađih kolega ili na pozicijama za koje mlađi radnici nemaju dovoljno iskustva i znanja. Ali, daleko je Hrvatska od Njemačke koja želi zadržati radnike, bilo stare ili mlade. (Ana Kuzmanić)