UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

4. SPORTSKI SUSRETI POVJERENIŠTVA SUH-A ZAGREB

 

     Na 4. Sportske susrete Povjereništva SUH-Zagreb, koji su održani su 8. listo­pada ove godine u sportskoj dvorani OŠ Vjenceslava Novaka u Zagrebu, odazva­lo se čak 11 podružnica (Donja Dubrava, Granešinski Novaki, Gornja Dubrava, INA, Miroševac, Novi Zagreb, Oporovec, Peščenica, Podsljeme, Studentski grad i Susedgrad). Domaćin ovih igara je bila, već tradicionalno, Podružnica SUH-a Studentski grad, a natjecalo se u 7 disci­plina: viseća kuglana, bacanje loptica u koš, pikado, nošenje „jajeta“ u žlici, pu­canje lopti u gol, nabacivanje kolutova i potezanju konopa.

     Susretu je nazočila i predsjednica SUH-a Jasna Petrović, koja se kratko obratila natjecateljima, a igre je, nakon pozdravne riječi, zvukom trube otvorila predsjednica Povjereništva SUH-a Za­greb Biserka Budigam.

     Svi su natjecatelji dočekani čajem, ka­vom i pecivom, dok su njihovi predsjedni­ci ili voditelji prijavljivali ekipe. Točno u 10 sati započelo je postrojavanje ekipa koje su bile predvođene domaćicama - članicama Podružnice Studentski grad.

     Natjecanje je proteklo u ugodnoj at­mosferi. Neki su bili vješti u pikadu, neki u bacanju loptice u koš, a najzanimljivije je bilo u sedmoj disciplini - potezanju ko­nopa, u kojoj je ekipa Miroševca bila naj­bolja, ali nije niti čudo jer je u njoj bila sa­mo jedna žena i sedam muškaraca - prosjek kao u Saboru.

     Nakon prebrojavanja bodova progla­šeni su rezultati: treće mjesto su osvojili članovi podružnice Pešćenica, drugo mjesto Studentski grad, dok su prvo mjesto osvojili članovi podružnice Pod­sljeme, kojima je Biserka Budigam uruči­la medalje.      Predsjednicima ostalih ekipa je uručila zahvalnice za sudjelovanje na igrama.

     Nisu izostale zahvalnice ni za ravnate­lja škole Žarka Ćorića, kao niti za profe­sionalnog kuhara Antuna Grgića, glavnog i odgovornog za izvrstan gulaš koji se krčkao u Mjesnom odboru Studentski grad“ za vrijeme natjecanja.

     Nakon ručka moglo se izmjeriti oksi- metriju i spirometriju te krvni tlak, što su za prisutne obavljale doktorice Lovorka i Zora iz Crvenog križa, a dramska grupa KUD Dubrava mnoštvo je zabavila svojim šalama.

Na kraju se pronašla i jedna harmoni­ka koju je zasvirao vješti svirač iz ekipe Miroševca, uz kojeg su svi zapjevali. (Snježana Živčić)