UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Kampanja: IMA LI KRAJA EKONOMSKOJ ZLOUPORABI STARIJIH OSOBA

Otimačina imovine starijih se nastavlja

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske već četiri godine vodi kampanju protiv sve raširenije industrije lešinarstva u kojoj, uz članove obitelji i susjede, naj­češće prste imaju i neki javni bilježnici, odvjetnici, liječnici i pojedini centri za so­cijalnu skrb, udomitelji, privatni domovi umirovljenika. Tako je materijalno zlos­tavljanje često prikriveno legalnim for­mama poput oporuka, ugovora o dariva­nju, a sve češće i ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju.

     Nekretnine u Hrvatskoj su najvećim di­jelom u vlasništvu starijih osoba, koje su ih stekle većinom otkupom svojih stanova u društvenom vlasništvu ili kreditima svo­jih poduzeća, pa te nekretnine zapravo predstavljaju njihovu svojevrsnu štednju za starost. Prevareni, poniženi, a nerijetko i psihički i fizički zlostavljani, takvi starci i starice svoje posljednje godine proživlja­vaju u potpunom siromaštvu, a dio njih i kao beskućnici. Slučajevi nerijetko završa­vaju i na sudu, no zbog dugotrajnosti pos­tupaka, oštećeni u pravilu umru prije nego dočekaju pravdu. A hrvatski sudovi imaju vrlo neobičan pristup presuđivanju u tak­vim sporovima, češće na strani uzdržavatelja nego uzdržavanoga, pa čak kad i uz­državanja faktički nije bilo. Bilježnici su pak vrlo tolerantni, pa prihvaćaju otisak palca od pismenih ljudi, a smatraju ih po­slovno sposobnima i svjesnima čak i kad su nepobitno na samrtnoj postelji.

     Kroz Pravno savjetovalište SUH-a, koje godišnje kontaktira oko 2.500 potrebitih, zatrpani smo potresnim pričama prevare­nih starih ljudi, koji nam se svakodnevno javljaju iz svih krajeva Hrvatske. Neki čak posljednje kune potroše na kartu do Za­greba te dođu k nama u Sindikat umi­rovljenika u nadi da ćemo im pomoći, no najčešče možemo samo zajedno plakati.

     Siromašni starci i starice s prosječnom mirovinom od 2.245,88 kuna u pravilu plate režije i telefonske račune, a onda gladuju, jer oko 57 posto ih ima mirovine manje od dvije tisuće kuna. Kupe voće i povrće po tržnicama prije zatvaranja ili čak kopaju po kontejnerima, bilo da pri­kupljaju boce za otkup, bilo radi hrane.

Počeci legalizacije zla

     Spirala zla pokrenuta je 2006. kada je legaliziran institut dosmrtnog uzdržavanja, koji do tada nije bio dio niti jednog hr­vatskog važećeg propisa te je jedan od najprjepornijih instituta Zakona o obvez­nim odnosima. SUH je još 2012. godine    Ministarstvu pravosuđa uputio inicijativu za ukidanje dosmrtnog uzdržavanja i de­taljniju regulaciju doživotnog uzdržavanja, no tadašnji ministar Orsat Miljanić taj je prijedlog za zakonske izmjene - odbacio. Njegovo je stajalište formalno pravno is­pravno - ako su starci i starice potpisali da prodaju kuću za kunu, a nije im oduzeta poslovna sposobnost, onda je to OK. Je li doista OK? Zar nije država intervenirala kod zelenaških kredita, nije li spašavala one s kreditima u švicarskim francima od pohlepnih banaka?

     Moramo znati da čim osoba potpiše ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, nekre­tnina istog časa više nije u njenom vla­sništvu, a davatelj uzdržavanja odmah stječe pravo uknjižbe prava vlasništva koje pak po ugovoru o doživotnom uz­državanju stječe tek nakon smrti uzdr­žavane osobe. Poznajući psihologiju starih ljudi, profesionalni uzdržavatelji najčešće na potpisivanje ugovora dola­ze u društvu liječnika, medicinske sestre, bilježnika te se svi oni skupe oko jadne stare osobe, koja najčešće ni ne čuje dobro što joj govore. Riječ je o čistoj manipu­laciji zbog koje stari ljudi sve češće završa­vaju kao socijalni slučajevi pa čak i bez krova nad glavom.

     Stoga je SUH-ovu inicijativu podržala i pučka pravobraniteljica Lora Vidović te su spomenuti problemi sastavni dio izvješća koje pučka pravobraniteljica podnosi Hr­vatskome saboru gotovo svake, pa i ove godine. No, svi dosadašnji pokušaji da se prijevarama starih i nemoćnih konačno sta­ne na kraj, za sada su uzaludni. Do sada su izdali niz preporuka u našim godišnjim izvješćima, ali su se vlade oglušile.

     Sindikat umirovljenika je cijeli mandat ove zadnje privremene i opozvane, a sada tehničke, vlade držao pripremljenu novu inicijativu za izmjene Zakona o obveznim odnosima, no nismo je realno imali kome uputiti. Sada čekamo nove izbore, novu vladu i krećemo s novom inicijativom.

     Na prvom mjestu SUH traži da se ozbilj­nije poradi na kvalitetnijem i temeljitijem in­formiranju starijih osoba, uključujući i upoznavanje s rizicima sklapanja takvih ugovora. Takve kampanje, u okviru kojih je tiskao letke, producirao i snimio film te održao radionice diljem Hrvatske, Sindikat umirovljenika je vodio godinama. No, to mora biti obveza države i njezinih ministar­stava, kako pravosuđa, tako i socijalne po­litike, unutarnjih poslova i drugih. Da bi se moglo poduzimati mjere, potrebne su evi­dencije, statistike, a svega toga nema. Nit­ko o tome ne vodi nikakve baze podataka.

STOP dosmrtnom uzdržavanju!

     Drugo, institut dosmrtnog uzdržavanja treba ukinuti. Naime, pošto se razlikuje od ugovora o dosmrtnom uzdržavanju samo po trenutku prijenosa imovine, a uzimajući u obzir da je svrha oba ugovora uzdržava­nje potrebite osobe, a prijenos njegove imovine tek je posljedica uzdržavanja, ne­ma nikakvog opravdanog razloga da se ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju favo­rizira osoba davatelja uzdržavanja u od­nosu na davatelja uzdržavanja iz ugovora o doživotnom uzdržavanju. A kad se uzme u obzir da najveći broj zlouporaba institu­ta uzdržavanja nastaje iz ugovora o dos- mrtnom uzdržavanju, postavlja se pitanje zašto omogućiti da za istu činidbu, a to je uzdržavanje primatelja uzdržavanja, omo­gućuje davatelju dosmrtnog uzdržavanja

da odmah otuđi imovinu uzdržavanog, a da praktično nije niti započeo sa obvezom uzdržavanja.

     Nadalje, SUH predlaže da se u članku 580 Zakona o obveznim odnosima, koji se odnosi na ugovore o doživotnom uzdrža­vanju, dodaju novi stavci:

- Prilikom ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju ovlaštena osoba je dužna ut­vrditi da li ugovoru, kao njegov sastavni dio, prileži suglasnost za sklapanje ugovo­ra od strane nadležnog Centra za socijal­nu skrb prema mjestu boravišta primatelja uzdržavanja. Ugovor bez suglasnosti cen­tra za socijalnu skrb je ništavan i ne proiz­vodi nikakve pravne učinke.

- Davatelj uzdržavanja ne može istovre­meno imati dva ili više važećih ugovora o doživotnom uzdržavanju, te je dužan prili­kom sklapanja ugovora dati pisanu izjavu o tome da je taj ugovor o uzdržavanju je­dini važeći sklopljeni ugovor o doživotnom uzdržavanju.

- Evidencija sklopljenih ugovora o doži­votnom uzdržavanju vodi se u registru ko­jeg vode Centri za socijalnu skrb na čujem području živi primatelj uzdržavanja. Re­gistar sadrži podatak o strankama iz ugo­vora, o datumu sklapanja ugovora, te o imovini koja je predmet ugovora o doživot­nom uzdržavanju.

- Ugovori o doživotnom uzdržavanju ko­jeg sklapaju pružatelj socijalnih usluga (Centri za socijalnu skrb, privatni domovi i udomitelji kao i njihovi zaposlenici i člano­vi njihovih obitelji) ništavni su, te ne proiz­vode nikakve pravne učinke.

- Prilikom sklapanja ugovora o doživot­nom uzdržavanju davatelj uzdržavanja dužan je predati ovlaštenoj osobi (sudac ili javni bilježnik) potvrdu o nekažnjavanju za kazneno djelo protiv života i tijela, te kaz­neno djelo protiv imovine, ne starijih od 30 dana.

- Sporovi vezani za raskid ugovora o do­životnom uzdržavanju smatraju se hitni­ma, a sudovi su dužni donijeti presudu u roku od 6 mjeseci računajući od dana po­dnošenja tužbe za raskid ugovora.

Gdje je registar ugovora?

     Zbog brojnih zloporaba ugovora o doži­votnom uzdržavanju od strane davatelja uzdržavanja nameće se zaključak o nužno­sti intervencije države zastupane od strane nadležnog centra za socijalnu skrb. Stoga bi prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju centar za socijalnu skrb sači­nio anamnezu jedne i druge strane, te ocje­njujući sve okolnosti vezane za obje strane, davao suglasnost za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju.

     Zabrana postojanja dva ili više ugovora o doživotnom uzdržavanju u kojima je davatelj uzdržavanja ista osoba, zasniva se na činjenici da dio davatelja uzdržavanja ima više sklopljenih ugovora pretvarajući to u svojevrsno zanimanje, a na štetu kva­litete uzdržavanja primatelja uzdržavanja.

     Registar sklopljenih ugovora o doživo­tnom uzdržavanju je prijeka potreba jer će sadržavati podatke o broju sklopljenih ugovora po davatelju uzdržavanja, datu­me sklapanja ugovora te imovinu koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržava­nju.   Uvođenjem registra moći će se pre­ventivno djelovati prema onim davateljima uzdržavanja koji su praktično profesionilizirali i učinili lukrativnom djelatnost uzdr­žavanja starijih i nemoćnih osoba.

     S ciljem sprječavanja mogućih zloupo­raba vazanih na utjecaj davatelja socijal­nih usluga, njihovih zaposlenika ili člano­va njihovih obitelji na osobu koja usluge koristi, potrebno je onemogućiti davatelja usluge da utječe i ishodi sklapanje ugovo­ra o doživotnom uzdržavanju.

     Osoba koja želi sklopiti ugovor o doži­votnom uzdržavanju u statusu davatelja uzdržavanja mora biti vjerodostojna, što znači da ne smije biti kažnjavana za odre­đena kaznena djela (protiv života i tijela te imovine) što bi upućivalo na mogućnost činjenja kaznenih djela prema primatelju uzdržavanja.

Sporovi vezani za raskid ugovora o do­životnom uzdržavanju trebaju, zbog svoje prirode - životna dob primatelja uzdržava­nja, imati prednost pri rješavanju sporova.    Ovo iz razloga što se nerijetko dešava da primatelj uzdržavanja umre prije skončanja postupka.

Uskoro ovi prijedlozi idu na adresu no­vom ministra pravosuđa, ma tko bio ili bila.

(Jasna A. Petrović)