UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

PLATFORMA


Sindikata umirovljenika Hrvatske:
Načela, modeli i prava umirovljenika

Temeljem odluke Glavnog odbora Sindikata umirovljenika (SUH), Predsjedništvo GO donosi sljedećU platformu o načelima, modelima i pravima umirovljenika u Republici Hrvatskoj, kao osnovu za razgovore s parlamentarnim strankama uoči predstojećih izbora.

 

1.  Temelj mirovinskog sustava mora biti jedinstven javni i obvezatan prvi stup međugeneracijske solidarnosti, u formi obvezatnih doprinosa uplaćenih od strane poslodavaca i radnika;

2. Potrebno je izdvojiti sva posebna mirovinskih prava iz sustava/proračuna međugeneracijske solidarnosti;

3. a) Neophodan je djelotvorni nadzor te brzo sankcioniranje neplaćanja, uz kaznenu odgovornost za sve koji ne uplaćuju doprinose za mirovinskog osiguranja;

 


    b) Potrebno je razviti strategije i politike detekcije i sankcioniranja porezne avazije u privatnom sektoru - prijavom radnika na lažne minimalna plaće;

4. Tražimo utvrđivanje iznosa minimalne uplate doprinosa za punu satnicu na osnovi minimalne plaće; te ukidanje najviše osnovice za uplatu doprinosa;

5. Kao uvjet za starosno umirovljenje, uz dob i radni staža od 15 godina, treba uvesti i 40 godina mirovinskog staža osiguranja bez uvjeta dobi;

6. Potrebno je odmah provesti revalorizaciju prve aktualne vrijednosti mirovine /AVM/, na osnovi odluke Ustavnog suda od 12. svibnja 1998. godine, te uz eventualno obračunavanje novog duga umirovljenicima s te osnove;

7. Umanjenja za prijevremeno umirovljenje ukidaju se po stjecanju pune starosne dobi proporcionalno ostvarenom radnom stažu;

8. Hitno se deblokira usklađivanje mirovina; zaustavlja se pad realnih mirovina pravednijim usklađivanjem rasta mirovina s rastom plaća.

9. a) Tzv. "novi" umirovljenici izjednačuju se sa "starima", na način da se dodatak odmah ugradi u osnovicu mirovine (i oporezuje);

 


b) Uvodi se dodatak i za osiguranike koji su u trenutku uvođenja reforme imali između 40 i 50 godina, a opredijelili su se i za kapitaliziranu štednju u 2. stupu te izjednačuje s osnovicom;

10. Za tzv. radni staž - od 40 godina (odnosno sukcesivno za žene), uz stjecanje dobnog uvjeta, jamči se mirovina u visini od 65 posto zarađene prosječne plaće;

11. Smanjivanje rodno uvjetovanih razlika između mirovina žena i muškaraca, uvođenjem kompenzacijskih instrumenata za npr. u vidu dodatak ili pridodanog staža za obiteljsku skrb odnosno za odgoj i skrb djece;

12. Reformira se drugi mirovinski stup iz obvezatnog u dobrovoljni, uz mogućnost istupa i prijelaza u prvi stup (alternativa: privremeno suspendiranje drugog stupa);

13. Obveznici uplate u drugi mirovinski stup su, temeljem kolektivnog pregovaranja ili zakona, radnici i poslodavci;

14. U drugom i trećem stupu izjednačavaju načini izračuna za žene i muškarce, na bazi prosječne očekivane životne dobi;

15. Smanjuju se troškova upravljanja drugim stupom;

16. Uvode se predstavnika radnika i umirovljenika te poslodavaca (koji također postaju obveznici plaćanja) u nadzorna tijela fondova drugoga stupa;

17. Ne povećava se visina doprinosa u drugi stup do oporavka ekonomije i postizanja odnosa od najmanje 1 umirovljenika na 1.5 zaposlenih, a i tada ne na uštrb prvog stupa međugeneracijske solidarnosti;

18. Dobrovoljna mirovinska štednja u trećem mirovinskom stupu, ali po prijelazu na dobrovoljni – i u drugom stupu, stimulira se različitim olakšicama u korist poslodavaca i radnika, te se potiče njezino uređivanje kolektivnih ugovorima;

19. Uvode se tzv. socijalne „ mirovine“ iz javnog proračuna - za sve starije od 65 godina bez prihoda, te s propisanim imovinskim uvjetima;

20. Donji cenzus za različita mirovinska, socijalna i zdravstvena prava, te za oporezivanje mirovina utvrđuje se u visini od 60% medijana plaće, što predstavlja EU granicu za ulaz u zonu rizika od siromaštva;

21. U zdravstvenu reformu nužno je ugraditi socijalni model utemeljen na solidarnosti i financijskoj stabilnosti.zdravstvene zaštite, koji zagovara da zdravlje nije obična tržna roba, već javno dobro dostupno svima, neovisno o ekonomskom, socijalnom i inom statusu;

22. Jačanje uloge primarne zdravstvene zaštite, kojom se treba rješavati do 80% zdravstvenih potreba građana, u ambulantama, radom u obiteljima i u lokalnoj zajednici, provođenjem kućnog liječenja, kućni

 

posjeta, zdravstvene njege itd. – od osobite je važnosti;

23. Osigurati dostupnost svih potrebnih lijekova te definiranje osnovnog paketa zdravstvenih usluga. Reorganizirati korištenje kapaciteta više razine zdravstvene djelatnosti i prilagoditi njihov rad pacijentima.

24. Jačanje preventive zdravlja na radu i općenito je nužno, kako bi se smanjio neshvatljivo visok udjel umirovljenika invalida koji u ukupnom broju

 

umirovljenika od 1. 207. 192 čine 27 posto.

25. Osobito je hitno uvođenje posebnih programa za dostojanstveni kraj života (palijativna skrb, hospiciji) kao sastavnoga djela sustava zdravstvene zaštite, a ne kao briga udruga civilnog društva i volontera;

26. Zaustaviti uvođenje dodatnih nameta u osiguranju zdravstvene zaštite – naknada obveznog dopunskog osiguranja i sličnih tereta, kojima se potencira jaz između siromašnih i bogatih;

27. Bitno je povećanje kapaciteta domova za starije i nemoćne osobe, te dnevnih centara i drugih oblika pomoći potrebitima, u državnom, regionalnom, privatnom i mješovitom vlasništvu, te pod istim kriterijima, financijskim davanjima i olakšicama.

Zagreb, 26.5.2011.