UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Program rada SUH-a 40+ (2016.-2020.)

  1. Očuvati prvi mirovinski javni stup, temeljen na međugeneracijskoj solidarnosti, s elementima solidarnosti i redistributivnosti;
  2. Ograničiti rad na određeno i druge oblike nesigurnog rada jer vode raspadu mirovinskog sustava;
  3. Zamrznuti/ukinuti postojeći model drugog mirovinskog stu­pa, jer je štetan za javne financije, postojeće i buduće mi­rovine;
  4. Vratiti stopu od 20 posto za prvi mirovinski stup;
  5. Uvesti ravnomjerno plaćanje mirovinskih doprinosa od strane poslodavaca i zaposlenih;
  6. Uvesti novi model drugog mirovinskog stupa profesional­nih mirovina, s dobrovoljnom ili obveznom štednjom, uz obvezno uključivanje socijalnih partnera;
  7. Najnižu mjesečnu osnovicu za mirovinski doprinos izjed­načiti s visinom minimalne bruto plaće;
  8. Stupnjevati ili ukinuti najvišu mjesečnu osnovicu mirovin­skog doprinosa;
  9. Ojačati kaznenu odgovornost za neplaćanje doprinosa, te uvesti sustavne mjere;
  10. Državne mjere za borbu protiv siromaštva - realizacija zah­tjeva iz Peticije „Glasam protiv siromaštva starijih osoba”;
  11. Izvanredno povisiti tzv. nove mirovine koje su zakinute za još uvijek oko 19 posto zbog pogrešnog izračuna prve ak­tualne vrijednosti mirovine;
  12. Uvesti automatsko usklađivanje vrijednosti mirovina kad padnu ispod relativne vrijednosti od 40 posto (konvencija MOR-a br. 102), osobito zbog novih mirovina; ratificirati konvenciju br. 128 MOR-a (minimalni udjel 45 posto);
  13. Hitno uvesti novi model usklađivanja mirovina, za početak isključivanjem faktora švicarske formule (samo varijabilni model 100 posto - u korist boljeg indeksa - cijene ili plaće), a težiti stvaranju novog indeksa cijena samo za usklađiva­nje mirovine (hrana, komunalije, prijevoz itd.);
  14. Sve mirovine (opće, posebne, braniteljske) usklađivati po jednakom modelu;
  15. Uvesti minimalnu mirovinu, i to u visini 50 posto od mini­malne (neto, bruto) plaće;
  16. Uvesti državnu naknadu za starije osobe koje nisu ostva­rile pravo na mirovinu (tzv. socijalna mirovina);
  17. Kad se god povećava osobni odbitak za zaposlene, pro­porcionalno povećati i porezni odbitak za mirovine;
  18. Uvesti kompenzaoijske mjere za žene i muškarce za skrb o djeci, invalidima i starima;
  19. Ukinuti institut dosmrtnog uzdržavanja i bitno detaljnije propisati institut doživotnog uzdržavanja;
  20. Uvesti novi model obiteljske mirovine, npr. da se preživje­lom partneru na njegovu/njezinu mirovinu dodaje 30, 40 ili 50 posto mirovine preminulog partnera, ovisno o socijal­nim kriterijima;
  21. Ustanoviti Ured pravobranitelja za starije osobe;
  22. Uvesti obvezne savjete/vijeća za starije osobe pri Uredu Predsjednice, Vlade, te svih županija, općina i lokalnih sa­mouprava;
  23. Zadržati i razviti institut Nacionalnog vijeća za umirovljeni­ke i starije osobe;
  24. Imati predstavnike u upravnim vijećima HZMO-a i HZZO-a.
  25. Zadržati dostavu mirovina poštom za sve potrebite;
  26. Jamčiti obavijest o ovrhama/ustegama iz mirovine (banke);
  27. Promijeniti ovršni zakon zbog pojeftinjenja i pojednostav­ljenja ovršnog postupka;
  28. Onemogućiti ovrhu nad jedinom nekretninom;
  29. Onemogućiti ovršivanje iznad utvrđenog minimum za pre­življavanje (npr. iznad minimalne mirovine);
  30. Jamčiti obavijest o ovrhama/ustegama iz mirovine;
  31. Omogućiti svim kategorijama umirovljenika radni odnos te druge oblike rada;
  32. Do kraja ukinuti povlaštene mirovine, te sustav paramiro- vinskih dodataka na mirovine;
  33. Na individualnoj razini izvršiti razdjel mirovina na posebni i opći dio;
  34. Reformirati beneficirani staž;
  35. Ne uvoditi porez na nekretnine, jer bi doveo do pljačke i daljnjeg siromašenja starijih;
  36. Ukinuti dodatni zdravstveni doprinos od 1 i 3 posto;
  37. Protiv privatizacije zdravstvenog sustava i zdravstvenog osiguranja, te podjele zdravstvenih usluga na one za bo­gate i one za siromašne;
  38. Očuvati državni sustav zdravstvenog osiguranja (dopun­sko i dodatno osiguranje);
  39. Izraditi strategiju dugoročne skrbi (palijativna skrb);
  40. Uvesti javne programe za dostojanstveni kraj života (hospiciji);
  41. Održati i razviti sustav institucionalne skrb i smještaja (državni i županijski domovi) uz pristupačne cijene; te pro­vesti kategorizaciju i specijalizaciju;
  42. Subvencionirati i smještaj u privatnim domovima;
  43. Uvesti civilni nadzor nad smještanim kapacitetima;
  44. Razviti i subvencionirati sustav vaninstitucionalne skrbi i usluga;
  45. Očuvati javni prijevoz sa subvencijama za starije osobe i umirovljenike;
  46. Dalje dopišite sami...