UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Kampanja: IMA LI KRAJA EKONOMSKOJ ZLOUPORABI STARIJIH OSOBA

Otimačina imovine starijih se nastavlja

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske već četiri godine vodi kampanju protiv sve raširenije industrije lešinarstva u kojoj, uz članove obitelji i susjede, naj­češće prste imaju i neki javni bilježnici, odvjetnici, liječnici i pojedini centri za so­cijalnu skrb, udomitelji, privatni domovi umirovljenika. Tako je materijalno zlos­tavljanje često prikriveno legalnim for­mama poput oporuka, ugovora o dariva­nju, a sve češće i ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju.

     Nekretnine u Hrvatskoj su najvećim di­jelom u vlasništvu starijih osoba, koje su ih stekle većinom otkupom svojih stanova u društvenom vlasništvu ili kreditima svo­jih poduzeća, pa te nekretnine zapravo predstavljaju njihovu svojevrsnu štednju za starost. Prevareni, poniženi, a nerijetko i psihički i fizički zlostavljani, takvi starci i starice svoje posljednje godine proživlja­vaju u potpunom siromaštvu, a dio njih i kao beskućnici. Slučajevi nerijetko završa­vaju i na sudu, no zbog dugotrajnosti pos­tupaka, oštećeni u pravilu umru prije nego dočekaju pravdu. A hrvatski sudovi imaju vrlo neobičan pristup presuđivanju u tak­vim sporovima, češće na strani uzdržavatelja nego uzdržavanoga, pa čak kad i uz­državanja faktički nije bilo. Bilježnici su pak vrlo tolerantni, pa prihvaćaju otisak palca od pismenih ljudi, a smatraju ih po­slovno sposobnima i svjesnima čak i kad su nepobitno na samrtnoj postelji.

     Kroz Pravno savjetovalište SUH-a, koje godišnje kontaktira oko 2.500 potrebitih, zatrpani smo potresnim pričama prevare­nih starih ljudi, koji nam se svakodnevno javljaju iz svih krajeva Hrvatske. Neki čak posljednje kune potroše na kartu do Za­greba te dođu k nama u Sindikat umi­rovljenika u nadi da ćemo im pomoći, no najčešče možemo samo zajedno plakati.

     Siromašni starci i starice s prosječnom mirovinom od 2.245,88 kuna u pravilu plate režije i telefonske račune, a onda gladuju, jer oko 57 posto ih ima mirovine manje od dvije tisuće kuna. Kupe voće i povrće po tržnicama prije zatvaranja ili čak kopaju po kontejnerima, bilo da pri­kupljaju boce za otkup, bilo radi hrane.

Počeci legalizacije zla

     Spirala zla pokrenuta je 2006. kada je legaliziran institut dosmrtnog uzdržavanja, koji do tada nije bio dio niti jednog hr­vatskog važećeg propisa te je jedan od najprjepornijih instituta Zakona o obvez­nim odnosima. SUH je još 2012. godine    Ministarstvu pravosuđa uputio inicijativu za ukidanje dosmrtnog uzdržavanja i de­taljniju regulaciju doživotnog uzdržavanja, no tadašnji ministar Orsat Miljanić taj je prijedlog za zakonske izmjene - odbacio. Njegovo je stajalište formalno pravno is­pravno - ako su starci i starice potpisali da prodaju kuću za kunu, a nije im oduzeta poslovna sposobnost, onda je to OK. Je li doista OK? Zar nije država intervenirala kod zelenaških kredita, nije li spašavala one s kreditima u švicarskim francima od pohlepnih banaka?

     Moramo znati da čim osoba potpiše ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, nekre­tnina istog časa više nije u njenom vla­sništvu, a davatelj uzdržavanja odmah stječe pravo uknjižbe prava vlasništva koje pak po ugovoru o doživotnom uz­državanju stječe tek nakon smrti uzdr­žavane osobe. Poznajući psihologiju starih ljudi, profesionalni uzdržavatelji najčešće na potpisivanje ugovora dola­ze u društvu liječnika, medicinske sestre, bilježnika te se svi oni skupe oko jadne stare osobe, koja najčešće ni ne čuje dobro što joj govore. Riječ je o čistoj manipu­laciji zbog koje stari ljudi sve češće završa­vaju kao socijalni slučajevi pa čak i bez krova nad glavom.

     Stoga je SUH-ovu inicijativu podržala i pučka pravobraniteljica Lora Vidović te su spomenuti problemi sastavni dio izvješća koje pučka pravobraniteljica podnosi Hr­vatskome saboru gotovo svake, pa i ove godine. No, svi dosadašnji pokušaji da se prijevarama starih i nemoćnih konačno sta­ne na kraj, za sada su uzaludni. Do sada su izdali niz preporuka u našim godišnjim izvješćima, ali su se vlade oglušile.

     Sindikat umirovljenika je cijeli mandat ove zadnje privremene i opozvane, a sada tehničke, vlade držao pripremljenu novu inicijativu za izmjene Zakona o obveznim odnosima, no nismo je realno imali kome uputiti. Sada čekamo nove izbore, novu vladu i krećemo s novom inicijativom.

     Na prvom mjestu SUH traži da se ozbilj­nije poradi na kvalitetnijem i temeljitijem in­formiranju starijih osoba, uključujući i upoznavanje s rizicima sklapanja takvih ugovora. Takve kampanje, u okviru kojih je tiskao letke, producirao i snimio film te održao radionice diljem Hrvatske, Sindikat umirovljenika je vodio godinama. No, to mora biti obveza države i njezinih ministar­stava, kako pravosuđa, tako i socijalne po­litike, unutarnjih poslova i drugih. Da bi se moglo poduzimati mjere, potrebne su evi­dencije, statistike, a svega toga nema. Nit­ko o tome ne vodi nikakve baze podataka.

STOP dosmrtnom uzdržavanju!

     Drugo, institut dosmrtnog uzdržavanja treba ukinuti. Naime, pošto se razlikuje od ugovora o dosmrtnom uzdržavanju samo po trenutku prijenosa imovine, a uzimajući u obzir da je svrha oba ugovora uzdržava­nje potrebite osobe, a prijenos njegove imovine tek je posljedica uzdržavanja, ne­ma nikakvog opravdanog razloga da se ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju favo­rizira osoba davatelja uzdržavanja u od­nosu na davatelja uzdržavanja iz ugovora o doživotnom uzdržavanju. A kad se uzme u obzir da najveći broj zlouporaba institu­ta uzdržavanja nastaje iz ugovora o dos- mrtnom uzdržavanju, postavlja se pitanje zašto omogućiti da za istu činidbu, a to je uzdržavanje primatelja uzdržavanja, omo­gućuje davatelju dosmrtnog uzdržavanja

da odmah otuđi imovinu uzdržavanog, a da praktično nije niti započeo sa obvezom uzdržavanja.

     Nadalje, SUH predlaže da se u članku 580 Zakona o obveznim odnosima, koji se odnosi na ugovore o doživotnom uzdrža­vanju, dodaju novi stavci:

- Prilikom ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju ovlaštena osoba je dužna ut­vrditi da li ugovoru, kao njegov sastavni dio, prileži suglasnost za sklapanje ugovo­ra od strane nadležnog Centra za socijal­nu skrb prema mjestu boravišta primatelja uzdržavanja. Ugovor bez suglasnosti cen­tra za socijalnu skrb je ništavan i ne proiz­vodi nikakve pravne učinke.

- Davatelj uzdržavanja ne može istovre­meno imati dva ili više važećih ugovora o doživotnom uzdržavanju, te je dužan prili­kom sklapanja ugovora dati pisanu izjavu o tome da je taj ugovor o uzdržavanju je­dini važeći sklopljeni ugovor o doživotnom uzdržavanju.

- Evidencija sklopljenih ugovora o doži­votnom uzdržavanju vodi se u registru ko­jeg vode Centri za socijalnu skrb na čujem području živi primatelj uzdržavanja. Re­gistar sadrži podatak o strankama iz ugo­vora, o datumu sklapanja ugovora, te o imovini koja je predmet ugovora o doživot­nom uzdržavanju.

- Ugovori o doživotnom uzdržavanju ko­jeg sklapaju pružatelj socijalnih usluga (Centri za socijalnu skrb, privatni domovi i udomitelji kao i njihovi zaposlenici i člano­vi njihovih obitelji) ništavni su, te ne proiz­vode nikakve pravne učinke.

- Prilikom sklapanja ugovora o doživot­nom uzdržavanju davatelj uzdržavanja dužan je predati ovlaštenoj osobi (sudac ili javni bilježnik) potvrdu o nekažnjavanju za kazneno djelo protiv života i tijela, te kaz­neno djelo protiv imovine, ne starijih od 30 dana.

- Sporovi vezani za raskid ugovora o do­životnom uzdržavanju smatraju se hitni­ma, a sudovi su dužni donijeti presudu u roku od 6 mjeseci računajući od dana po­dnošenja tužbe za raskid ugovora.

Gdje je registar ugovora?

     Zbog brojnih zloporaba ugovora o doži­votnom uzdržavanju od strane davatelja uzdržavanja nameće se zaključak o nužno­sti intervencije države zastupane od strane nadležnog centra za socijalnu skrb. Stoga bi prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju centar za socijalnu skrb sači­nio anamnezu jedne i druge strane, te ocje­njujući sve okolnosti vezane za obje strane, davao suglasnost za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju.

     Zabrana postojanja dva ili više ugovora o doživotnom uzdržavanju u kojima je davatelj uzdržavanja ista osoba, zasniva se na činjenici da dio davatelja uzdržavanja ima više sklopljenih ugovora pretvarajući to u svojevrsno zanimanje, a na štetu kva­litete uzdržavanja primatelja uzdržavanja.

     Registar sklopljenih ugovora o doživo­tnom uzdržavanju je prijeka potreba jer će sadržavati podatke o broju sklopljenih ugovora po davatelju uzdržavanja, datu­me sklapanja ugovora te imovinu koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržava­nju.   Uvođenjem registra moći će se pre­ventivno djelovati prema onim davateljima uzdržavanja koji su praktično profesionilizirali i učinili lukrativnom djelatnost uzdr­žavanja starijih i nemoćnih osoba.

     S ciljem sprječavanja mogućih zloupo­raba vazanih na utjecaj davatelja socijal­nih usluga, njihovih zaposlenika ili člano­va njihovih obitelji na osobu koja usluge koristi, potrebno je onemogućiti davatelja usluge da utječe i ishodi sklapanje ugovo­ra o doživotnom uzdržavanju.

     Osoba koja želi sklopiti ugovor o doži­votnom uzdržavanju u statusu davatelja uzdržavanja mora biti vjerodostojna, što znači da ne smije biti kažnjavana za odre­đena kaznena djela (protiv života i tijela te imovine) što bi upućivalo na mogućnost činjenja kaznenih djela prema primatelju uzdržavanja.

Sporovi vezani za raskid ugovora o do­životnom uzdržavanju trebaju, zbog svoje prirode - životna dob primatelja uzdržava­nja, imati prednost pri rješavanju sporova.    Ovo iz razloga što se nerijetko dešava da primatelj uzdržavanja umre prije skončanja postupka.

Uskoro ovi prijedlozi idu na adresu no­vom ministra pravosuđa, ma tko bio ili bila.

(Jasna A. Petrović)