UVODNA RIJEČ

Vitez na drvenom konjiću

Piše: Jasna A. Petrović

     Jesensko-zimska sjednica Sabora počela je aktualnim pri- jepodnevom, a pitanja premijeru Andreju Plenkoviću i mi­nistrima postavilo je 38 zastupnika iz oporbenih stranaka i stranaka vladajuće koalicije, a hrvatski akademik i vitez te pot­predsjednik Sabora Željko Reiner svoje pitanje je iskoristio da bi nabrojao sva postignuća Vlade. Povećan je kreditni rejting, pove­ćane su plaće, zabilježen je veliki gospodarski rast. I baš je lijepo kad je tako ugledan i pametan član HDZ-a stubokom vjeran svo­joj stranci i njezinoj Vladi.

     I onda se Reiner u čudu pita zašto netko građanima plasira teze da je sve u Hrvatskoj loše, a što je najgore ne može shvatiti kako ti isti građani ponekad u to povjeruju i ne vide da im je bolje!

     Pa je Reiner zamolio ministra gospodarstva Darka Horvata da mu na istoj sjednici objasni taj fenomen. Horvat mu je odgovorio da je točno kako postoji taj fenomen malodušja i da će se kroz ovu i sljedeću godinu Vlada boriti za bolji standard malog čovje­ka i izrazio nadu da će uspjeti još više podići minimalnu i prosječ­nu plaću. Reiner je bio samo djelomično zadovoljan odgovorom, jer da mu nije jasno zašto primjerice povećanje plaća od 11 posto nikoga ne dira i to je fenomen koji on ne može shvatiti. "Ne mogu shvatiti da ljudi koji su dobili 200, 500, 800 kuna veću plaću da im se naprosto čini da to nije važno", kazao je Reiner.

     Tako je zborio vitez na drvenom konjiću, koji stalno jaše na mjestu. Hopa, cupa, baš je život lijep. Tako je govorio akademik koji živi u svojoj ružičastoj bajci gdje nema gladnih i siromašnih, gdje nikome nije zima i svi imaju podno grijanje u kupaoni. Re- iner u svojem čuđenju nije primijetio da po dobi pripada u sve masovniju skupinu građana poodmakle dobi u kojoj sa svojim mjesečnim prihodima od kojih 25.000 kuna naprosto strši, jer uprihođuje u 30 dana njihovu godišnju mirovinu. I nije primijetio da su prosječni umirovljenici dobili polugodišnje povećanje mi­rovine od 60 kuna prosječno, od čega ne mogu kupiti ni drvenog konjića za jahanje na mjestu.

     Reiner ne zna da njegova generacija kopa po kontejnerima, a zimi se vozi u beskonačne krugove tramvajima, kako bi uštedili na grijanju. No, zato to zna aktualna predsjednica Kolinda, jer ona svoje mjesto u tramvajima prepušta razigranim staricama i star- čekima - za razliku od njemačkog ili finskog predsjednika te vrlo ekološki i socijalno osjetljivo ostatke hrane uvijek pomno spakira u odvojenu vrećicu da bi bila na dohvat siromasima namjernici­ma.

     Kolinda je bila najavljena da će doći prije koji tjedan na Ge- rontološki tulum u Zagrebu, no u zadnji tren je otkazala. Ima preča posla, nego promatrati umirovljenike čak i kad plešu i reci­tiraju. Zapravo, čuđenju nikad kraja, otkud im uopće za to snage. Uz sve fenomene koji bujaju u Hrvatskoj, sada imamo i fenomen malodušja po ministru Horvatu, a i definitivno zabetonirani feno­men političke elite koja ignorira i zanemaruje svoje stare.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

KAKO SPASITI STARIJE OD OTIMANJA IMOVINE

Preporuke za prevenciju zlouporabe!

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske od 2013. godine kontinuirano vodi kam­panju protiv ekonomske zlouporabe starijih osoba, pomogavši stotinama osoba u spašavanju njihovog jedinog doma od grabežljivih članova obitelji ili pak djelatni­ka u području prava, socijale i zdravstva.

     U okviru te kampanje tiskali smo letke, educirali 200 SUH-ovaca za pomoć stariji­ma, producirali 15-minutni film „Prevareni i poniženi”, te nastavili našu kampanju i u su­radnji s Hrvatskim pravnim centrom na jed­nogodišnjem projektu „Sigurnost u trećoj do­bi: Kako izbjeći rizike pri raspolaganju imovi­nom”, koji je realiziran i u suradnji s Grad­skim društvom Crvenog križa Zagreb, Cen­trom za socijalnu skrb Zagreb i    Udrugom Radio mreža. Nakon posjećenog okruglog stola, održanog 27. rujna u Zagrebu, dogo­vorene su i usvojene zajedničke preporuke, koje proizlaze iz iskustava na projektu, a služe za poboljšanje položaja umirovljenika i njihove zaštite od grabeža imovine.

     Zajedničke preporuke partnera i su­radnika po projektu „Sigurnost u trećoj dobi: Kako izbjeći rizike pri raspolaga­nju imovinom’

     Radi povećanja sigurnosti i osnaživanja osoba treće dobi širenjem informacija koje će im pomoći da u vlastitom najboljem inte­resu raspolažu svojom imovinom, te sprije­čiti da postanu žrtvama zlouporaba u tom smislu, osobito kada je riječ o ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, vje­rujući da treba osigurati dostojanstvo oso­ba treće dobi kroz sustavno širenje mreže podrške u zajednici s ciljem prevencije nji­hove institucionalizacije i unapređenja kva­litete života svakog čovjeka, smatrajući da pravo osoba treće životne dobi na dosto­janstvenu starost mora postati jedan od prioritetnih ciljeva svih državnih i javnih in­stitucija i drugih dionika koji u skladu sa svojim nadležnostima i odgovornostima donose odluke u odnosu na ovu posebno

osjetljivu skupinu građana i građanki, sma­trajući da sveobuhvatna podrška treba ukl­jučivati i cjelovito informiranje starijih osoba o njihovim pravima, mogućnostima ali i rizi­cima kojima mogu biti izloženi kako bi se prevenirale posljedice zaključivanja štetnih ili nepovoljnih pravnih poslova, na osnovi iskustava stečenih u provedbi ovog projek­ta, predlažemo sljedeće:

     Prevenirati zlouporabu starijih osoba kroz njihovo kontinuirano informiranje, pružanje odgovarajuće (psihosocijalne i pravne) podrške te sustavno jačanje preventivnog djelovanja i mreže podrš­ke u zajednici

   a)  Osobe treće dobi često sklapaju ugo­vore o doživotnom ili dosmrtnom uzdržava­nju bez prethodnog upoznavanja s pravnim posljedicama/učincima takvih ugovora pa nastaju problemi u slučaju neispunjavanja obveza davatelja uzdržavanja (npr. takvi ugovori ne sadrže pravne mehanizme zaš­tite osoba treće dobi u svojstvu primatelja uzdržavanja ili obveza uzdržavanja nije de­taljno opisana ili misle da se takav ugovor može jednostrano raskinuti, itd.).

     PREPORUKA: Potrebno dodatno i sus­tavno informirati građane treće dobi o mogućim posljedicama sklapanja ugovora - od strane institucionalnih i izvaninstitucionalnih dionika - putem tribina, predavanja, upućivanjem u centre za socijalnu skrb i udruge, kroz kampanje, informativne mate­rijale, medije i slično.

    b)  Osobe treće dobi često ne zatraže pravni savjet unaprijed, nego tek nakon što sklope ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju i nakon nekog vremena shvate da davatelj uzdržavanja ne ispunjava svoje obveze. U slučaju da davatelj uzdržavanja ne želi sporazumno raskinuti ugovor, jedini način da se on raskine jest pokretanje sud­skog postupka. Pri tome starije osobe u pravilu nemaju znanja same sebe zastupa­ti u sudskom postupku, a nisu niti u moguć­nosti platiti trošak odvjetničkog zastupanja.

     PREPORUKA: Potrebno proširiti opseg pružanja besplatne pravne pomoći za oso­be treće dobi u svrhu prevencije prije ras­polaganja imovinom (primarna pravna po­moć - pravne informacije i savjeti), ali i s ciljem njihovog odgovarajućeg pravnog zastupanja u sudskom sporu pokrenutom radi raskida ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju (sekundarna pravna pomoć). Da bi se to osiguralo trebalo bi u    Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći (NN 143/13) u čl. 13. st. 2. dodati postupak radi raskida ugovora o doživotnom i raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (ako ta­kav postupak pokreće primatelj uzdržava­nja) kao vrsta postupka u kojem se može odobriti sekundarna pravna pomoć.

    c) Starije osobe često se osjećaju ranjivo i nemoćno. Može se dogoditi i da su osjet­ljive i emocionalno nestabilne, pa im zna bi­ti teško zauzeti se za sebe i imaju velik os­jećaj krivnje, posebno unutar obiteljskih od­nosa. Dodatno, ako se radi o njihovoj djeci, znaju imati i velik osjećaj srama koji ih sprječava da potraže dodatnu pomoć i pod­ršku.

     PREPORUKA: Potrebno više psihosoci­jalne podrške radi olakšavanja psihički teš­kih stanja i osnaživanja starijih osoba.

Propisati žurnost postupanja sudova u postupcima radi raskida ugovora o do životnom ili dosmrtnom uzdržavanju

      Sudski postupci radi raskida ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju čes­to su dugotrajni, znaju trajati godinama i ci­jelo to vrijeme osobe treće dobi žive u neiz­vjesnosti, često i u neimaštini. Najčešće ne dožive njihov završetak.

     PREPORUKA: Zakonom propisati žur- nost tih postupaka (npr. unijeti u Zakon o parničnom postupku odredbu: „U postupku u parnicama za raskid ugovora o doživot­nom ili dosmrtnom uzdržavanju, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvi­jek obraćati osobitu pažnju na potrebu hit­nog rješavanja takvih sporova.”)

     Provesti istraživanja u području raspola­ganja imovinom osoba treće životne dobi, posebno u pogledu sklapanja ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, te kontinuirano prikupljati statističke podatke

     Nedovoljno je istraživanja zlouporabe oso­ba treće dobi prilikom raspolaganja imovi­nom. Ne postoji dovoljno podataka na osno­vi kojih bi se mogle donositi informirane od­luke prilikom kreiranja javnih politika. Mnoge institucije ne vode posebne statističke podat­ke o određenim pojavama i/ili postupcima ve­zanima uz zlouporabe, a posebno u odnosu na ugovore o doživotnom i dosmrtnom uz­državanju. Na primjer, prema našim sazna­njima, otežano je pretraživanje sudske prak­se u ovom području jer ne postoji takva podkategorija e-Predmeta u e-Spis sustavu.

     PREPORUKA: Kontinuirano provoditi is­traživanja i prikupljati posebne statističke po­datke u ovom području, naročito uvođenjem obveze kategoriziranja predmeta e-Spisa (raskid ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju) kako bi se naknadno lakše pre­traživala sudska praksa.

     Dodatno, Sindikat umirovljenika Hrvatske na osnovi iskustava stečenih kroz svoju dugogodiš­nju praksu, želi preporučiti i sljedeće:

1.Starije osobe znaju biti ciljano uvučene u mreže prijevara i zlouporabe, koje nerijetko zavr­še i s nasiljem. Ne postoje specijalizirane službe koje bi se bavile prevencijom i zaštitom starijih osoba u tom delikatnom području kriminaliteta, a posebno nema ciljane edukacije i stručnog ospo­sobljavanja relevantnih službenika.

     PREPORUKA: Neophodno je propisivanje obvezatnog registra davatelja i primatelja doži­votnog i dosmrtnog uzdržavanja, kako bi se prevenirala zlouporaba tih instituta, jer u izostanku evidencija i podataka, ostavlja se prostor nesme­tanom uključivanju i uzdržavatelja iz službi koji­ma bi to trebalo biti zapriječeno (npr. osobe koje pružaju skrb starijim osobama). Evidencija sklopljenih ugovora o doživotnom uzdržavanju vodila bi se u registru Centra za socijalnu skrb na čijem području živi primatelj uzdržavanja. Re­gistar sadrži podatak o strankama iz ugovora, o datumu sklapanja ugovora, te o imovini koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju.

2.Zbog toga što najveći broj zlouporaba insti­tuta uzdržavanja nastaje iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, postavlja se pitanje zašto omogućiti davatelju dosmrtnog uzdržavanja da za istu činidbu, a to je uzdržavanje primatelja uz­državanja, odmah otuđi imovinu uzdržavanog, a da praktično nije niti započeo s obvezom uzdrž­avanja.

     PREPORUKA: Preporučuje se ukidanje insti­tuta dosmrtnog uzdržavanja jer se razlikuje od ugovora o doživotnom uzdržavanju samo po tre­nutku prijenosa imovine, a uzimajući u obzir da je svrha oba ugovora uzdržavanje potrebite oso­be, a prijenos njegove imovine tek je posljedica uzdržavanja, nema nikakvog opravdanog razlo­ga da se ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju favorizira osoba davatelja uzdržavanja u odnosu na davatelja uzdržavanja iz ugovora o doživot­nom uzdržavanju.

3.Budući da je zakonsko područje uzdržava­nja podnormirano, predlaže se razmotriti i sljede­će preporuke:

     Prilikom ovjere ugovora o doživotnom uzdrža­vanju ovlaštena osoba bi bila dužna utvrditi pri­laže li ugovoru, kao njegov sastavni dio, suglas­nost za sklapanje ugovora od strane nadležnog centra za socijalnu skrb prema mjestu boravišta primatelja uzdržavanja. Ugovor bez suglasnosti centra za socijalnu skrb je ništavan i ne proizvo­di nikakve pravne učinke.

     Davatelj uzdržavanja ne može istovremeno imati tri ili više važećih ugovora o doživotnom uz­državanju, te je dužan prilikom sklapanja ugovo­ra dati pisanu izjavu o tome da je taj ugovor o uz­državanju jedini važeći sklopljeni ugovor o doži­votnom uzdržavanju.

     Ugovori o doživotnom uzdržavanju koje skla­paju pružatelj socijalnih, pravnih i zdravstvenih usluga (centri za socijalnu skrb, privatni domovi i udomitelji kao i njihovi zaposlenici i članovi njiho­vih obitelji, obrti za srb i sl.) ništavni su, te ne pro­izvode nikakve pravne učinke.

Prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uz­državanju davatelj uzdržavanja dužan je predati ovlaštenoj osobi (sudac ili javni bilježnik) potvrdu o nekažnjavanju za kazneno djelo protiv života i tijela, te kazneno djelo protiv imovine, ne stariju od 30 dana.