UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

SLOVENIJA

6. Susreti Sindikata upokojencev Slovenije(SUS): Jači od granica!

U dvorani Marof u središtu Novog mesta 23. lipnja 2011. već rano ujutro počeli su stizati umirovljenici, članovi Sindikata umirovljenika Slovenije, da bi ih uoči početka sportskog dijela Susreta okupilo najmanje 200-tinjak.   Najviše ih je došlo iz Podravja, Ljubljane i Celja, a pehar za najbolju ekipu su ponovno osvojili Mariborčani, i inače na glasu po sportsko-rekreativnim aktivnostima.

Umirovljenice i umirovljenici su se ogledali u strijeljanju, šahu, boćanju, stolnom tenisu i pikadu. Oni, pak, koji nisu sudjelovali u natjecanju, uspeli su se po sunčanom vremenu na obližnju Tršku goru, poštujući staro planinarsko pravilo da se uspinju brzinom najsporijega.

Susrete su organizirali Jože Miklič, predsjednik odbora SUS-a za Dolenjsku regiju i Belu krajinu. Za dobro raspoloženje zaslužan je bio domaći glazbenik Mitja Bukovec, uz pomoć Alojza Ličena iz Ptuja. Stjepan Krajačić, predsjednik Sindikata umirovljenika Hrvatske, te Vladimir  Buršić, potpredsjednik, obranili su broje hrvatske delegacije, te zaplesali nakon proglašenja, ali je nagrada za najbolje plesače ipak otišla u – Maribor.

Uz predsjednika SUS-a Konrada Breznika, sudionike susreta je na početku ispred hrvatskih gostiju pozdravio Stjepan Krajačić, a tročlana delegacija SUH-a, u kojoj je bila i predsjednica Međunarodnog odbora Jasna Petrović, vodila je i službene razgovore s izaslanstvom SUS-a, dogovorivši brojne buduće aktivnosti i susrete, te skoro potpisivanje memoranduma o suradnji.

Franček Kavčić