UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

PROF.DR.SC. NINO ŽGANEC,

PREDSJEDNIK HRVATSKE MREŽE PROTIV SIROMAŠTVA (HMPS)

Borba protiv siromaštva je investicija, a ne potrošnja

 

     Iako je siromaštvo starijih osoba u Hr­vatskoj tabu tema, o njoj je otvoreno progovorio prof.dr.sc. Nino Žganec. Kao predstojnik Studijskog centra socijal­nog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu, predsjednik Hrvatske mreže protiv siro­maštva i član Izvršnog odbora Europske mreže protiv siromaštva, upozorio je na porast siromaštva starijih u Hrvatskoj, brojne nedostatke naše socijalne politike, pogrešnu predodžbu javnosti o starijima i izostanak strategije za borbu protiv ove najproširenije hrvatske „bolesti".

-Bliže nam se izbori. Kako ocjenjujete so­cijalnu politiku u programima političkih stranaka? Voli li Hrvatska svoje stare?

     Prateći predizbornu kampanju ne možemo se oteti dojmu kako se kod velike ve­ćine političkih stranaka područje socijalne politike koristi više kao ukras njihovim programima, nego je suština njihovih poli­tičkih ciljeva. Još tijekom prošle prediz- borne kampanje Hrvatska mreža protiv si­romaštva organizirala je skup pod nazi­vom „Socijalna politika u programima poli­tičkih stranaka". Odaziv političkih stranaka na skup je bio više nego skroman, a iznese­ni stavovi na skupu odražavali su više nera­zumijevanje sustava socijalne politike, ne­go ozbiljno promišljanje usmjereno k nužno potrebnim kvalitativnim promjenama kon­cepta i mjera u sferi hrvatske socijalne poli­tike.

      Nažalost, položaj starijih osoba u Hr­vatskoj, kao što je dobro poznato, izrazito je loš. Od njihove financijske ugroženosti do ukupnog stava prema starima kao tere­tu društva, sve ukazuje kako se ne može reći da Hrvatska voli svoje stare. Iako je različitim društvenim skupinama potrebno posvetiti primjerenu količinu pažnje ipak je prilično očito kako se značajno više go­vori o mladima nego o starima.

Mreža kao glas hrvatske bijede

-Predstavite nam Hrvatsku mrežu protiv siromaštva i na koje se načine bori pro­tiv ove najproširenije hrvatske „bolesti”? Što činite po pitanju siromaštva starijih?

     Hrvatska mreža protiv siromaštva (HMPS) je osnovana 2014. godine kao nacionalna mreža udruga i fizičkih osoba ko­je se bave pružanjem usluga i zagovara­njem siromašnih, ranjivih i socijalno isklju­čenih osoba te javnom politikom u podru­čju siromaštva. Cilj Mreže je utjecati na is­korjenjivanje siromaštva putem zagovaračkih aktivnosti i utjecanjem na javne po­litike, pokretanjem različitih inicijativa, uz kontinuiranu suradnju s Europskom mrež­om protiv siromaštva.

      Osnivači Mreže su različite organizaci­je civilnog društva koje se dugi niz godina bave siromaštvom i siromašnima. Iste go­dine kada je i osnovana, Hrvatska mreža protiv siromaštva je postala 31. članica Europske mreže protiv siromaštva.

Svaka treća starija osoba u Hrvatskoj je siromašna, a o tome se uglavnom šuti. Kako to komentirate?

     Podaci govore o tome da je stopa rizika od siromaštva u dobnoj skupini 65 godina i više 23,1 posto što je u odnosu na ostale dobne skupine najviše. Ako tome pridoda­mo podatke za dobnu skupinu od 55 do 64 godine sa stopom siromaštva od 18,7 pos­to, onda dolazimo do pokazatelja kako su starije osobe izuzetno ugrožene i da se mjere borbe protiv siromaštva trebaju u velikoj mjeri usmjeriti upravo prema ovim dobnim skupinama. Uzroci siromaštva sta­rijih osoba su različiti. Dobro su poznati problemi s kojima je suočen hrvatski miro­vinski sustav. Zbog različitih pogrešnih od­luka Hrvatska je došla u gotovo neizdrživ omjer između zaposlenih i umirovljenih građana koji se kreće blizu omjera 1:1.

     Izuzetno niske mirovine velikog broja umirovljenika rezultiraju siromaštvom ogromnih razmjera kojem se pokušava dos­kočiti tek parcijalnim mjerama u okviru lokal­nih socijalnih programa, socijalnom pomoći državnog sustava socijalne skrbi te dakako obiteljskom solidarnošću, koja je ipak sve manje prisutna. Hrvatskoj nedostaju ciljane mjere socijalne politike kojima bi se starijim osobama omogućio dostojanstven život i u tom području postoji velika potreba za pro­mjenom i dogradnjom modela.

Hitne mjere protiv bijede

-Uz siromaštvo se najčešće vezuje i zlostavljanje i ekonomska zlouporaba starijih osoba. Postoje li o tome statisti­ke? Što u vezi toga poduzimate?

     Provedena su brojna istraživanja u svijetu o fenomenu zlostavljanja i nasilja nad sta­rijom osobama. Pored ekonomskog (finan­cijskog) nasilja istražuju se i drugi oblici poput emocionalnog (psihičkog), tjelesnog i seksualnog nasilja. Studije u svijetu po­kazuju da između 2 do 10 posto starijih osoba doživi neki oblik zlostavljanja i za­nemarivanja. Zanimljiva istraživanja pro­vedena su u Danskoj, Švedskoj i Finskoj, a rezultati su pokazali da je između 1 do 8 posto starijih doživjelo zlostavljanje od strane bliskog rođaka. Također, pretpos­tavlja se da je u 90 posto slučaja nasilja nad starijima počinitelj bio član obitelji, dvije trećine počinitelja bili su odrasla dje­ca ili supružnik. Podaci iz ovih svjetskih is­traživanja uglavnom vrijede i za Hrvatsku koja nema preciznu evidenciju, ali su tren­dovi zasigurno vrlo slični. Zadnjih godina u Hrvatskoj se dosta govori o problemu i zloupotrebama tzv. ugovora o dosmrtnom

uzdržavanju. Tim problemom bave se ra­zličite organizacije civilnog društva, ali i javne službe, a Hrvatska mreža protiv siro­maštva tek će u svojim budućim aktivnos­tima obuhvatiti ovaj izuzetno značajan problem.

-SUH drži kako su hitne mjere za borbu protiv siromaštva uvođenje minimalne mirovine u visini 50 posto prosječne ne­to plaće, državne naknade za starije od 65 godina koji nisu ostvarili pravo na mi­rovinu, uvođenje obiteljske mirovine do­davanje 20 do 50 posto preminulog partnera/ice i pravedno usklađivanje mirovi­na na temelju posebnog potrošačkog in­deksa (bez dijamanata, automobila i krz­nenih kaputa). Što biste vi dodali?

     Osim što se slažem s prijedlozima SUH-a, dodao bih kako je u Hrvatskoj nu­žno izgraditi sustav servisa koji će starijim (ali i ostalim dobnim skupinama) omogući­ti korištenje usluga nužnih za kvalitetan ži­vot. To su, primjerice, za starije osobe dostupni i priuštivi smještajni kapaciteti u domovima za stare, poludnevni i dnevni boravci, pomoć i njega u kući, dostava obroka u kuću, savjetovališta za stare, programi međugeneracijske solidarnosti i drugi. Također, potrebno je poraditi na promjeni javnog mnijenja prema starim osobama kao resursu društva, a ne kao te­retu društva i državnog proračuna.

Mirovine niti za preživljavanje

-Vjerujemo da vam je poznato da je udjel starijih osoba u broju samoubojstava u Hrvatskoj gotovo dvostruko veći od nji­hova udjela u stanovništvu. Koliko je si­romaštvo razlogom takvom stanju?

     Problem samoubojstva proizlazi iz psi­holoških problema s kojima se starija oso­ba suočava pri kraju svojeg životnog vije­ka kada se obično svode računi i rezimira­ju životni uspjesi i neuspjesi. Kao i svako drugo životno razdoblje, i ovo je povezano s brojnim izazovima.

     Međutim, dok u ostalim životnim razdo­bljima čovjek uglavnom ima socijalnu mre­žu i socijalnu podršku, u starijoj životnoj dobi ona se često gubi, što bitno otežava savladavanje tih izazova. Utoliko je važnije izgraditi sustav službi podrške (spomenuo sam savjetovališta kao primjer) te na svaki mogući način nastojati da se socijalna mre­ža u zajednici u kojoj starije osobe žive sa­čuva i da ona bude aktivni čimbenik očuva­nja mentalnog zdravlja starijih građana.

-Hrvatska je na vrhu EU ljestvice po siro­maštvu starijih od 65 godina. Ispred nas su samo Bugarska i Letonija, a done­davno je bio Cipar, a blizu i Rumunjska, ali Hrvatska ih je 'prešla’. Koji su glavni razlozi porasta siromaštva starijih?

     Kao što sam spomenuo, među ključnim razlozima su pogreške u vođenju socijalne politike preranog umirovljenja velikog bro­ja građana, što je stvorilo ogroman pritisak na sustav mirovinskog osiguranja. Dobro poznati problemi u nacionalnoj ekonomiji pridonose tome da se materijalni položaj starijih osoba ne može kompenzirati kroz socijalne naknade, već su one toliko niske da jedva omogućavaju preživljavanje.

Krivci za svoje siromaštvo?

-Hrvatska ima samo strategiju protiv si­romaštva starijih ograničenu na podru­čje socijalne skrbi, a doživljava se kao isključivo područje odgovornosti Minis­tarstva socijalne skrbi. Prihvaćate li takvu tezu?

     Činjenica je da se u javnosti stvorila slika o tome kako je siromaštvo i borba protiv siromaštva stvar kojim se treba ba­viti sustav socijalne skrbi. Također, neri­jetko se siromašne osobe prikazuju kao krivci za vlastiti položaj, kao oni koji oti­maju od drugih ili kao oni koji zapravo zloupotrebljavaju javna dobra, a da pri tome jako dobro žive i ne žele svoj polo­žaj poboljšati vlastitim radom. Takve po­ruke izricane od strane najviših državnih dužnosnika su veoma štetne i opasne. Štetne zbog toga što se stvara javno mnijenje koje u trenutku donošenja odlu­ka o društvenoj redistribuciji (koncipira­nju državnog i lokalnih proračuna) utječe na donositelje političkih odluka pa se teš­ko oteti dojmu da onima koji su „lijeni i ži­ve na teret drugih” treba dati tek mrvice da prežive. Opasne su stoga što se time nepotrebno konfrontiraju društvene sku­pine, a što dovodi do osuđivanja pa i do nasilja nad siromašnima.

-Koje mjere biste Vi predložili budućoj vladi za smanjenje siromaštva starijih osoba?

     Prije svega predlažemo da se socijalna politika stavi u fokus rada buduće vlade. Pri tome smatramo da je socijalnu politiku po­trebno voditi na temelju podataka i suvre­menih znanstvenih spoznaja, rezultata po­stojećih i budućih istraživanja kao proaktivni, a ne reaktivni društveni sustav. U Hrvat­skoj socijalnoj politici se i suviše postupa na osnovi velikog srca i dobrih namjera, a puno premalo na temelju znanja i podataka.

     Siromaštvo je ozbiljan društveni pro­blem koji se neće riješiti sam po sebi niti će ekonomski rast sam po sebi dovesti do nje­govog nestanka. Kad bi to bilo tako onda u visoko razvijenim zemljama problem siro­maštva ne bi postojao, a kao što vidimo na razini EU kao najrazvijenijeg dijela svijeta on predstavlja itekako ozbiljan problem.

     U Hrvatskoj treba uložiti puno više sredstava, znanja, vremena, ljudi i energi­je u implementaciju brojnih mjera koje su dobro zacrtane u Strategiji borbe protiv si­romaštva, ali nedostaje volja i znanje da se one provedu. Stav Hrvatske mreže pro­tiv siromaštva jest da sredstva namijenje­na socijalnim programima predstavljaju in­vesticiju u društvo, a nikako ne potrošnju.

-U kojoj mjeri držite značajnima an­gažman umirovljeničkih udruga u bor­bi protiv siromaštva i socijalne isključenosti?

     Umirovljeničke udruge imaju važnu ulogu u tome budući da njihovo članstvo ima spe­cifičnu ekspertizu i neposredan uvid u stva­ran život starijih osoba. Budući da je gotovo jedna petina hrvatskog stanovništva starije životne dobi jasno je da se radi o potencijal­no veoma utjecajnoj društvenoj skupini koja kroz dobro organizirano članstvo može ost­variti značajne društvene promjene. Taj po­tencijal treba iskoristiti i bolje i pitanje polo­žaja starijih osoba u društvu istaknuti kao jedno od najvažnijih društvenih pitanja.

(Maja Šubarić Mahmuljin)

 

 

PETICIJA SUH-a

-U Hrvatskoj se dogodio prese­dan. Aktivisti SUH-a su prikupili 26.000 potpisa građana za Peticiju Glasam protiv siromaštva starijih osoba, koja je održana početkom godine. Prvi puta je u Hrvatskoj vođena peticija protiv siromaštva. Uz potpise, stiglo nam je na tisuće bolnih ispovijesti. Privremena Vla­da je pokušala izbjeći uručenje potpisa, no vjerujemo da smo ipak utjecali na osvješćivanje javnosti o razmjerima siromaštva. Hoće li sljedeći korak biti izlazak siroma­ha na ulice?

Zajednički glas osoba s iskustvom siromaštva može pridonijeti raskrin­kavanju širih društvenih uzroka ove pojave i voditi prema tome da se do­nesu odluke kojima će se siro­maštvo početi barem smanjivati uko­liko ne i potpuno iskorijeniti. Hrvat­ska mreža protiv siromaštva želi biti neka vrsta „lobija” siromašnih i u tom smislu će podržati svaku inicija­tivu koja vodi prema tome da se pro­tiv siromaštva borimo na široj društvenoj razini, a ne da samo ublažavamo individualne poteškoće osoba s iskustvom siromaštva jer to predstavlja svojevrsno gašenje va­tre na izoliranom mjestu u okružju u kojem plamte veliki požari.