UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Program rada SUH-a 40+ (2016.-2020.)

  1. Očuvati prvi mirovinski javni stup, temeljen na međugeneracijskoj solidarnosti, s elementima solidarnosti i redistributivnosti;
  2. Ograničiti rad na određeno i druge oblike nesigurnog rada jer vode raspadu mirovinskog sustava;
  3. Zamrznuti/ukinuti postojeći model drugog mirovinskog stu­pa, jer je štetan za javne financije, postojeće i buduće mi­rovine;
  4. Vratiti stopu od 20 posto za prvi mirovinski stup;
  5. Uvesti ravnomjerno plaćanje mirovinskih doprinosa od strane poslodavaca i zaposlenih;
  6. Uvesti novi model drugog mirovinskog stupa profesional­nih mirovina, s dobrovoljnom ili obveznom štednjom, uz obvezno uključivanje socijalnih partnera;
  7. Najnižu mjesečnu osnovicu za mirovinski doprinos izjed­načiti s visinom minimalne bruto plaće;
  8. Stupnjevati ili ukinuti najvišu mjesečnu osnovicu mirovin­skog doprinosa;
  9. Ojačati kaznenu odgovornost za neplaćanje doprinosa, te uvesti sustavne mjere;
  10. Državne mjere za borbu protiv siromaštva - realizacija zah­tjeva iz Peticije „Glasam protiv siromaštva starijih osoba”;
  11. Izvanredno povisiti tzv. nove mirovine koje su zakinute za još uvijek oko 19 posto zbog pogrešnog izračuna prve ak­tualne vrijednosti mirovine;
  12. Uvesti automatsko usklađivanje vrijednosti mirovina kad padnu ispod relativne vrijednosti od 40 posto (konvencija MOR-a br. 102), osobito zbog novih mirovina; ratificirati konvenciju br. 128 MOR-a (minimalni udjel 45 posto);
  13. Hitno uvesti novi model usklađivanja mirovina, za početak isključivanjem faktora švicarske formule (samo varijabilni model 100 posto - u korist boljeg indeksa - cijene ili plaće), a težiti stvaranju novog indeksa cijena samo za usklađiva­nje mirovine (hrana, komunalije, prijevoz itd.);
  14. Sve mirovine (opće, posebne, braniteljske) usklađivati po jednakom modelu;
  15. Uvesti minimalnu mirovinu, i to u visini 50 posto od mini­malne (neto, bruto) plaće;
  16. Uvesti državnu naknadu za starije osobe koje nisu ostva­rile pravo na mirovinu (tzv. socijalna mirovina);
  17. Kad se god povećava osobni odbitak za zaposlene, pro­porcionalno povećati i porezni odbitak za mirovine;
  18. Uvesti kompenzaoijske mjere za žene i muškarce za skrb o djeci, invalidima i starima;
  19. Ukinuti institut dosmrtnog uzdržavanja i bitno detaljnije propisati institut doživotnog uzdržavanja;
  20. Uvesti novi model obiteljske mirovine, npr. da se preživje­lom partneru na njegovu/njezinu mirovinu dodaje 30, 40 ili 50 posto mirovine preminulog partnera, ovisno o socijal­nim kriterijima;
  21. Ustanoviti Ured pravobranitelja za starije osobe;
  22. Uvesti obvezne savjete/vijeća za starije osobe pri Uredu Predsjednice, Vlade, te svih županija, općina i lokalnih sa­mouprava;
  23. Zadržati i razviti institut Nacionalnog vijeća za umirovljeni­ke i starije osobe;
  24. Imati predstavnike u upravnim vijećima HZMO-a i HZZO-a.
  25. Zadržati dostavu mirovina poštom za sve potrebite;
  26. Jamčiti obavijest o ovrhama/ustegama iz mirovine (banke);
  27. Promijeniti ovršni zakon zbog pojeftinjenja i pojednostav­ljenja ovršnog postupka;
  28. Onemogućiti ovrhu nad jedinom nekretninom;
  29. Onemogućiti ovršivanje iznad utvrđenog minimum za pre­življavanje (npr. iznad minimalne mirovine);
  30. Jamčiti obavijest o ovrhama/ustegama iz mirovine;
  31. Omogućiti svim kategorijama umirovljenika radni odnos te druge oblike rada;
  32. Do kraja ukinuti povlaštene mirovine, te sustav paramiro- vinskih dodataka na mirovine;
  33. Na individualnoj razini izvršiti razdjel mirovina na posebni i opći dio;
  34. Reformirati beneficirani staž;
  35. Ne uvoditi porez na nekretnine, jer bi doveo do pljačke i daljnjeg siromašenja starijih;
  36. Ukinuti dodatni zdravstveni doprinos od 1 i 3 posto;
  37. Protiv privatizacije zdravstvenog sustava i zdravstvenog osiguranja, te podjele zdravstvenih usluga na one za bo­gate i one za siromašne;
  38. Očuvati državni sustav zdravstvenog osiguranja (dopun­sko i dodatno osiguranje);
  39. Izraditi strategiju dugoročne skrbi (palijativna skrb);
  40. Uvesti javne programe za dostojanstveni kraj života (hospiciji);
  41. Održati i razviti sustav institucionalne skrb i smještaja (državni i županijski domovi) uz pristupačne cijene; te pro­vesti kategorizaciju i specijalizaciju;
  42. Subvencionirati i smještaj u privatnim domovima;
  43. Uvesti civilni nadzor nad smještanim kapacitetima;
  44. Razviti i subvencionirati sustav vaninstitucionalne skrbi i usluga;
  45. Očuvati javni prijevoz sa subvencijama za starije osobe i umirovljenike;
  46. Dalje dopišite sami...