UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ZAGREB: 11. tjedan udruga 2011.

Zalutali, zapjevali, otišli dalje

 

11. Tjedan udruga grada Zagreba u organizaciji Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom održan je d 13. – 17. lipnja, svakodnevno od 10 do 16 sati, i to u predivnom parku Zrinjevcu. Ove godine, u mnoštvu od 130 udruga, naglasak je bio na volontiranju. Europska unija ljudima koji nesebično poklanjaju svoj rad i vrijeme posvetila je cijelu ovu godinu. Sudionici 11. Tjedna udruga predstavljaju razna područja djelatnosti kao što su: briga o osobama s invaliditetom, starijim osobama, žrtvama nasilja, socijalno ugroženima, osobama koje trebaju psihosocijalnu pomoć… Tu su i udruge koje se bave zaštitom okoliša, obrazovanjem, tehničkom kulturom i kulturom, udruge branitelja, te udruge za zaštitu ljudskih prava, prevencije ovisnosti…

U Umjetničkom paviljonu održavao se kulturno-zabavni program. Nastupali su pjevački zborovi, uglavnom s repertoarom zabavnih pjesama i narodnih napjeva. Nastupali su i pjevači solisti; folklorne grupe izvodile su plesove iz krajeva zagrebačke okolice. Bilo je tu i vlastitih pjesničkih uradaka i humorističkih skečeva. Razne vježbe za oblikovanje tijela djece i mlađih osoba i za razgibavanje tromih i pomalo umornih  seniora dopunile su atmosferu razigranosti. Nije moguće reći da su izvođači bili u dobi 7 do 77 godina, jer bilo je i mlađih, ali i dosta starijih. Našlo se tu nešto za svakoga samo je trebalo imati vremena i strpljenja sve odgledati i odslušati.

Publiku su činili članovi udruga i svakodnevni šetači, ali i slučajni prolaznici i posjetioci našega grada koji su žureći na željezničku postaju malo promijenili trasu svoga puta. Tako sam susrela manju grupicu ljudi iz okolice Bjelovara, koji su tu zalutali iduć, zamislite, s obližnjeg suda. Pitali su me što se to tu događa, pa kad sam im objasnila zastali su nekoliko minuta i možda na trenutak uz pjesmu s pozornice i udaranjem takta i sami zapjevušili, i pri tom zaboravili neugodno iskustvo sa suda.

Bilo je mnogo baka s djecom koja su bila oduševljena šarenim nošnjama plesača narodnih kola i trčkaranjem između štandova. Našao se tu i nezaobilazni prodavač balona, doduše bio je malo udaljen od  prostora štandova udruga, ali mamio je djecu da udobrovolje bake  da im kupe pokojeg napuhanog psića.Uvijek su najvjerniji posjetitelji ovih događanja članovi udruga. Oni susreću stare poznanike, ali i upoznaju i rad neke nove udruge pa možda i postanu i njeni članovi, jer im se svidi sadržaj rada. I slučajni prolaznici raspituju se o mogućnostima učlanjenja.

Na dvadesetak štandova svakoga su dana udruge prikazivale  razne rukotvorine koje rade vrijedne ruke njihovih članova, ispunjavajući svoje slobodno vrijeme. Neke su udruge prodavale svoje izloške kako bi i na taj način prikupile sredstva za svakodnevni rad, ili za izlet ili za neku drugu vrstu pomoći svojim članovima. Udruga „Zagrebački bokci“ prodavala je i neke odjevne predmete iz donacija kako bi prikupila sredstva za pomoć siromašnim i potrebitim osobama.

Vrijednost ovih događanja je ogromna, naročito za pojedine kategorije socijalno izoliranih osoba kao što su stariji i osobe s invaliditetom Ovo je prilika upravo za njih da pokažu što sve mogu, da dokažu - prije svega sami sebi, ali i drugima - koje su njihove mogućnosti.

Udruge koje okupljaju branitelje i njihove obitelji također prezentiraju svoje volonterske i terapeutske aktivnosti. Svaka je udruga mjesto na kojem ljudi, udruženi oko nekog zajedničkog cilja i problema, stvaraju nove kvalitetnije odnose, zadovoljstvo i plemenitost u svojoj okolini. Pomažući drugima često najviše pomažu sebi i postaju bolji ljudi. Zato mislim kako, koliko god je vrijeme recesije pogubno za opstanak jednog dijela udruga, zbog smanjenja financijske potpore udrugama, trebamo upregnuti vlastite snage da „preživimo“, vjerujući u bolja vremena. Svaka je udruga za nekoga svijet koji nadopunjava dio njegovog života.

Pored udruga, iz godine u godinu sve su raznovrsnije aktivnosti gerontoloških centara, ali isto tako je sve veći i broj korisnika njihovih usluga. Gerontološki su centri organizirani uglavnom uz domove za stare i nemoćne osobe, pa i ja ponekad kažem kako su oni zapravo predvorje doma u koji će možda neki imati sreće biti smješteni u vrijeme osobne nemoći i samoće. Prostorije gerontoloških centara smještene su i formalno pri ulazu u domove i čini mi se kao da su gotovo svi stvarno u predvorju ili tu negdje blizu. A kad kažem ovo da će neki imati sreće završiti u tom domu, to doslovce i mislim, s obzirom na to da više nema gradnje tzv. državnih domova koji još uvijek imaju cijene smještaja prihvatljive za sadašnje umirovljenike. Privatni domovi kakvi se sada grade nedostupni su većini umirovljenika.

I ove je godine na tjednu udruga prikazan dio sadržaja i aktivnosti kojima se bavi Sindikat umirovljenika Hrvatske. Svake godine jedna od naše 22 podružnice prikaže svoj rad. Ove godine bila je to Podružnica iz Oporovca. Na štandu su vrijedne članice prikazale raznovrsne, vrlo lijepe i kvalitetne, ručne radove. Kako treba na štandu provesti gotovo cijeli dan, interesantno je da jedna naša starija (možda i najstarija) aktivistkinja, svima bolje poznata kao „babica“ , organizira još nekoliko članica i one, uz nešto domaćih specijaliteta za iće i piće, uz smijeh i radost, „odrade“ svoje dežurstvo. Obilaze susjedne štandove, razmjenjuju informacije i vrijeme prođe u trenu. Obećaju si susret iduće godine, kao izlagači ili samo kao posjetitelji. Fotografijama su pokušali dočarati i radost druženja na izletima, prigodnim domjencima i večerima uz glazbu i ples. Kulturno umjetničko društvo otpjevalo je nekoliko prigorskih narodnih pjesama u vrlo živopisnim narodnim nošnjama iz svoga kraja. Bravo, naši SUH-ovci, bravo Oporovec!

 

 

 

                                               Biserka Budigam