UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

DOPUNSKO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE

 

Umirovljenici, nagovorite i svoju djecu i unuke da budu osigurani kod HZZO-a, jer ćemo samo tako obraniti državni solidarni sustav dopunskog osiguranja!

 

Starima pristup zabranjen?

Piše: Ana Kuzmanić

     „Zbog sve češćih posjeta liječniku, a i broja lijekova koje u posljednje vrijeme moram uzimati, željela sam ugovoriti policu dopunskog zdravstvenog osiguranja. Iako su mi već prije na raz­nim mjestima poput banke i pošte nudili mogućnost ugovaranja, nisam imala potrebu za tim do sada, jer sam izračunala da za dva moja odlaska doktoru godišnje bolje platiti po deset kuna participaciju. I odjednom sam se neugodno iznenadila kada sam shvatila da je cijena za moje godine skočila drastično u odnosu na prošlu godinu kada sam imala 64 godine”, govori nam Sanja, odnedavna umirovljenica koja, kao i velik broj umirovljenika, želi osigurati nešto jeftinije zdravstvene usluge uz pomoć dopun­skog osiguranja. Umirovljenica Sanja je proučila sve osiguravateljske i ine tvrtke i shvatila kako nude različite pakete usluga po različitim cijenama, i to prema dobnim skupinama.

Zar se stvarno diskriminiraju stariji od 65 godina?

     Zašto baš odabrati dopunsko osiguranje kod nas? Na pet godišnjih uplata jedna godina gratis Gratis drugo liječničko miš­ljenje! Mjesečna premija za 70 kuna bez obzira na dob osigura- nika! - samo su neki od slogana osiguravateljskih tvrtki kod kojih možete kupiti policu dopunskog osiguranja, a gotovo da zvuče kao reklame s televizije s puno uskličnika, koje vam prodaju raz­norazne proizvode. Ipak, ovi oglasi su nešto „opasniji” jer, koliko god zvučalo nevjerojatno, kupujete si zdravlje, odnosno bolju zdravstvenu zaštitu.

     Iako smo vjerojatno svi nadživjeli iluzije o tome kako bi u soci­jalnoj i solidarnoj državi zdravstvena zaštita trebala biti jednako dostupna svima, i dalje branimo očekivanja kako bi upravo najugro­ženije skupine društva trebale najmanje izdvajati za npr. lijekove. Sjetimo se kako smo početkom 2015. godine slušali najavu o pos­kupljenju police dopunskog zdravstvenog osiguranja sa 70 na 89 kuna, a vladajući su nas uvjeravali kako 19 kuna i nije neki trošak jer „nema alternative” za spas zdravstvenog sektora.      Vlastodršci su ponovno kreirali politike iz vlastite perspektive, punih želudaca i džepova, zaboravljajući na činjenicu da većinu korisnika te police čine umirovljenici čije su mirovine mizerne i ispod granice ljudskog dostojanstva, ali koji ipak svaki mjesec vrijedno izdvajaju minimal­no 70 kuna kako bi si donekle olakšali troškove.

     S obzirom na to da danas gotovo svugdje možete ugovoriti dopunsko zdravstveno osiguranje, gotovo kao da kupujete kruh, provjerili smo za čitatelje Glasa umirovljenika što nude pojedine osiguravateljske tvrtke za policu dopunskog zdravstvenog osigu­ranja, za koliku cijenu te varira li ona u odnosu na životnu dob.

Zaštita života i zdravlja - ne i za stare!

     Unatoč tome što gotovo sve tvrtke imaju sličan paket usluga - poput pokrivanja troškova participacija u obaveznom zdravstve­nom osiguranju u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, za specijalističke preglede, dijagnostiku, laboratorijske pretrage, za fizikalnu terapiju, usluge dentalne medicine, bolničko liječenje, izdavanje lijekova na recept - cijena usluge varira ovisno o životnoj dobi, osim kod HZZO-a koji nudi svim osiguranicima od 18 godina nadalje jedin­stvenu cijenu od 70 kuna mjesečno. No, tu sličnosti prestaju. Iako je cjenovno ista kao polica HZZO-a, polica Generali osiguranja ne pruža mogućnost osiguranja za osobe stari­je od 65 godina iako „promiču jedna­kost u cijenama”. Iako se Merkur osi­guranje prsi kako „želi pružiti klijenti­ma sigurnost u svim područjima potre­be za zaštitom života i zdravlja”, nude osiguranje samo za osobe do 65 godi­na. Ostale, pak, osiguravajuće tvrtke slijede logiku - raste broj godina, raste i cijena police dopunskog osiguranja.

     Primjerice ako imate do 40 godina i želite uzeti policu dopun­skog osiguranja u Allianzu ćete mjesečno izdvojiti 45 kuna (za uključenu listu B lijekova 65 kuna), ako imate do 60 godina cije­na police će pak biti 65 kuna (za B listu 95 kuna), a ako ste stariji, onda ćete morati mjesečno izdvojiti čak 170 kuna (za B listu 250 kuna). Ali, to nije sve! Ako uzmete Allianz policu mož­ete paralelno skupljati MultiPlusCard bodove kao u Konzumu, Tisku i na svim Agrokorovim prodajnim mjestima.

UNIQUA osiguranje uz „klasične” usluge uključene u dopun­sko zdravstveno osiguranje nudi gratis drugo liječničko mišljenje u prvoj godini osiguranja, uključenu B listu lijekova te liječenje u inozemstvu uz odobrenje HZZO-a i to „samo” po cijeni od 122 kune mjesečno za osobe starije od 65 godina, a za one mlađe - za samo 65 kuna. Nešto jeftinije osiguranje za starije od 65 godina akcijska je ponuda Croatia osiguranja i to za 89 kuna mjesečno, a za mlađe od 65 godina tek 67 kuna. „Prednost” Cro- atia osiguranja jest što svoju policu možete kupiti i u Zagrebač­kog banci, Privrednoj banci, ali i Hrvatskoj pošti. No, kako je to većinska hrvatska tvrtka, te trenutno u promotivnoj kampanji, pitanje je koliko će dugo vrijediti ova ponuda.

Kao navlakuše s televizije

     Kratko analizirajuće police dopunskog zdravstvenog osigura­nja koje nude različite osiguravajuće tvrtke dolazimo do zaključ­ka kako one cjenovno najviše variraju za osobe starije od 65 godina, dok lista usluga i nije toliko različita. Razlikuju se samo „dodatne” pogodnosti koje podsjećaju na reklamne „navlakuše” s televizije. Iako pojedine društvene skupine imaju besplatno dopunsko osiguranje pri državnom HZZO-u (100-postotni invali­di, darivatelji organa, darivatelji krvi, redoviti učenici i studenti), ostaje činjenica kako su i dalje oni najugroženiji na udaru. „Soci­jalna” mjera, odnosno cenzus za oslobađanje plaćanja dopun­skog osiguranja, može se nazvati sramotnim, jer se cenzusi nisu mijenjali od 2004. godine te iznose za samca 1.939 kuna, a čla­na obitelji 1.516 kuna. To je valjda linija siromašna po receptu banko-osiguravatelja.

     Sama činjenica da je dopunsko zdravstveno osiguranje još jedna roba na tržištu, roba teško dostupna najugroženijima, govori nam kako država gubi socijalnu dimenziju te kako je čitav zdravstveni sustav na korak do privatizacije. Zato zaključimo glasno i jasno: umirovljenici, nagovorite i svoju djecu i unuke da budu osigurani kod HZZO-a, jer ćemo samo tako obraniti držav­ni solidarni sustav dopunskog osiguranja!