UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

REAGIRANJE SINDIKATA UMIROVLJENIKA HRVATSKE:

100 kuna svakom umirovljeniku? Može!

Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) pozdravlja što je na uporno inzistiranje umirovljeničkih udruga Vlada izradila Prijedlog izmjena Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, čime će se konačno ispraviti nepravda prema približno 1.200 umirovljenica koje su otišle u mirovinu kao osiguranice II. stupa, te ostvarile mirovine niže i do 1100 kuna od onih koje bi imale da su ostale samo u I. mirovinskom stupu. Osobito je dobro što će prilikom odlaska u mirovinu biti omogućen prijelaz u I. stup svim građanima koji su u trenutku „dobrovoljnog“ ulaska u II. stup 2002. godine imali između 40 i 50 godina, odnosno oko 95 tisuća zaposlenih.

Sindikat umirovljenika Hrvatske posebno pozdravlja što je time djelomično ispravljena diskriminacija žena u mirovini, barem u dijelu koji „proizvodi“ II. stup svojim rodno različitim anuitetima. SUH stoga izražava zadovoljstvo što je 1. ožujka ove godine Europski sud pravde zabranio različite anuitete za žene i muškarce, i to s početkom primjene od 1. 1. 2013. Do tada će se s takvom odlukom morati uskladiti i hrvatska legislativa, pa je šteta što to nije odmah učinjeno najnovijim izmjenama zakona.

Sindikat umirovljenika Hrvatske pozdravlja i što je konačno prihvaćen zahtjev SUH-a da dodaci na mirovine tzv. novih umirovljenika za oko 300. 000 korisnika budu sastavnim dijelom mirovina, čime će se ojačati socijalna i psihološka sigurnost tog dijela umirovljeničke populacije. Time će se omogućiti i redovito oporezivanje tog dijela mirovina, što je logična posljedica priznavanja dodatka.

Međutim, SUH s velikim razočarenjem uočava da je Vlada pokazala nedostatak socijalne odgovornosti odbijanjem da odmah odmrzne mirovine, iako joj je poznato da je udio bruto mirovina u bruto plaćama prema metodologiji EU - pao na samo 27.8 posto (a ne na 40%, kako to prikazuju službene hrvatske statistike). Nakon dvije godine odgode zakonskog usklađivanja mirovina mirovine su realno pale ispod granice rizika od siromaštva, gdje je potonulo oko 80 posto umirovljenika, što ne iznenađuje kad se zna da ih upravo toliko ima prosječnu mirovinu od 1.600 kuna! SUH stoga i dalje traži da se ukine Zakon o odgodi usklađivanja, te da se mirovine usklade i za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca ove godine.

Međutim, iako ne odustaje od tog zahtjeva, Sindikat umirovljenika Hrvatske prihvaća prijedlog da se svim umirovljenicima isplati jednokratna pomoć od 100 kuna (ili u dvije vrijednosne kategorije), prihvaćajući je kao akontaciju za usklađivanje u ovoj godini, a ne kao obeštećenje za neusklađivanje. Iako se spomenuta isplata već unaprijed politizira, SUH drži da sa sindikalnog gledišta treba podržati svaku pomoć osiromašenoj umirovljeničkoj populaciji.