UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

REAGIRANJE SINDIKATA UMIROVLJENIKA HRVATSKE:

Predizborni sporazum Kukuriku koalicije – opasan za adnike i umirovljenike!

Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) izražava zabrinutost glede liste od 22 prioritetne mjere koje namjerava uvesti Kukuriku koalicija, kad i ako dođe na vlast, i to osobito u dijelu koji se odnosi na mirovinski i socijalni sustav. Uz najnoviji koalicijski predizborni sporazum, kojim je  navodno dogovoren samo zajednički izlazak na izbore, objavljen je i spisak prioritetnih mjera koje će Kukuriku koalicija poduzeti po dolasku na vlast.

 

Sindikat umirovljenika s nevjericom saznaje da su članice koalicije, i nakon najnovijih podataka o slomu postojećeg modela mirovinske štednje u drugom stupu u svim zemljama Srednje i Istočne Europe, ostale pri svojoj neshvatljivoj ideji – ne samo o postupnom povećavanju doprinosa za 2. stup – već to misle činiti na račun smanjivanja doprinosa za 1. stup! Takve hazarderske, tvrdoglave, neoliberalne poteze najavljuje koalicija koja deklarira socijaldemokratski program te u kojoj je i – Hrvatska stranka umirovljenika!

 

Podsjećamo da se model kapitalizirane mirovinske štednje Svjetske banke, koji je 90-tih godina nametnula ta međunarodna financijska institucija svim bivšim socijalističkim zemljama, pokazao neuspješnim. Prema podacima Europske komisije, kratkoročno gledano, riječ o rizičnijem načinu štednje za mirovinu, jer su samo 2008. privatni fondovi izgubili vrijednost za 20% i vrlo se sporo oporavljaju, jednako kao i hrvatski, koji su u potpunosti u rukama bankarskog sektora. HANFA/Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, k tome, neprekidno upozorava na previsoke troškove privatnog mirovinskog sustava – fondovi su od osnutka zaradili samo 5 milijardi kuna, a u isto vrijeme trošak sustava bio je 3,4 milijardi! 

 

Međutim, politička elita, neovisno bila na vlasti ili u oporbi, najpametnija je i sve zna najbolje, pa joj ne trebaju niti stvarni podaci o raspadu drugog stupa mirovinskog sustava u svim zemljama  koje su prihvatila model Svjetske banke – model obvezatne štednje, u kojemu doprinose plaćaju isključivo zaposleni, bez stvarne odgovornosti države za nadzor nad ulaganjima, s visokim menadžerskim troškovima, te s tragično niskim mirovinama iz drugog stupa. Zar Kukuriku stratezi ne znaju da je u šest od osam novih EU zemalja vlade izvršile dubinske, mahom privremene, rezove u mirovinskim sustavima. U Latviji je izdvajanje za drugi stup 2010. godine smanjeno na samo 2%, a Estonija je iste godina cijeli drugi stup vratila u prvi stup štednje. Češka upravo donosi zakon kojim će drugi stup postati dobrovoljan, te se očekuje da će obuhvat pasti na oko 30% zaposlenih, te će samo prvi stup ostati dominantan. Poljska je lani smanjila izdvajanje u drugi stup sa 7.3% na 2.3% i vode se rasprave o prijelazu na dobrovoljni model. Slovačka je uvela dobrovoljan drugi stup i mogućnost prijenosa ušteđevine i zarade u prvi stup. Mađarska je ukinula drugi stup i sve prenijela u prvi. Rumunjska izdvaja samo 2% (iako zakon propisuje više). Bugarska bilježi visoke gubitke u privatnim fondovima. U Litvi je dobrovoljan i pokriva oko 50-60% zaposlenih.

 

Malta, EU članica, te skorašnje zemlje kandidatkinje  poput Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, godinama odbijaju uvođenje takvog drugoga stupa smatrajući da njihove ekonomije za to nisu spremne, te da bi to štetilo umirovljenicima. Slovenija je svojedobno odbila model Svjetske banke, te uvela kapitaliziranu mirovinsku štednju sličnu modelu u Zapadnoeuropskim zemljama, gdje drugi stup predstavlja dodatni mirovinski plan koji se temelji i regulira kolektivnih ugovorima sindikata i poslodavaca, te svi oni sudjeluju i u nadzoru upravljanja njihovim mirovinskim štednjama.

 

Drugi stup mirovinske štednje ne treba ukinuti, ali se model Svjetske banke nametnut svim bivšim socijalističkim zemljama mora promijeniti. Zbog toga je većina tih zemalja uvela privremene mjere suspendiranja ili restrikcija, te pojačanu odgovornost i nadzor države, jer su se financijske institucije previše razigrale u korist vlastitog snaženja.

 

U svakom slučaju, sve članice Europske unije vrlo jasno i neupitno priznaju da je načelo solidarnosti između generacija, kao i načelo nacionalne razine solidarnosti, ključni element u pristupu reformama. Prvi mirovinski stup nitko ne dovodi u pitanje, a svako umanjivanje i rušenje tog zajedničkog okvira za dostojanstveno preživljavanje sadašnjih i budućih umirovljenika krajnje je rizično i neozbiljno.

 

S druge strane, Kukuriku političari nisu odgovorili da li će nakon tri godine odmrznuti ionako, čak i od Svjetske banke priznate za vrlo niske, mirovine hrvatskih umirovljenika; da li će omogućiti da se tzv. dodaci ugrade u osnovicu mirovine i postanu oporeziva kategorija; hoće li izdvojiti tzv. posebne i povlaštene mirovine iz mirovina stečenim radom, ili će i dalje, poput svih poletaraca, udariti po onome koji je najslabiji – radniku i umirovljeniku. Ali će siromašna staračka seoska domaćinstva potezom pera preseliti u socijalni (da li i mirovinski?) sustav.

 

Na taj se način sigurno neće otvoriti toliko potrebna nova radna mjesta, potaknuti gospodarski oporavak Hrvatske, a niti pridobiti hrvatske građane da im daju svoj glas povjerenja.