UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

PROF.DR.SC. NINO ŽGANEC,

PREDSJEDNIK HRVATSKE MREŽE PROTIV SIROMAŠTVA (HMPS)

Borba protiv siromaštva je investicija, a ne potrošnja

 

     Iako je siromaštvo starijih osoba u Hr­vatskoj tabu tema, o njoj je otvoreno progovorio prof.dr.sc. Nino Žganec. Kao predstojnik Studijskog centra socijal­nog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu, predsjednik Hrvatske mreže protiv siro­maštva i član Izvršnog odbora Europske mreže protiv siromaštva, upozorio je na porast siromaštva starijih u Hrvatskoj, brojne nedostatke naše socijalne politike, pogrešnu predodžbu javnosti o starijima i izostanak strategije za borbu protiv ove najproširenije hrvatske „bolesti".

-Bliže nam se izbori. Kako ocjenjujete so­cijalnu politiku u programima političkih stranaka? Voli li Hrvatska svoje stare?

     Prateći predizbornu kampanju ne možemo se oteti dojmu kako se kod velike ve­ćine političkih stranaka područje socijalne politike koristi više kao ukras njihovim programima, nego je suština njihovih poli­tičkih ciljeva. Još tijekom prošle prediz- borne kampanje Hrvatska mreža protiv si­romaštva organizirala je skup pod nazi­vom „Socijalna politika u programima poli­tičkih stranaka". Odaziv političkih stranaka na skup je bio više nego skroman, a iznese­ni stavovi na skupu odražavali su više nera­zumijevanje sustava socijalne politike, ne­go ozbiljno promišljanje usmjereno k nužno potrebnim kvalitativnim promjenama kon­cepta i mjera u sferi hrvatske socijalne poli­tike.

      Nažalost, položaj starijih osoba u Hr­vatskoj, kao što je dobro poznato, izrazito je loš. Od njihove financijske ugroženosti do ukupnog stava prema starima kao tere­tu društva, sve ukazuje kako se ne može reći da Hrvatska voli svoje stare. Iako je različitim društvenim skupinama potrebno posvetiti primjerenu količinu pažnje ipak je prilično očito kako se značajno više go­vori o mladima nego o starima.

Mreža kao glas hrvatske bijede

-Predstavite nam Hrvatsku mrežu protiv siromaštva i na koje se načine bori pro­tiv ove najproširenije hrvatske „bolesti”? Što činite po pitanju siromaštva starijih?

     Hrvatska mreža protiv siromaštva (HMPS) je osnovana 2014. godine kao nacionalna mreža udruga i fizičkih osoba ko­je se bave pružanjem usluga i zagovara­njem siromašnih, ranjivih i socijalno isklju­čenih osoba te javnom politikom u podru­čju siromaštva. Cilj Mreže je utjecati na is­korjenjivanje siromaštva putem zagovaračkih aktivnosti i utjecanjem na javne po­litike, pokretanjem različitih inicijativa, uz kontinuiranu suradnju s Europskom mrež­om protiv siromaštva.

      Osnivači Mreže su različite organizaci­je civilnog društva koje se dugi niz godina bave siromaštvom i siromašnima. Iste go­dine kada je i osnovana, Hrvatska mreža protiv siromaštva je postala 31. članica Europske mreže protiv siromaštva.

Svaka treća starija osoba u Hrvatskoj je siromašna, a o tome se uglavnom šuti. Kako to komentirate?

     Podaci govore o tome da je stopa rizika od siromaštva u dobnoj skupini 65 godina i više 23,1 posto što je u odnosu na ostale dobne skupine najviše. Ako tome pridoda­mo podatke za dobnu skupinu od 55 do 64 godine sa stopom siromaštva od 18,7 pos­to, onda dolazimo do pokazatelja kako su starije osobe izuzetno ugrožene i da se mjere borbe protiv siromaštva trebaju u velikoj mjeri usmjeriti upravo prema ovim dobnim skupinama. Uzroci siromaštva sta­rijih osoba su različiti. Dobro su poznati problemi s kojima je suočen hrvatski miro­vinski sustav. Zbog različitih pogrešnih od­luka Hrvatska je došla u gotovo neizdrživ omjer između zaposlenih i umirovljenih građana koji se kreće blizu omjera 1:1.

     Izuzetno niske mirovine velikog broja umirovljenika rezultiraju siromaštvom ogromnih razmjera kojem se pokušava dos­kočiti tek parcijalnim mjerama u okviru lokal­nih socijalnih programa, socijalnom pomoći državnog sustava socijalne skrbi te dakako obiteljskom solidarnošću, koja je ipak sve manje prisutna. Hrvatskoj nedostaju ciljane mjere socijalne politike kojima bi se starijim osobama omogućio dostojanstven život i u tom području postoji velika potreba za pro­mjenom i dogradnjom modela.

Hitne mjere protiv bijede

-Uz siromaštvo se najčešće vezuje i zlostavljanje i ekonomska zlouporaba starijih osoba. Postoje li o tome statisti­ke? Što u vezi toga poduzimate?

     Provedena su brojna istraživanja u svijetu o fenomenu zlostavljanja i nasilja nad sta­rijom osobama. Pored ekonomskog (finan­cijskog) nasilja istražuju se i drugi oblici poput emocionalnog (psihičkog), tjelesnog i seksualnog nasilja. Studije u svijetu po­kazuju da između 2 do 10 posto starijih osoba doživi neki oblik zlostavljanja i za­nemarivanja. Zanimljiva istraživanja pro­vedena su u Danskoj, Švedskoj i Finskoj, a rezultati su pokazali da je između 1 do 8 posto starijih doživjelo zlostavljanje od strane bliskog rođaka. Također, pretpos­tavlja se da je u 90 posto slučaja nasilja nad starijima počinitelj bio član obitelji, dvije trećine počinitelja bili su odrasla dje­ca ili supružnik. Podaci iz ovih svjetskih is­traživanja uglavnom vrijede i za Hrvatsku koja nema preciznu evidenciju, ali su tren­dovi zasigurno vrlo slični. Zadnjih godina u Hrvatskoj se dosta govori o problemu i zloupotrebama tzv. ugovora o dosmrtnom

uzdržavanju. Tim problemom bave se ra­zličite organizacije civilnog društva, ali i javne službe, a Hrvatska mreža protiv siro­maštva tek će u svojim budućim aktivnos­tima obuhvatiti ovaj izuzetno značajan problem.

-SUH drži kako su hitne mjere za borbu protiv siromaštva uvođenje minimalne mirovine u visini 50 posto prosječne ne­to plaće, državne naknade za starije od 65 godina koji nisu ostvarili pravo na mi­rovinu, uvođenje obiteljske mirovine do­davanje 20 do 50 posto preminulog partnera/ice i pravedno usklađivanje mirovi­na na temelju posebnog potrošačkog in­deksa (bez dijamanata, automobila i krz­nenih kaputa). Što biste vi dodali?

     Osim što se slažem s prijedlozima SUH-a, dodao bih kako je u Hrvatskoj nu­žno izgraditi sustav servisa koji će starijim (ali i ostalim dobnim skupinama) omogući­ti korištenje usluga nužnih za kvalitetan ži­vot. To su, primjerice, za starije osobe dostupni i priuštivi smještajni kapaciteti u domovima za stare, poludnevni i dnevni boravci, pomoć i njega u kući, dostava obroka u kuću, savjetovališta za stare, programi međugeneracijske solidarnosti i drugi. Također, potrebno je poraditi na promjeni javnog mnijenja prema starim osobama kao resursu društva, a ne kao te­retu društva i državnog proračuna.

Mirovine niti za preživljavanje

-Vjerujemo da vam je poznato da je udjel starijih osoba u broju samoubojstava u Hrvatskoj gotovo dvostruko veći od nji­hova udjela u stanovništvu. Koliko je si­romaštvo razlogom takvom stanju?

     Problem samoubojstva proizlazi iz psi­holoških problema s kojima se starija oso­ba suočava pri kraju svojeg životnog vije­ka kada se obično svode računi i rezimira­ju životni uspjesi i neuspjesi. Kao i svako drugo životno razdoblje, i ovo je povezano s brojnim izazovima.

     Međutim, dok u ostalim životnim razdo­bljima čovjek uglavnom ima socijalnu mre­žu i socijalnu podršku, u starijoj životnoj dobi ona se često gubi, što bitno otežava savladavanje tih izazova. Utoliko je važnije izgraditi sustav službi podrške (spomenuo sam savjetovališta kao primjer) te na svaki mogući način nastojati da se socijalna mre­ža u zajednici u kojoj starije osobe žive sa­čuva i da ona bude aktivni čimbenik očuva­nja mentalnog zdravlja starijih građana.

-Hrvatska je na vrhu EU ljestvice po siro­maštvu starijih od 65 godina. Ispred nas su samo Bugarska i Letonija, a done­davno je bio Cipar, a blizu i Rumunjska, ali Hrvatska ih je 'prešla’. Koji su glavni razlozi porasta siromaštva starijih?

     Kao što sam spomenuo, među ključnim razlozima su pogreške u vođenju socijalne politike preranog umirovljenja velikog bro­ja građana, što je stvorilo ogroman pritisak na sustav mirovinskog osiguranja. Dobro poznati problemi u nacionalnoj ekonomiji pridonose tome da se materijalni položaj starijih osoba ne može kompenzirati kroz socijalne naknade, već su one toliko niske da jedva omogućavaju preživljavanje.

Krivci za svoje siromaštvo?

-Hrvatska ima samo strategiju protiv si­romaštva starijih ograničenu na podru­čje socijalne skrbi, a doživljava se kao isključivo područje odgovornosti Minis­tarstva socijalne skrbi. Prihvaćate li takvu tezu?

     Činjenica je da se u javnosti stvorila slika o tome kako je siromaštvo i borba protiv siromaštva stvar kojim se treba ba­viti sustav socijalne skrbi. Također, neri­jetko se siromašne osobe prikazuju kao krivci za vlastiti položaj, kao oni koji oti­maju od drugih ili kao oni koji zapravo zloupotrebljavaju javna dobra, a da pri tome jako dobro žive i ne žele svoj polo­žaj poboljšati vlastitim radom. Takve po­ruke izricane od strane najviših državnih dužnosnika su veoma štetne i opasne. Štetne zbog toga što se stvara javno mnijenje koje u trenutku donošenja odlu­ka o društvenoj redistribuciji (koncipira­nju državnog i lokalnih proračuna) utječe na donositelje političkih odluka pa se teš­ko oteti dojmu da onima koji su „lijeni i ži­ve na teret drugih” treba dati tek mrvice da prežive. Opasne su stoga što se time nepotrebno konfrontiraju društvene sku­pine, a što dovodi do osuđivanja pa i do nasilja nad siromašnima.

-Koje mjere biste Vi predložili budućoj vladi za smanjenje siromaštva starijih osoba?

     Prije svega predlažemo da se socijalna politika stavi u fokus rada buduće vlade. Pri tome smatramo da je socijalnu politiku po­trebno voditi na temelju podataka i suvre­menih znanstvenih spoznaja, rezultata po­stojećih i budućih istraživanja kao proaktivni, a ne reaktivni društveni sustav. U Hrvat­skoj socijalnoj politici se i suviše postupa na osnovi velikog srca i dobrih namjera, a puno premalo na temelju znanja i podataka.

     Siromaštvo je ozbiljan društveni pro­blem koji se neće riješiti sam po sebi niti će ekonomski rast sam po sebi dovesti do nje­govog nestanka. Kad bi to bilo tako onda u visoko razvijenim zemljama problem siro­maštva ne bi postojao, a kao što vidimo na razini EU kao najrazvijenijeg dijela svijeta on predstavlja itekako ozbiljan problem.

     U Hrvatskoj treba uložiti puno više sredstava, znanja, vremena, ljudi i energi­je u implementaciju brojnih mjera koje su dobro zacrtane u Strategiji borbe protiv si­romaštva, ali nedostaje volja i znanje da se one provedu. Stav Hrvatske mreže pro­tiv siromaštva jest da sredstva namijenje­na socijalnim programima predstavljaju in­vesticiju u društvo, a nikako ne potrošnju.

-U kojoj mjeri držite značajnima an­gažman umirovljeničkih udruga u bor­bi protiv siromaštva i socijalne isključenosti?

     Umirovljeničke udruge imaju važnu ulogu u tome budući da njihovo članstvo ima spe­cifičnu ekspertizu i neposredan uvid u stva­ran život starijih osoba. Budući da je gotovo jedna petina hrvatskog stanovništva starije životne dobi jasno je da se radi o potencijal­no veoma utjecajnoj društvenoj skupini koja kroz dobro organizirano članstvo može ost­variti značajne društvene promjene. Taj po­tencijal treba iskoristiti i bolje i pitanje polo­žaja starijih osoba u društvu istaknuti kao jedno od najvažnijih društvenih pitanja.

(Maja Šubarić Mahmuljin)

 

 

PETICIJA SUH-a

-U Hrvatskoj se dogodio prese­dan. Aktivisti SUH-a su prikupili 26.000 potpisa građana za Peticiju Glasam protiv siromaštva starijih osoba, koja je održana početkom godine. Prvi puta je u Hrvatskoj vođena peticija protiv siromaštva. Uz potpise, stiglo nam je na tisuće bolnih ispovijesti. Privremena Vla­da je pokušala izbjeći uručenje potpisa, no vjerujemo da smo ipak utjecali na osvješćivanje javnosti o razmjerima siromaštva. Hoće li sljedeći korak biti izlazak siroma­ha na ulice?

Zajednički glas osoba s iskustvom siromaštva može pridonijeti raskrin­kavanju širih društvenih uzroka ove pojave i voditi prema tome da se do­nesu odluke kojima će se siro­maštvo početi barem smanjivati uko­liko ne i potpuno iskorijeniti. Hrvat­ska mreža protiv siromaštva želi biti neka vrsta „lobija” siromašnih i u tom smislu će podržati svaku inicija­tivu koja vodi prema tome da se pro­tiv siromaštva borimo na široj društvenoj razini, a ne da samo ublažavamo individualne poteškoće osoba s iskustvom siromaštva jer to predstavlja svojevrsno gašenje va­tre na izoliranom mjestu u okružju u kojem plamte veliki požari.