UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

4. SPORTSKI SUSRETI POVJERENIŠTVA SUH-A ZAGREB

 

     Na 4. Sportske susrete Povjereništva SUH-Zagreb, koji su održani su 8. listo­pada ove godine u sportskoj dvorani OŠ Vjenceslava Novaka u Zagrebu, odazva­lo se čak 11 podružnica (Donja Dubrava, Granešinski Novaki, Gornja Dubrava, INA, Miroševac, Novi Zagreb, Oporovec, Peščenica, Podsljeme, Studentski grad i Susedgrad). Domaćin ovih igara je bila, već tradicionalno, Podružnica SUH-a Studentski grad, a natjecalo se u 7 disci­plina: viseća kuglana, bacanje loptica u koš, pikado, nošenje „jajeta“ u žlici, pu­canje lopti u gol, nabacivanje kolutova i potezanju konopa.

     Susretu je nazočila i predsjednica SUH-a Jasna Petrović, koja se kratko obratila natjecateljima, a igre je, nakon pozdravne riječi, zvukom trube otvorila predsjednica Povjereništva SUH-a Za­greb Biserka Budigam.

     Svi su natjecatelji dočekani čajem, ka­vom i pecivom, dok su njihovi predsjedni­ci ili voditelji prijavljivali ekipe. Točno u 10 sati započelo je postrojavanje ekipa koje su bile predvođene domaćicama - članicama Podružnice Studentski grad.

     Natjecanje je proteklo u ugodnoj at­mosferi. Neki su bili vješti u pikadu, neki u bacanju loptice u koš, a najzanimljivije je bilo u sedmoj disciplini - potezanju ko­nopa, u kojoj je ekipa Miroševca bila naj­bolja, ali nije niti čudo jer je u njoj bila sa­mo jedna žena i sedam muškaraca - prosjek kao u Saboru.

     Nakon prebrojavanja bodova progla­šeni su rezultati: treće mjesto su osvojili članovi podružnice Pešćenica, drugo mjesto Studentski grad, dok su prvo mjesto osvojili članovi podružnice Pod­sljeme, kojima je Biserka Budigam uruči­la medalje.      Predsjednicima ostalih ekipa je uručila zahvalnice za sudjelovanje na igrama.

     Nisu izostale zahvalnice ni za ravnate­lja škole Žarka Ćorića, kao niti za profe­sionalnog kuhara Antuna Grgića, glavnog i odgovornog za izvrstan gulaš koji se krčkao u Mjesnom odboru Studentski grad“ za vrijeme natjecanja.

     Nakon ručka moglo se izmjeriti oksi- metriju i spirometriju te krvni tlak, što su za prisutne obavljale doktorice Lovorka i Zora iz Crvenog križa, a dramska grupa KUD Dubrava mnoštvo je zabavila svojim šalama.

Na kraju se pronašla i jedna harmoni­ka koju je zasvirao vješti svirač iz ekipe Miroševca, uz kojeg su svi zapjevali. (Snježana Živčić)